E-učenje kao nova obrazovna paradigma

1. Uvod

E-učenje predstavlja novu obrazovnu paradigmu koja mijenja način na koji učimo, poučavamo i pristupamo znanju. Za razliku od tradicionalnog obrazovanja koje se temelji na fizičkoj prisutnosti i linearnom prijenosu informacija e-učenje omogućuje prostorno i vremenski fleksibilno, interaktivno i prilagodljivo obrazovno iskustvo. Temelji se na korištenju digitalnih tehnologija za distribuciju sadržaja, suradnju i komunikaciju, uz sve veću primjenu multimedije, mobilnog učenja i personaliziranih pristupa. E-učenje kao paradigma naglašava aktivnu ulogu studenta, potiče cjeloživotno učenje i podržava razvoj digitalnih kompetencija potrebnih u 21. stoljeću. U tom kontekstu e-učenje više nije samo alternativni oblik nastave, već sastavni dio suvremenog obrazovanja.

E-učenje možemo vrlo široko definirati kao korištenje tehnologija za oblikovanje obrazovnoga  procesa. Iako je nažalost vrlo široka, ta definicija opisuje punu širinu cjelokupnoga obrazovnog procesa u elektroničkom okruženju. Za uže definicije možemo se jedino koristiti različitim tipovima učenja na daljinu koji se javljaju i definiraju prema korisnicima kojima su namijenjeni te prema tipu provođenja nastavnog procesa. Ugrubo se e-učenje može podijeliti na učenje na daljinu i hibridno učenje.

Iako je e-učenje prvotno nastalo kao nastavak učenja na daljinu, širenjem ideje u tradicionalnom okruženju pojavila su se dva oblika e-učenja: čisto učenje na daljinu i hibridno učenje u kojemu je tehnologija podrška klasičnoj nastavi. Pojam učenja na daljinu pojavio se još vrlo rano u obliku dopisnih škola i najčešće za osobe koje u blizini nisu imale obrazovnu instituciju te su se trebale školovati od kuće.

Naravno, pojam je ostao gotovo isti, no smisao mu se u potpunosti promijenio, posebice s popularnosti i dostupnosti računala i interneta. S razvojem različitih generacija računala i mogućnostima koje ona nude pojavili su se novi oblici učenja na daljinu i učenja s pomoću računala te se mijenjala i terminologija. U većini je slučajeva do danas došlo do sinergije različitih oblika, odnosno tipova učenja pa su se i značenja koja se kriju iza različitih pojmova mijenjala te se i sam rječnik pojmova proširivao. Kako se tehnologija neprestano unapređuje, javljaju se uvijek novi oblici kojima se dodjeljuje novo nazivlje.