Evaluacija implementacije (orkestracije) dizajna učenja za ciljanu skupinu studenata

2. Evaluacije u obrazovanju i analitika učenja

Često korištena opća definicija koju je dao Scriven (1991) i koju je kasnije preuzeo American Evaluation Association (2014) glasi: Evaluacija je sustavan proces kojim se utvrđuje zasluga, vrijednost, važnost ili značaj.

Često se pod pojmom evaluacije u obrazovanju podrazumijeva da je evaluacija zapravo primijenjeno istraživanje (evaluation is applided research) (npr. Rallis, 2014) zato što su evaluacije često akcijska istraživanja koja provode sami nastavnici. Međutim, kako metode prikupljanja i analize podataka postaju sve kompleksnije, to uglavnom više nije tako za većinu nastavnika.

Međutim, važan je aspekt evaluacije koji ovdje zagovaramo taj da je evaluacija podloga za donošenje odluka. U našem su slučaju donosioci odluka studenti, nastavnici, voditelji studija, dekani, rektori, ministri itd.

Više o teoriji evaluacije možete pronaći u Wanzer, D. L. (2020).

Analitika učenja ne zamjenjuje pedagoško promišljanje, već ga nadopunjuje pružajući objektivizirane uvide o tome kako studenti pristupaju sadržajima, sudjeluju u aktivnostima i ostvaruju ishode učenja. Ove informacije mogu biti ključne:

• za identifikaciju ranjivih skupina studenata
• za doradu dizajna aktivnosti i materijala
• za prilagodbu vrednovanja
• za poboljšanje podrške studentima.

Za učinkovitost evaluacije implementacije dizajna učenja važno je povezati podatke o kontekstu (ciljana skupina studenata, način poučavanja, raspoloživi resursi), podatke iz sustava (LMS, alati za dizajn i vrednovanje) i povratne informacije sudionika (studenti i nastavnici).