Razumna prilagodba i univerzalni dizajn u visokom obrazovanju
3. Univerzalni dizajn
Univerzalni dizajn nastao je u arhitekturi 1980-ih, a isprva je bio usmjeren na stvaranje pristupačnih okruženja za osobe s invaliditetom u SAD-u. Od projektiranja zgrada proširio se na obrazovanje (univerzalni dizajn za učenje), a kasnije i na radno mjesto.
Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, NN 6/2007) univerzalni dizajn definira kao „oblikovanje proizvoda, okruženja, programa i usluga na način da ih mogu koristiti svi ljudi u najvećoj mogućoj mjeri, bez potrebe prilagođavanja ili posebnog oblikovanja“.
„Strogom primjenom univerzalnog dizajna na svu novu robu, proizvode, prostore, tehnologije i usluge potrebno je osigurati potpun, jednak i neograničen pristup svim potencijalnim korisnicima, uključujući osobe s invaliditetom, na način kojim se uzima u obzir njihovo dostojanstvo i raznolikost. Njime bi se trebalo doprinijeti stvaranju neograničenog lanca kretanja osobe iz jednog prostora u drugi, uključujući kretanje unutar određenog prostora, bez prepreka. Osobe s invaliditetom i ostali korisnici trebaju se moći kretati ulicama bez prepreka, ulaziti u pristupačna niskopodna vozila, pristupati informacijama i komunikaciji te ulaziti i kretati se unutar zgrada izgrađenih na temelju univerzalnog dizajna pomoću tehničkih pomagala i asistenata, gdjegod je to potrebno.“ (Opći komentar br. 2, 2014)
Načela univerzalnog dizajna
Godine 1997. osmišljeno je sedam načela univerzalnog dizajna za primjenu u dizajniranju proizvoda, usluga i okoline i omogućavanje jednake upotrebe za sve korisnike.
1. Ravnopravno korištenje
Proizvodi, usluge i okolina trebaju imati iste načine upotrebe za sve korisnike.

Slika 2.a Spiralna rampa između katova koja omogućuje jednostavan pristup
i sigurnu evakuaciju

Slika 2.b Ulaz u sredstvo javnog prijevoza s pomoću rampe
2. Fleksibilnost korištenja
Proizvodi, usluge i okolina trebaju biti dizajnirani tako da uzmu u obzir širok raspon korisničkih želja i mogućnosti.

Slika 3.a Dizala sa širokim vratima i posebnim kontrolama postavljenima u razini poda za lakše upravljanje osobama u invalidskim kolicima

Slika 3.b Škare kojima se mogu koristiti osobe koji su dešnjaci i ljevaci
3. Učinkovitost, jednostavnost i intuitivnost
Jednostavnost i lakoća korištenja proizvoda, usluga i okoline korisnicima različite dobi i mogućnosti uz učinkovito izvršavanje željenih aktivnosti.

Slika 4.a Vrata zgrade kontrolirana senzorima kako bi ih se moglo koristiti bez upotrebe ruku

Slika 4.b Jednostavne upute za korištenje
4. Uočljive informacije
Učinkovito prenošenje informacija korisniku bez obzira na uvjete okoline ili senzorne mogućnosti korisnika.

Slika 5.a Toaleti prilagođeni svim razinama sposobnosti

Slika 5.b Uočljive oznake u javnom prijevozu
5. Tolerancija na pogreške
Minimiziranje opasnosti i štetnih posljedica slučajnih ili nenamjernih radnji korisnika.

Slika 6.a Jednostavan sustav za kretanje unutarnjim završnim obradama i podovima dizajniran s pomoću akustičnih orijentira

Slika 6.b Mogućnost ispravljanja pogreške
6. Mali fizički napor
Proizvodi, usluge i okolina trebaju se koristiti učinkovito i udobno, uz minimalni fizički napor koji korisnik treba uložiti.

Slika 7.a Pločnik s teksturom za lakše kretanje osoba s oštećenjem vida

Slika 7.b Bankomat pristupačan osobama u invalidskim kolicima
7. Odgovarajuća veličina i prostor za pristup i korištenje
Osiguranje odgovarajuće veličine i prostora za pristup, doseg, manipulaciju i korištenje bez obzira na tjelesne osobitosti, držanje ili pokretljivost korisnika.

Slika 8.a Strop dizajniran za poboljšanje akustike

Slika 8.b Prolaz prilagođen osobama u invalidskim kolicima
Boja pozadine
Font
Veličina fonta
Boja teksta
Font Kerning
Image Visibility
Letter Spacing
Line Height
Link Highlight