Modeli instrukcijskog dizajna

Model SAM (Successive Approximation Model)

Zbog činjenice da se prilikom primjene ADDIE modela prilagodbe uvode tek nakon evaluacije, ukazala se potreba za fleksibilnijim pristupom koji omogućuje stalnu evaluaciju i prilagodbu tijekom razvoja. SAM3 (Successive Approximation Model) osmišljen je kako bi se prevladala ta ograničenja. Temelji se na ponavljajućem procesu u kojem se dizajn, razvoj i evaluacija provode usporedno i ciklički. Taj pristup omogućuje brže povratne informacije i prilagodbe smanjujući vrijeme razvoja i povećavajući usklađenost s potrebama korisnika.

Sastoji se od pripremne faze, faze dizajna i faze razvoja, pri čemu se faze dizajna i razvoja ponavljaju u najmanje trima iteracijama. Svaka iteracija temelji se na povratnim informacijama i evaluaciji prethodne iteracije.

Pripremna faza započinje definiranjem ciljeva projekta i prikupljanjem informacija o ciljanoj skupini. Uključuje razumijevanje potreba studenata, stilova učenja te prethodnog znanja i kompetencija koje trebaju steći. Ta faza često rezultira izradom početnih skica koje služe za ispitivanje ideja i kao temelj za planiranje daljnjeg razvoja.

Tijekom faze dizajna kreiraju se početne inačice obrazovnih sadržaja i aktivnosti koje se stalno ispituju i unapređuju na temelju povratnih informacija uključenih u svaku iteraciju. Svakom iteracijom dizajn postaje sve detaljniji i prilagođeniji.

Na kraju, u fazi razvoja finalizira se rješenje u nekoliko inačica (alfa, beta i završna inačica). Svaka inačica prolazi evaluaciju i unapređuje se na temelju povratnih informacija, čime se osigurava optimalna kvaliteta konačnog proizvoda (Tomić, 2025).

Posebnost SAM modela je u dinamičnom upravljanju povratnim informacijama: umjesto da se vrednovanje odvija isključivo na kraju obrazovnog ciklusa, ono je sastavni dio svakoga iterativnog kruga. Time se omogućuje kontinuirana kontrola kvalitete, prilagodba sadržaja prema potrebama studenata i fleksibilno reagiranje na tehnološke i pedagoške promjene.

U kontekstu visokog obrazovanja SAM model osobito je primjenjiv pri razvoju e-kolegija. Njegova se prednost ogleda u smanjivanju rizika od neusklađenosti nastavnih ciljeva, aktivnosti i vrednovanja, no zahtijeva intenzivnu suradnju različitih sudionika obrazovnog procesa i veću tehnološku podršku te vrlo često i teže predviđanje vremenskog okvira potrebnog za razvoj i oblikovanje složenijih oblika.

Jedna od temeljnih specifičnosti SAM modela jest brza prototipizacija kao osnovno didaktičko načelo. Umjesto da se sav napor usmjeri na izradu konačnih verzija nastavnih materijala prije provjere njihove učinkovitosti, SAM zagovara izradu početnog prototipa koji se odmah testira u stvarnome obrazovnom kontekstu, najčešće s ciljanom skupinom studenata. Prototip ne mora biti dovršen, ali mora biti dovoljno funkcionalan da se mogu prepoznati moguće poteškoće, nejasnoće ili manjkavosti u strukturi učenja. Ovakav pristup omogućuje brzu korekciju smjera te podupire načelo obrazovanja koje se razvija u dijalogu s korisnicima, a ne za korisnike.

Daljnji element koji bitno obilježava SAM model jest njegova suradnička priroda odnosno socijalna dimenzija. U proces dizajna uključuju se različiti dionici: nastavnici, stručnjaci za sadržaj, dizajneri učenja, tehnička podrška i predstavnici studenata. Ova suradnja omogućuje integraciju različitih perspektiva i znanja: pedagoškog, tehničkog, sadržajnog i uporabnog. Takav pristup nije samo organizacijski, već i epistemološki značajan i reflektira uvjerenje da se kvalitetno obrazovanje ne može planirati izolirano, već kao rezultat interdisciplinarnog konsenzusa i dijaloga.

U kontekstu sveučilišne nastave važna prednost SAM-a jest refleksivna struktura. Za razliku od rigidno definiranih dokumentacijskih procedura, SAM omogućuje vođenje procesa kroz radne mape, bilješke i evaluacijske obrasce koji se neprestano nadopunjuju i revidiraju. Time se nastavnika ne pozicionira kao proizvođača statičnog plana, već kao refleksivnog praktičara koji neprestano preispituje vlastite pedagoške odluke u svjetlu reakcija studenata, promjena u digitalnim okruženjima i razvojnih ciljeva studijskog programa.

U konačnici, SAM model nije tek alternativna metodologija za izradu obrazovnih sadržaja, već predstavlja pedagoški zaokret prema učenju koje se temelji na dijalogu, prilagodbi i iteraciji. U visokoškolskom kontekstu to znači razvoj kurikuluma koji ne počiva na pretpostavci univerzalnog znanja i metoda, već na priznanju raznolikosti studenata, konteksta i obrazovnih ciljeva.