Dizajn kurikuluma za osiguranje dobrobiti i mentalnog zdravlja

5. Preporuke koje doprinose holističkom pristupu u dizajnu kurikuluma s ciljem osiguravanja dobrobiti i mentalnog zdravlja

Preporuke koje doprinose holističkom pristupu u dizajnu kurikuluma s ciljem osiguravanja dobrobiti i mentalnog zdravlja:

Prezentirati studentima cjelovitost kurikuluma kao i povezanosti unutar njega s ciljem percepcije smislenosti kurikuluma i postizanja ishoda učenja. Na taj način studenti razumiju zašto nešto uče i kako se to nadovezuje na ono što su već naučili.

Dizajnirati kolegije na način da se dijele na manje, logične cjeline – e-tečajeve / teme i da se znanje prenosi postupno. Modularni dizajn daje studentima dojam manjih, savladivih stepenica.

Objasniti na početku svakog sata kako se današnja lekcija / tema / današnji sadržaj nadovezuje na prethodni i kako priprema studente za buduće izazove i teme.

Predstaviti obveze studentima jasno, pravovremeno, transparentno i s razumijevanjem.

Iskoristiti prvi sat kolegija kao „sidro”, što je važno za stvaranje poveznica između predmeta u tom semestru, ali i s budućim profesionalnim životom studenata. Horizontalno sidrenje jest povezivanje kolegija s ostalim predmetima koje studenti slušaju u istom semestru, a vertikalno sidrenje jest povezivanje gradiva s budućim profesionalnim životom. Na taj se način postiže smislenost kolegija, djeluje se motivacijski, povećava se razumijevanje i cjelovitost pristupa.

Identificirati predznanje koje studenti donose, na primjer, iz srednje škole ili od prijašnjih godina, što se može napraviti određenim ispitivanjem predznanja. Naime, na taj se način gradi znanje na dobrim temeljima predznanja studenata, što studentima itekako smanjuje stres i koristi u savladavanju sadržaja.

Osmisliti vrednovanje koje nije samo provjera znanja, već omogućava i poticanje dubinskog učenja. Važno je povezati vrednovanje sa stvarnim problemima iz budućeg profesionalnog života (npr. izrada projekta, studija slučaja).

Koristiti se inovativnim metodama učenja i poučavanja kao što su projektno učenje, učenje temeljeno na radu ili obrnuta učionica kako bi se razvijala praktična znanja i vještine potrebne na tržištu rada, kritičko mišljenje, odlučivanje i rješavanje problema.

Koordinirati termine predaje projektnih i drugih zadataka kao i ispite na razini studijskog programa kako bi se izbjegli periodi u kojima studenti imaju više projektnih zadataka koje moraju predati i obraniti u isto vrijeme ili više zahtjevnih ispita gotovo istovremeno. Takav način dobre organizacije i balansiranja opterećenja doprinosi osiguravanju dobrobiti i mentalnog zdravlja studenata.

Koristiti se tzv. „oglednim primjerima“ u nastavi na način da se studentima pokažu primjeri izvrsnih, prosječnih i loših radova iz prošlih godina. Kad studenti vide konkretan primjer onoga što se od njih očekuje, smanjuje se anksioznost zbog „nepoznatog“.

Izraditi Rječnik pojmova, što studentima omogućuje veću informiranost i bolje razumijevanje sadržaja. Može se izraditi kratki rječnik ključnih termina kolegija, ali i termina povezanih s ocjenjivanjem (npr. što točno znači „kritički analizirati” u odnosu na „opisati”).

Uvoditi postupno izbor počevši od prve godine na način da studentima prve godine većina kolegija, tema, sadržaja bude definirana, no kako napreduju prema višim godinama, treba povećavati slobodu izbora na način da studenti prema vlastitim interesima sami oblikuju teme radova, projekata, istraživačka pitanja.

Kreirati identitet grupe na visokim učilištima kao jedan od načina kojim se doprinosi osjećaju pripadnosti. Osjećaj pripadnosti jedan je od čimbenika koji ponajviše utječe na mentalno zdravlje. Preporuka je iskoristiti uvodne sate kolegija za uspostavljanje socijalnih pravila komunikacije i izgradnju grupnog identiteta. Studentica ili student koji se osjeća prihvaćenim od kolega lakše će potražiti pomoć ako mu bude potrebna.

Osigurati diverzifikaciju materijala u nastavi na način da se koristite primjerima, studijama slučaja i autorima iz različitih kulturnih i društvenih okruženja s ciljem postizanja inkluzivnosti. Kad studenti vide takve primjere i njihovu zastupljenost u materijalima, osjećaju se svakako manje marginalizirano.

Povećati broj formativnih zadataka u ocjenjivanju koji ne nose bodove, ali studenti na taj način rješavaju zadatke i provjeravaju razinu znanja gradiva kako bi s manje straha i većim samopouzdanjem mogli pristupiti sumativnom vrednovanju. Također je važno da im se osigura povratna informacija kako bi znali koje elemente trebaju poboljšati.