Primjeri dobre prakse

1. Primjeri dobre prakse za rad u grupi - uvod

Prije nego pređemo na primjere dobre prakse, potrebno je spomenuti par vrsta grupnih aktivnosti i digitalnih alata koji im služe kao potpora: možemo govoriti o interaktivnim aktivnostima, kooperativnim aktivnostima i kolaborativnim aktivnostima (Queens University).

Interaktivne aktivnosti

Ove su aktivnosti osmišljene kako bi poticale povezivanje studenata tijekom rada na zadatcima i tijekom međusobne interakcije. Često se nazivaju „grupnim radom“, no prikladnije ih je razumjeti kao interaktivno učenje. Razina međuovisnosti niska je, a studenti su uglavnom sami odgovorni za svoj doprinos.

Primjeri aktivnosti:

• forumi za raspravu
• blogovi
• igranje uloga
• debate
• tehnika „misli – upari – podijeli“ (en. think-pair-share).

Kooperativne aktivnosti

Ovdje studenti međusobno pomažu u učenju. Određena razina međuovisnosti postoji, no svaki student i dalje zadržava individualnu odgovornost za vlastiti uradak. Studenti ne izrađuju zajednički konačni rad ili produkt, nego se doprinosi kombiniraju ili dijele.

Primjeri aktivnosti:

• vršnjačka povratna informacija
• vršnjačko poučavanje
• laboratorijske vježbe
• sesije zajedničkog osmišljavanja ideja (en. brainstorming)
• metoda slagalice.

Kolaborativne aktivnosti

U kolaborativnim aktivnostima studenti zajedno rade na ostvarenju zajedničkog cilja ili ishoda. Suradnja se obično odvija tijekom duljeg razdoblja i zahtijeva visok stupanj međuovisnosti, svi članovi moraju pridonijeti kako bi se zadatak uspješno dovršio. Dobro vođen kolaborativni rad povezan je s nizom pozitivnih učinaka na učenje. Pri osmišljavanju aktivnosti važno je osigurati i individualnu odgovornost kako bi se spriječio osjećaj nepravde zbog „švercanja“ pojedinih članova.

Primjeri aktivnosti:

• analiza studije slučaja
• rješavanje problema
• laboratorijski rad
• izrada i izvođenje prezentacija
• planiranje radionica
• izrada prijedloga politika.

Kooperativne i kolaborativne aktivnosti često se u praksi koriste kao sinonimi, no u pedagoškom smislu među njima postoje suptilne razlike.
Kooperativne aktivnosti obično podrazumijevaju da su zadatci jasno strukturirani i podijeljeni među članovima grupe pri čemu svaki student ima definiranu ulogu i dio posla koji doprinosi zajedničkom cilju.

Kolaborativne aktivnosti, s druge strane, naglašavaju zajedničko stvaranje znanja tijekom otvorene interakcije, pregovaranja značenja i ravnopravnoga sudjelovanje svih članova. Ne postoje stroge granice između različitih uloga, a učenje je rezultat zajedničkog promišljanja i dogovora. 

U planiranju nastave potrebno je razlikovati ove dvije aktivnosti zbog različite razine strukture, uloge nastavnika i dinamike grupne interakcije.