Modeli instrukcijskog dizajna

3. Model ADDIE

Model ADDIE

Jedan od najpoznatijih i najkorištenijih modela instrukcijskog dizajna jest ADDIE (engL. Analyse, Design, Develop, Implement, Evaluate) koji pruža jasan okvir za strukturirano planiranje i provedbu obrazovnog procesa tijekom pet navedenih faza: analizu, dizajn, razvoj, primjenu i evaluaciju. Pitanja koja se spominju nakon svake faze odnose se na ono na što bi instrukcijski dizajner koji pomaže nastavniku / predmetnom stručnjaku trebao obratiti posebnu pozornost. Ako je nastavnik istovremeno i instrukcijski dizajner, neka od tih pitanja riješit će internom analizom.

U prvoj fazi, analizi, definira se obrazovni problem, identificiraju se karakteristike ciljane skupine (predznanje, kompetencije, motivacija, tehnička spremnost), utvrđuju se ciljevi i specificiraju kontekstualni uvjeti učenja. U visokoškolskom obrazovanju ova faza uključuje, primjerice analizu studijskog programa i očekivanih ishoda kvalifikacije, ali i analizu uvjeta izvođenja nastave (broj studenata, mogućnost korištenja e-učenja, dostupnost resursa itd.).

Pitanja koja je potrebno postaviti tijekom ove faze su uobičajeno:

• Koji su ciljevi učenja?
• Koja je publika?
• Koje su njihove potrebe?
• Postoje li ograničenja u učenju?
• Kakvo je okruženje za učenje?
• Koji su alati i resursi dostupni?
• Koji je vremenski okvir?.

Slijedi faza dizajna u kojoj se strukturira nastavni sadržaj, određuju didaktičke strategije, planira redoslijed aktivnosti i definira oblik vrednovanja. U ovoj se fazi također utvrđuju vrste nastavnih medija i tehnologija koje će se koristiti pazeći na njihovu didaktičku funkciju. Ključno je da dizajn bude usklađen s ishodima učenja, ali i ishodima programa.

Tijekom ove faze potrebno je:

• intervjuirati predmetne stručnjake (stručnjake čija stručnost pokriva sadržaj budućeg e-kolegija, ako ste vi istovremeno i stručnjak i autor e-kolegija, samostalno napravite analizu) kako biste dobili detaljne informacije i uvide u sadržaj
• odrediti odgovarajuće medijske i tehnološke alate kojima će se studenti koristiti
• utvrditi koliko bi sadržaj trebao biti suradnički i interaktivan
• odrediti znanja i vještine koje bi studenti trebali razviti nakon svakog zadatka.

Faza razvoja odnosi se na izradu stvarnih nastavnih materijala: predavanja, skripti, vizualnih prikaza, kvizova, studija slučaja i drugih izvora. U digitalnom obrazovanju to uključuje izradu interaktivnih elemenata, videomaterijala i predložaka za samostalni rad te razvoj testova, ali i rubrika za vrednovanje. Tijekom ove faze često se provodi i
pilot-testiranje pojedinih elemenata.

Pitanja koja je potrebno postaviti tijekom ove faze su uobičajeno:

• Jesu li izrada/razvoj digitalnih nastavnih materijala pravovremeni kako bi se dostigli ciljani rokovi?
• Treba li redizajnirati ili razviti neki sadržaj ili resurse?
• Pojavljuju li se neke nekompatibilnosti (vezane uz alate i digitalne sadržaje)?
• Jesu li neki digitalni alati ili aktivnosti neupotrebljivi?.

Implementacija je faza u kojoj se izrađeni nastavni materijali i aktivnosti primjenjuju u stvarnoj obrazovnoj situaciji. To može biti provođenje kolegija u idućem semestru ili pak radionica za nastavnike ili studente. Tijekom implementacije instrukcijski dizajner ili nastavnik prati na koji način funkcionira ono što je planirano u stvarnim uvjetima i bilježi reakcije korisnika te tehničke i pedagoške izazove s kojima su se susreli polaznici ili nastavnik.

Ako se radi o projektu na kojem instrukcijski dizajner pomaže nastavnicima u razvoju e-kolegija, u ovoj je fazi potrebno:

• započeti s obukom instruktora/nastavnika o ishodima učenja, preporučenoj metodi izvedbe i odgovarajućoj upotrebi alata i tehnologije
• osigurati da voditelj e-tečaja/e-kolegija ima sve materijale i alate potrebne polaznicima za dovršetak potrebnih aktivnosti učenja
• ustanoviti način dokumentiranja učinka polaznika tijekom e-tečaja
• stvoriti rezervni plan za lekcije i aktivnosti ako instruktor naiđe na tehničke poteškoće pri izvođenju
  e-tečaja/e-kolegija.

Posljednja faza, vrednovanje, uključuje dvostruki aspekt: formativno vrednovanje koje se provodi tijekom svih prethodnih faza radi poboljšanja materijala i pristupa te sumativno vrednovanje koje se provodi nakon implementacije s ciljem utvrđivanja učinkovitosti programa. Vrednovanje se može provesti, primjerice: studentskim anketama, analitikom učenja i slično.

Pitanja se u ovoj fazi uobičajeno tiču načina poboljšanja već provedenog e-tečaja/e-kolegija za sljedeću godinu izvođenja:

• Jesu li problemi riješeni i ciljevi učenja postignuti?
• Koliko su polaznici bili prijemčivi za aktivnosti i materijale?
• Jesu li potrebne promjene u opsegu i redoslijedu sadržaja e-tečaja?
• Postoje li područja koja bi se mogla poboljšati ili učiniti učinkovitijima?.