Pedagoški kontekst učenja i poučavanja

2. Odgoj i obrazovanje

Odgoj je jedan od temeljnih pojmova pedagogije. Odgoj je proces smislenoga međuljudskog odnosa koji određuju uvjeti i mnogobrojni činitelji. U ovom kontekstu shvaćamo ga kao usmjerenost na afektivni čovjekov razvoj, dakle na njegove vrijednosti, stavove, navike i radnje. Odgoj nije učenje gotovih vrijednosti, normi, stavova i motiva ili prilagodba njima, već je rezultat ukupne prakse onih koji uče. Odgoj ima individualnu i društvenu dimenziju.

Uz pojam odgoja usko je vezan i pojam obrazovanja. Vrlo često govorimo o odgojno-obrazovnom procesu. Kako odgoj utječe na afektivni razvoj čovjeka, tako obrazovanje utječe na kognitivni razvoj čovjeka odnosno znanja i sposobnosti i psihomotorni razvoj čovjeka (vještine).

Obrazovanje je „organizirano učenje znanja i psihomotornih vještina koje se odvija s pomoću kognitivnih psihičkih procesa (percipiranja, mišljenja i pamćenja). Zato obrazovanje nazivamo organiziranim kognitivnim učenjem” (Pastuović, 2004). Svrha je obrazovanja osigurati mladim ljudima i odraslima neophodne uvjete za razvijanje shvaćanja tradicija i ideja koje utječu na društvo u kojem žive, za razumijevanje svoje i drugih kultura i prirodnih zakona te za stjecanje lingvističkih i drugih vještina koje su u osnovi učenja, osobnog razvoja, stvaralaštva i komunikacije” (Stammers & John, 1980).

Odgoj i obrazovanje ostvaruju se u integriranom procesu i ne mogu postojati jedan bez drugoga. Bez jedinstva odgoja i obrazovanja nije moguće ostvariti svestrano razvijenu ličnost. S obzirom na način provođenja, institucionalno ili individualno obrazovanje može biti formalno, neformalno ili informalno.

1. Formalno obrazovanje provodi se u obrazovnim institucijama koje provode nastavne programe koje su odobrile državne institucije odnosno one koje su formalno odobrene i udovoljavaju zakonskim propisima i regulativama. Završetkom takvih programa polaznici ostvaruju određeni stupanj obrazovanja i određene formalne kvalifikacije. Tom obliku obrazovanja pripada redovno obrazovanje na različitim stupnjevima, od osnovne škole do sveučilišta.
2. Neformalno obrazovanje ima oblike organiziranog učenja i provodi se najčešće u obliku seminara i tečajeva.
3. Informalno obrazovanje nema vanjsku organiziranu pomoć pri usvajanju znanja, već se temelji na samostalnom radu pojedinca. Informalno obrazovanje je često usputno, spontano i nenamjerno stjecanje znanja, vještina i stavova u svakodnevnom životu kroz iskustvo pojedinca ili društvene interakcije.