Analiza postojećeg stanja na VU-u

3. Vrste nastave u ustanovi

U analizi je također važno temeljito razmotriti koje se vrste nastave provode unutar institucije i u kojoj su mjeri već prilagođene suvremenim digitalnim pristupima. Potrebno je ne samo evidentirati prisutnost različitih oblika nastave, nego i detaljnije sagledati njihovu učestalost, pedagošku ulogu te način na koji se uklapaju u kurikulum. Među najčešćim oblicima nalazimo predavanja, seminare, vježbe, laboratorijski rad, terenski rad i praktični rad, pri čemu svaki od njih nosi specifične zahtjeve, ali i različite mogućnosti u kontekstu digitalizacije, odnosno integracije obrazovnih tehnologija.

Primjerice, predavanja su u pravilu lakše prenosiva u online oblik jer se mogu organizirati putem videokonferencijskih alata ili kao unaprijed snimljeni materijali. Seminari pak zahtijevaju veći naglasak na interaktivnosti i suradnji, što traži korištenje alata za grupni rad, forume za raspravu ili suradničke dokumente. Kada je riječ o vježbama, osobito u prirodnim i tehničkim znanostima, često je nužno kombinirati online upute sa programskim alatima ili virtualnim okruženjima. Laboratorijski rad predstavlja poseban izazov, jer mnoge praktične vještine nije moguće u potpunosti prenijeti u digitalno okruženje; stoga se razvijaju simulacijski alati i virtualni laboratoriji koji barem djelomično mogu zamijeniti fizičku prisutnost. Terenski rad zahtijeva dodatnu kreativnost – primjerice korištenje mobilnih aplikacija za bilježenje podataka, digitalnih karata ili proširene stvarnosti. Konačno, praktični rad u stručnim i umjetničkim disciplinama traži posebne oblike hibridnog učenja, gdje se teorijski elementi mogu digitalizirati, ali praktične vještine ostaju vezane uz fizičko okruženje i mentorstvo uživo.

Detaljna kategorizacija svih oblika nastave i dobro poznavanje njihovih specifičnosti omogućuje dublje razumijevanje koje aktivnosti je moguće digitalizirati u cijelosti, koje je preporučljivo provoditi u hibridnom obliku, a za koje su potrebne kreativne i inovativne prilagodbe. Na taj način institucija može planirati realistične i održive strategije digitalne transformacije, umjesto da jednostavno primjenjuje jedinstveno rješenje na sve nastavne situacije. Sustavno mapiranje nastavnih aktivnosti prema njihovoj digitalnoj izvedivosti ujedno pomaže u planiranju ulaganja u tehnologiju, u organizaciji stručnog usavršavanja nastavnika te u izradi preporuka za buduće pedagoške prakse.

Primjer: Na Odjelu za biologiju predavanja i seminari su brzo prebačeni u online oblik tijekom pandemije, dok su terenske vježbe iz botanike morale biti održane u manjim grupama uživo, uz dodatnu online pripremu i obradu podataka u digitalnom obliku.