Što je instrukcijski dizajn

1. Instrukcijski dizajn - uvod

Instrukcijski dizajn (engl. instructional design) sustavni je proces analize potreba učenja, definiranja ciljeva te osmišljavanja, razvoja, implementacije i evaluacije nastavnih materijala i aktivnosti. Polazi od temeljnih pedagoških teorija (kognitivizam, konstruktivizam, biheviorizam) i primjenjuje ih u konkretnom kontekstu kako bi se postigli jasni ishodi učenja.

Instrukcijski dizajn predstavlja teorijski i metodološki utemeljen pristup planiranju, oblikovanju, izvedbi i vrednovanju nastavnog procesa s ciljem unapređenja učinkovitosti učenja i poučavanja. Riječ je o sustavnom, refleksivnom i iterativnom procesu koji polazi od jasno definiranih obrazovnih ciljeva te obuhvaća analizu potreba učenika i nastavnog konteksta, odabir i organizaciju sadržaja, određivanje metoda poučavanja, oblikovanje aktivnosti za učenje te razvoj kriterija i instrumenata za vrednovanje postignuća. Za razliku od spontanog ili iskustveno vođenoga nastavnog planiranja, instrukcijski dizajn inzistira na logičkoj povezanosti svih elemenata nastavnog procesa, od postavljenih ishoda do metoda evaluacije te na primjeni obrazovnih teorija u konkretnoj nastavnoj praksi.

Razvoj koncepta instrukcijskog dizajna može se preciznije pratiti od sredine 20. stoljeća kada su rastuće potrebe za masovnim i standardiziranim oblicima obrazovanja, osobito u vojnim i industrijskim sustavima, potaknule izgradnju sustavnog pristupa planiranju, izvedbi i vrednovanju nastave.

Specifičnost instrukcijskog dizajna očituje se u njegovoj sustavnoj i svrhovitoj organizaciji obrazovnog procesa koji počinje analitičkom identifikacijom obrazovnih potreba ciljane skupine. U kontekstu visokog obrazovanja to podrazumijeva analizu razine prethodnih znanja studenata, njihova iskustva s predmetnom tematikom, akademske vještine (npr. razina razvijenosti kritičkog mišljenja ili sposobnosti samostalnog učenja), ali i institucionalne zahtjeve, ishode kvalifikacijskog okvira te očekivanja tržišta rada. Na temelju tih uvida oblikuju se jasno operacionalizirani ishodi koji ne ostaju na razini deklarativnih ciljeva, već se konkretiziraju u ponašanjima i znanjima koja studenti trebaju demonstrirati po završetku kolegija ili obrazovne cjeline. Odabir i strukturiranje nastavnih sadržaja odvija se u skladu s navedenim ishodima.

Strategije poučavanja usmjeravaju se na aktivnu ulogu studenta u procesu obrazovanja. To uključuje oblikovanje problemski orijentiranih zadataka, uporabu studija slučaja, radionički pristup, kao i hibridne oblike nastave u kojima se kombinira asinkrono i sinkrono učenje. Nastavni materijali dizajniraju se modularno, u obliku koji omogućuje studentima da ih koriste fleksibilno i samostalno, ali uz jasno definirane ishode i kriterije uspješnosti. Posebna se pozornost pridaje dostupnosti materijala: sadržaji se prilagođavaju različitim uređajima, provjeravaju se u različitim internetskim preglednicima i osigurava se razumljivost jezičnog izraza, kao i tehnička podrška za studente s različitim stupnjem digitalne pismenosti.

Postoji veći broj modela instrukcijskog dizajna, a u sljedećim aktivnostima posvetit ćemo nešto više pozornosti najvažnijima i najutjecajnijima među njima. No, vrijedi napomenuti kako ne postoji jedan najbolji model kojim ćete se koristiti nakon što se s njim dobro upoznate u praksi, već ćete se uobičajeno koristiti mješavinom istih, ovisno o datom obrazovnom kontekstu u kojem se nađete pri planiranju i izradi svojih digitalnih nastavnih materijala i e-kolegija.

