Procjena potreba za asistivnom tehnologijom

1. Procjena potreba za asistivnom tehnologijom

Asistivna tehnologija (AT) ima pozitivan utjecaj na zdravlje i dobrobit osobe i njezine obitelji kao i društvo u cjelini. Usprkos svim prednostima procjenjuje se da samo 10 % ljudi kojima je potrebna trenutno ima pristup asistivnoj tehnologiji, čak i onoj osnovnoj, poput slušnih ili optičkih pomagala. Podatci WHO-a i UNICEF-a (2022) govore da više od 2,5 milijarde ljudi u svijetu treba jedan ili više oblika AT-a, a do 2050. godine taj broj će dostići 3,5 milijarde.

Kako bi se osiguralo da su asistivni uređaji prikladni za svoju namjenu, WHO preporučuje četiri vrste usluga:

1. procjenu
2. podešavanje (fitting)
3. edukaciju korisnika
4. praćenje.

Dobrobit i sigurnost mogu biti ugrožene u slučaju poteškoća u bilo kojem od ovih koraka. Kad su dostupnost uređaja i povezane usluge neadekvatne ili nisu dostupne, potrebno je više vremena i financijskih sredstava za AT usluge. Negativno iskustvo s dostupnošću AT usluga može odvratiti korisnike od traženja AT usluga. Izostanak ranog probira – poput probira sluha ili vida – rezultira nezadovoljenim potrebama za AT-om. Za one kojima su AT usluge dostupne, kvaliteta dostupnih proizvoda i usluga ovisi o educiranosti stručnjaka, standardima usluge, vremenu isporuke, potrebnom broju posjeta i nabavi sigurnih i učinkovitih proizvoda (WHO i Unicef, 2022, str. 44.).

Procjena potreba korisnika s ciljem odabira i eventualne prilagodbe asistivne tehnologije nužno je za učinkovito korištenje AT-a i smanjenje mogućnosti odbacivanja asistivnog uređaja. Procjena potreba za AT-om višekratni je proces (Delzotto, 2022). Osim procjene sposobnosti i potreba korisnika procjena potreba za AT-om treba uključivati i određivanje ciljeva, odabir rješenja kojima će se koristiti, nabavu AT-a, implementaciju i podešavanje AT-a, kontinuirano praćenje napretka te pružanje podrške za korištenje AT-a u okolini (Delzotto, 2022, Pinjatela i Vinceković, 2023).

Stručnjaci u Republici Hrvatskoj koji se u svojem radu koriste AT-om smatraju da ne poznaju dovoljno instrumente procjene za odabir AT-a i smatraju da nisu dovoljno educirani za primjenu AT-a u radu s korisnicima (Stančić i Pinjatela, 2023). Rezultati upućuju na potrebu dodatne edukacije stručnjaka u ovom području.

U Hrvatskoj još ne postoji standardizirani model ili instrument procjene potreba za asistivnom tehnologijom. Međutim, stručnjaci u pojedinim centrima za rehabilitaciju razvili su vlastite modele procjene potreba za asistivnom tehnologijom. Jedan od njih je Protokol Veruda, autorice Ines Delzotto, univ. mag. rehab. educ., specijalistice AT/AAK. U pripremi je sveobuhvatan model procjene potreba za asistivnom tehnologijom koji bi bio standardiziran za područje Republike Hrvatske.