Dostupnost asistivne tehnologije studentima s invaliditetom

1. Izazovi u dostupnosti asistivne tehnologije

Prema članku 4. Zakona o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom (NN 6/2007) države potpisnice dužne su „poduzeti ili promicati istraživanje i razvoj te promicati dostupnost i uporabu novih tehnologija, prihvatljivih osobama s invaliditetom, dajući prednost tehnologijama koje su po cijenama dostupne; pružiti osobama s invaliditetom dostupne informacije o novim tehnologijama, kao i o drugim oblicima pomoći, uslugama potpore i pogodnostima; promicati obučavanje stručnjaka i osoblja koje radi s osobama s invaliditetom o pravima priznatim ovom Konvencijom kako bi bili osposobljeni za bolje pružanje pomoći i usluga zajamčenih tim pravima“.

Međutim, brojna istraživanja pokazuju da postoje poteškoće u osiguravanju svih usluga vezanih za asistivnu tehnologiju (AT), a tako i njezinu dostupnost. U istraživanju Ureda Svjetske zdravstvene organizacije za Europu (WHO, 2021) prepoznate su prepreke u dostupnosti usluga vezanih za asistivnu tehnologiju, a koje su zajedničke mnogim zemljama EU-a, poput:

• manjak edukacija stručnjaka
• ograničene informacije o dostupnom AT-u i načinima financiranja
• ograničene mogućnosti javnog financiranja
• dugotrajni i nepravovremeni postupak nabave AT-a
• društvena stigma korisnika AT-a.

Na globalnoj razini ne postoji jedinstveni, univerzalni sustav ili proces za dostupnost AT-a. Trenutačni pristupi kreću se od sveobuhvatnih i besplatnih javno vođenih usluga za sve do potpunog nedostatka usluga. U zemljama s opsežnim univerzalnim programima javnog zdravstva i širim programima socijalne skrbi vlade osiguravaju potpuno ili djelomično financiranje asistivne tehnologije ne samo u zdravstvenom sektoru, već i u okviru programa socijalne skrbi i podrške, obrazovanja i zapošljavanja. Mnogi također pružaju javne usluge koje procjenjuju potrebe ljudi i pomažu im da odaberu iz niza povratnih ili nepovratnih asistivnih proizvoda uzimajući u obzir individualne preferencije. U zdravstvenom okruženju to će često dovesti do recepta, dok će u socijalnom ili obrazovnom okruženju biti dostupni proračuni i troškovi će biti odobreni. Nije neuobičajeno da pružanje asistivnih proizvoda bude u rukama privatnih tvrtka kojima se nadoknađuju troškovi. Kako bi se dobio pravi proizvod, neke zemlje imaju neovisne centre za asistivnu tehnologiju u kojima se mogu pronaći procjene, personalizacija, osposobljavanje i druga podrška (WHO, 2022).