U digitalnom obrazovanju, u kojem je osobna interakcija često smanjena, jasno strukturirani zadatci, vremenski okvir za izvedbu aktivnosti i automatizirani mehanizmi povratne informacije dobivaju ključno značenje. Korištenje digitalnih alata za praćenje napredovanja studenata (kao što su analitike učenja) dodatno podupire mogućnost prilagodbe nastavnih aktivnosti i otkrivanja poteškoća u učenju.

Neizostavanj e dio instrukcijskog dizajnai vrednovanje ne samo postignuća studenata, već i kvalitete nastavnog dizajna. To vrednovanje uključuje prikupljanje povratnih informacija, analizu rezultata, reviziju aktivnosti te refleksiju o uspješnosti odabranih metoda i strategija. Time se omogućuje iterativno unapređenje nastave i poticanje refleksivne prakse.

2. Uloga instrukcijskog dizajnera

Instrukcijski dizajneri odgovorni su za sustavno oblikovanje i izradu materijala za učenje te stoga imaju važnu ulogu u mnogim industrijama i organizacijama. Premda se korijeni instrukcijskog dizajna vežu uz puno ranija razdoblja, posljednja dva desetljeća bilježi se njegov ubrzani razvoj zahvaljujući tehnološkim napredcima. Instrukcijski dizajneri u Republici Hrvatskoj su obično zaposleni u centrima za potporu e-učenju na VU ili sveučilišnoj razini te imaju pedagoške kompetencije stečene bilo studijem ili certificiranim programima nakon završetka studija.

Instrukcijski dizajneri bave se oblikovanjem, razvojem, provedbom i vrednovanjem programa i materijala za učenje. Njihova uloga može se razlikovati ovisno o području rada i vrsti polaznika, no zajedničke zadaće uključuju suradnju s predmetnim stručnjacima (u slučaju visokog školstva, nastavnicima), primjenu didaktičkih teorija pri izradi materijala te korištenje tehnologije u izradi e-tečajeva odnosno e-kolegija.

Kombinirajući vještine dizajna i znanja o teorijama učenja, instrukcijski dizajneri stvaraju iskustva učenja koja su usklađena s ciljevima VU. Time postaju ključni čimbenici uspjeha u obrazovanju i profesionalnom razvoju unutar suvremenog društva.

3. Zaključak

Prednosti instrukcijskog dizajna očituju se ponajprije u povećanoj učinkovitosti i koherentnosti poučavanja. Budući da svaki njegov element proizlazi iz jasno definiranih ciljeva, sadržaj je logično strukturiran te su nastavne aktivnosti i načini vrednovanja povezani. Unatoč brojnim prednostima, instrukcijski dizajn ima i određene nedostatke i izazove. Njegova primjena zahtijeva puno više vremena, visoku razinu stručnosti te često suradnju više stručnjaka – od predmetnih nastavnika, metodičara do dizajnera obrazovanja i IT podrške. Postoji i rizik od pretjerane formalizacije i standardizacije nastavnog procesa, što može ugroziti autonomiju nastavnika i smanjiti prostor za spontanost, kreativnost i neposrednu pedagošku prilagodbu.

I na kraju je važno naglasiti kako instrukcijski dizajn nije alat, već složen obrazovni pristup čija je svrha obrazovni proces učiniti svrhovitim, učinkovitim i usmjerenim na cjelovit razvoj osobe koja uči. U suvremenom visokom obrazovanju, gdje se nastava sve više seli u hibridna i online okruženja, te gdje se od nastavnika očekuje transparentno i odgovorno oblikovanje nastave, instrukcijski dizajn postaje neizostavan alat profesionalne prakse i jamac kvalitete obrazovanja.

4. Literatura

Siemens, G. (2020). Instructional design in elearning

CARNET, Instrukcijski dizajn – preduvjet uspješnog tečaja u Moodleu - snimka webinara

CourseArc, 12 vrijednih izvora o instrukcijskom dizajnu

ispring, 60 alata za instrukcijski dizajn