Ishodi učenja na razini programa i kolegija

6. Konstruktivno poravnanje

Konstruktivno poravnanje (engl. constructive alignment) pristup je planiranju nastave koji osigurava da su svi elementi nastavnog procesa – ishodi učenja, aktivnosti učenja i poučavanja te vrednovanje – međusobno usklađeni i usmjereni prema ostvarivanju jasno definiranih ciljeva. Koncept su razvili Biggs i Tang (2011), a temelji se na konstruktivističkoj teoriji učenja koja naglašava aktivnu ulogu studenta u izgradnji znanja i usvajanju vještina.

U ovom pristupu ishodi učenja predstavljaju temelj – jasno definirane izjave o tome što student treba znati, razumjeti i biti sposoban napraviti nakon završetka kolegija ili programa (ENQA i ostali, 2015). 

Na temelju tih ishoda biraju se aktivnosti učenja i poučavanja koje omogućuju studentima da aktivno konstruiraju znanje, bilo sudjelovanjem u diskusijama, istraživanjem, praktičnim radom ili suradnjom. Osim provjerenih pristupa preporučuje se korištenje dodanog neobaveznog izvora na engleskom jeziku o inovativnim metodama učenja i poučavanja (iLeD, 2024). 

Konačno, vrednovanje treba biti usklađeno s ishodima i mjeriti upravo ono što ishodi definiraju, koristeći pritom odgovarajuće metode (npr. eseji, prezentacije, praktični zadatci, kvizovi).

Slika 7. Konstruktivno poravnanje

Prednosti konstruktivnog poravnanja uključuju transparentnost, pravednost i pedagošku učinkovitost. Studentima je jasno što se od njih očekuje, a nastavnici imaju strukturu za planiranje i evaluaciju. Ovaj pristup sve je važniji i u kontekstu osiguravanja kvalitete s obzirom na to da je usklađen s ESG (2015) standardima, posebice Standardima 1.2. i 1.3. 

Alat koji pomaže u promišljanju konstruktivnog poravnanja dan je u obliku tablice (Divjak, 2014).