Razvojni poremećaji i poremećaji mentalnog zdravlja

5. Poremećaj pažnje/hiperaktivnosti (ADHD)

Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje ADHD (engl. Attention Deficit Hyperactivity Disorder) jedan je od najčešćih neurorazvojnih poremećaja dječje i adolescentne dobi (Jurin i Sekušak-Galešev, 2008). DSM-5 donosi nove, izmijenjene kriterije s produženom granicom početka pojave simptoma do dvanaeste godine života (Vitola i sur., 2017). ADHD se može dijagnosticirati i u odrasloj dobi, ali to može značiti da su simptomi bili prisutni i u dječjoj dobi, ali ih se zanemarilo (Jurin i Sekušak-Galešev, 2008).

DSM-5 (2013, prema Klarić, 2022) definira kriterije uz pomoću kojih se dijagnosticira ADHD:

1. nepažnja: šest (ili više) navedenih simptoma koji traju najmanje šest mjeseci do te mjere da nisu prikladni za razvojnu dob i direktno utječu na socijalne i akademske/profesionalne aktivnosti:
   
   • osoba ne pridaje dovoljno pažnje detaljima, previdi ih ili radi pogreške koje se čine nemarnima dok rješava obveze na poslu ili neke druge aktivnost
   • teškoće zadržavanja pažnje tijekom obavljanja zadataka (npr. održavanje fokusirane pažnje za vrijeme nastave, razgovora ili duljeg čitanja)
   • kad im se direktno obraća, čini se da ne slušaju što im se govori (kao da su umom negdje drugdje, čak i kad nema nekih očitih distraktora)
   • često ne slijede upute i ne uspijevaju završiti zadatke (započnu zadatak, ali brzo izgube fokus jer im druge stvari lako odvuku pažnju)
   • teškoće u organizaciji zadataka i aktivnosti (npr. teškoće u obavljanju zadataka u nizu/redoslijedu, teškoće s održavanjem materijala i stvari urednima i na mjestu, neurednost, neorganiziranost, loše vremensko planiranje, teškoće u izvršavanju rokova)
   • često izbjegavaju, ne vole ili se protiv volje uključuju u aktivnosti za koje je potrebno održavanje mentalnog truda (npr. pisanje dugačkih dokumenata s mnogo teksta)
   • vrlo često izgube stvari bitne za obavljanje nekog zadatka ili aktivnosti (npr. novčanik, ključeve, naočale, mobitel…)
   • lako ih ometu vanjski stimulansi (u odraslih to mogu biti i neke nepovezane misli)
   • zaboravljivi su tijekom obavljanja svakodnevnih aktivnosti (npr. obavljanje kućanskih poslova, plaćanje računa, uzvraćanje poziva…).
     
     
2. hiperaktivnost i impulzivnost: šest (ili više) navedenih simptoma koji traju najmanje šest mjeseci do te mjere da nisu prikladni za razvojnu dob i direktno utječu na socijalne i akademske/profesionalne aktivnosti:
   • osobe se često vrpolje u mjestu i tapkaju rukama ili nogama
   • često ustaju s mjesta u situacijama u kojima se od njih traži da sjede mirno
   • osjećaj nemira
   • ne mogu se uključiti u aktivnosti slobodnog vremena
   • uvijek su u pokretu, ne osjećaju se ugodno kad moraju biti mirni duže vrijeme
   • govore prekomjerno
   • odgovaraju na pitanje prije nego što se ono do kraja postavi (npr. dovršavaju tuđe rečenice)
   • imaju poteškoće kod čekanja na svoj red
   • prekidaju druge i upadaju im u riječ, upadaju u aktivnosti ili preuzimaju aktivnosti koje rade drugi.