Čimbenici inkluzivnosti u visokom obrazovanju

3. Čimbenici koji utječu na inkluzivno visoko obrazovanje

Nastavnici (Korthals Altes i sur., 2024, str. 11) navode nekoliko načina kojima se nastoji postići inkluzivno visoko obrazovanje:

• primjena univerzalnog dizajna
• učenje usmjereno na studenta
• grupni zadatci kojima bi se povećala socijalna interakcija
• inkluzivno okruženje
• usmeni i kraći pismeni zadatci kao poticaj za inkluzivno učenje
• smjernice s očekivanjima za sudjelovanje
• upravljanje vremenom studenata.

Filippou i sur. (2025) definirali su pregledom radova indikatore inkluzivnog visokoškolskog obrazovanja u tri kategorije:

• inkluzivne politike – sveučilišna razina, regionalna razina, državna/nacionalna razina
• inkluzivna praksa – silabus, administracija, poučavanje i učenje
• pristupačnost – socijalna, fizička, digitalna i stavovi.

Na Sveučilištu Hull koncipiran je Okvir za inkluzivno visoko obrazovanje (Hubbard i Gawthorpe, 2025). Okvir detaljno opisuje pet područja djelovanja koja doprinose inkluzivnoj praksi u visokoškolskoj ustanovi i šest ključnih načela ili načina rada (slika 1.).

Slika 1. Okvir za inkluzivno visoko obrazovanje (Hubbard i Gawthorpe, 2025) 

Inkluzivno obrazovanje ne znači kompromis u pogledu akademskih standarda ili kvalitete procesa. Inkluzija ne zahtijeva inflaciju ocjena ili „pojednostavljivanje” – inkluzivni programi mogu i trebaju biti zahtjevni i omogućiti stjecanje znanja, vještina i određene discipline u izvršavanju obveza. Usvajanje inkluzivnog pristupa prepoznaje da su neki studenti sustavno u nepovoljnom položaju i proaktivno osigurava da svi studenti imaju jednake mogućnosti za uspjeh. Inkluzivnost je odgovornost svih uključenih. Zahtijeva od studenata, nastavnika, nenastavnog osoblja i uprave visokoškolskih ustanova suradnju u stvaranju što inkluzivnijeg okruženja.