Uloga knjižnice u obrazovanju studenta i nastavnika

1. Uvod

Brzina tehnoloških promjena utjecala je i na knjižnice. Paralelno nastojeći obavljati sve tradicionalne informacijske usluge, knjižničari sada trebaju razviti i nove vještine te ujedno i predviđati nove usluge potrebne za uspješno funkcioniranje u elektroničkome obrazovnom okruženju.

Tako, primjerice današnja briga o pristupu zbirci i informacijama podrazumijeva pristup digitalnim izvorima koje knjižničar fizički ne posjeduje. Također, s obzirom na promjenu samog okruženja i potrebe korisnika za pristupom izvorima s jednog mjesta, knjižnica vise ne posjeduje korisnike koji fizički dolaze u knjižnicu i traže tiskanu građu, već služi kao posrednik između korisnika i distribuiranih informacija, zbog čega se javlja problem pristupa, opisa, organizacije i upravljanja različitim vrstama informacijskih izvora.

Razvojem uređaja s vise integriranih tehnologija omogućena je integracija različitih sastavnica informacijskog prostora te je stoga nužno i objedinjavanje pristupa različitim uslugama, za što je potrebno prilagođavati postojeće servise, ali i stvarati nove, što zapravo zahtijeva razvoj i usvajanje novih vještina. Na taj način tehnologija utječe na sve aspekte rada knjižnice, posebice stoga što nameće nove izazove knjižničarima koji trebaju balansirati između tradicionalnih pomagala i načina rada i novih okruženja za koja ili treba prilagoditi postojeća pomagala ili stvoriti nova.

Čini se da je tijekom naglog širenja industrije obrazovanja na daljinu i e-obrazovanja na zadnjem mjestu bila knjižnica i pristup njezinim uslugama. Planovi su polazili od tehničkih rješenja i dostignuća dok je malo tko razmišljao o fundamentalnom dijelu obrazovanja, središtu svake obrazovne institucije bez kojega nema uspješnog obrazovanja, odnosno o knjižnici.