Modeli instrukcijskog dizajna

1. Uvod

Instrukcijski dizajn temelji se na planiranom i sustavnom pristupu izradi nastavnih materijala i iskustava učenja. Kako bi se taj proces olakšao i učinio učinkovitijim, razvijeni su različiti modeli instrukcijskog dizajna koji nastavnicima i dizajnerima služe kao smjernice u radu. Modeli ne nude univerzalno rješenje, već predstavljaju strukture i korake koje je moguće prilagoditi specifičnom kontekstu, vrsti polaznika i ciljevima učenja. Njihova je uloga osigurati jasnoću, dosljednost i kvalitetu u svim fazama procesa – od analize potreba, preko oblikovanja i razvoja sadržaja, do provedbe i vrednovanja.

Korištenjem modela instrukcijskog dizajna nastavnici i dizajneri mogu izbjeći nasumičan pristup i osigurati da su svi elementi nastave povezani u logičnu i koherentnu cjelinu. U suvremenome visokom obrazovanju, a posebno u digitalnom okruženju, ovi modeli dobivaju dodatnu vrijednost jer pomažu u usklađivanju pedagoških ciljeva s tehnološkim mogućnostima.

U ovoj aktivnosti bit će ukratko predstavljeni sljedeći modeli instrukcijskog dizajna:

• ADDIE
• SAM
• TPACK
• SAMR.

2. Upute za zadatak

Vaš je zadatak istražiti nekoliko predloženih modela instrukcijskog dizajna te analizirati njihove glavne značajke. Obratite pozornost na to kako se u pojedinom modelu definiraju faze procesa, kakva je uloga nastavnika, koliki je naglasak na analizi potreba i evaluaciji te koliko je model fleksibilan u digitalnom okruženju.

Nakon pregleda modela kritički procijenite koji bi od njih bio najprimjereniji vašemu obrazovnom kontekstu (npr. visoko obrazovanje, online nastava, stručno osposobljavanje, cjeloživotno učenje). Obrazložite svoju odluku uspoređujući prednosti i ograničenja odabranog modela u odnosu na druge.

U izradi analize možete se osloniti na znanstvene izvore, stručnu literaturu i primjere iz prakse. Rezultate analize trebat ćete iskoristiti u aktivnostima koje slijede.

3. Model ADDIE

Model ADDIE

Jedan od najpoznatijih i najkorištenijih modela instrukcijskog dizajna jest ADDIE (engL. Analyse, Design, Develop, Implement, Evaluate) koji pruža jasan okvir za strukturirano planiranje i provedbu obrazovnog procesa tijekom pet navedenih faza: analizu, dizajn, razvoj, primjenu i evaluaciju. Pitanja koja se spominju nakon svake faze odnose se na ono na što bi instrukcijski dizajner koji pomaže nastavniku / predmetnom stručnjaku trebao obratiti posebnu pozornost. Ako je nastavnik istovremeno i instrukcijski dizajner, neka od tih pitanja riješit će internom analizom.

U prvoj fazi, analizi, definira se obrazovni problem, identificiraju se karakteristike ciljane skupine (predznanje, kompetencije, motivacija, tehnička spremnost), utvrđuju se ciljevi i specificiraju kontekstualni uvjeti učenja. U visokoškolskom obrazovanju ova faza uključuje, primjerice analizu studijskog programa i očekivanih ishoda kvalifikacije, ali i analizu uvjeta izvođenja nastave (broj studenata, mogućnost korištenja e-učenja, dostupnost resursa itd.).

Pitanja koja je potrebno postaviti tijekom ove faze su uobičajeno:

• Koji su ciljevi učenja?
• Koja je publika?
• Koje su njihove potrebe?
• Postoje li ograničenja u učenju?
• Kakvo je okruženje za učenje?
• Koji su alati i resursi dostupni?
• Koji je vremenski okvir?.

Slijedi faza dizajna u kojoj se strukturira nastavni sadržaj, određuju didaktičke strategije, planira redoslijed aktivnosti i definira oblik vrednovanja. U ovoj se fazi također utvrđuju vrste nastavnih medija i tehnologija koje će se koristiti pazeći na njihovu didaktičku funkciju. Ključno je da dizajn bude usklađen s ishodima učenja, ali i ishodima programa.

Tijekom ove faze potrebno je:

• intervjuirati predmetne stručnjake (stručnjake čija stručnost pokriva sadržaj budućeg e-kolegija, ako ste vi istovremeno i stručnjak i autor e-kolegija, samostalno napravite analizu) kako biste dobili detaljne informacije i uvide u sadržaj
• odrediti odgovarajuće medijske i tehnološke alate kojima će se studenti koristiti
• utvrditi koliko bi sadržaj trebao biti suradnički i interaktivan
• odrediti znanja i vještine koje bi studenti trebali razviti nakon svakog zadatka.

Faza razvoja odnosi se na izradu stvarnih nastavnih materijala: predavanja, skripti, vizualnih prikaza, kvizova, studija slučaja i drugih izvora. U digitalnom obrazovanju to uključuje izradu interaktivnih elemenata, videomaterijala i predložaka za samostalni rad te razvoj testova, ali i rubrika za vrednovanje. Tijekom ove faze često se provodi i
pilot-testiranje pojedinih elemenata.

Pitanja koja je potrebno postaviti tijekom ove faze su uobičajeno:

• Jesu li izrada/razvoj digitalnih nastavnih materijala pravovremeni kako bi se dostigli ciljani rokovi?
• Treba li redizajnirati ili razviti neki sadržaj ili resurse?
• Pojavljuju li se neke nekompatibilnosti (vezane uz alate i digitalne sadržaje)?
• Jesu li neki digitalni alati ili aktivnosti neupotrebljivi?.

Implementacija je faza u kojoj se izrađeni nastavni materijali i aktivnosti primjenjuju u stvarnoj obrazovnoj situaciji. To može biti provođenje kolegija u idućem semestru ili pak radionica za nastavnike ili studente. Tijekom implementacije instrukcijski dizajner ili nastavnik prati na koji način funkcionira ono što je planirano u stvarnim uvjetima i bilježi reakcije korisnika te tehničke i pedagoške izazove s kojima su se susreli polaznici ili nastavnik.

Ako se radi o projektu na kojem instrukcijski dizajner pomaže nastavnicima u razvoju e-kolegija, u ovoj je fazi potrebno:

• započeti s obukom instruktora/nastavnika o ishodima učenja, preporučenoj metodi izvedbe i odgovarajućoj upotrebi alata i tehnologije
• osigurati da voditelj e-tečaja/e-kolegija ima sve materijale i alate potrebne polaznicima za dovršetak potrebnih aktivnosti učenja
• ustanoviti način dokumentiranja učinka polaznika tijekom e-tečaja
• stvoriti rezervni plan za lekcije i aktivnosti ako instruktor naiđe na tehničke poteškoće pri izvođenju
  e-tečaja/e-kolegija.

Posljednja faza, vrednovanje, uključuje dvostruki aspekt: formativno vrednovanje koje se provodi tijekom svih prethodnih faza radi poboljšanja materijala i pristupa te sumativno vrednovanje koje se provodi nakon implementacije s ciljem utvrđivanja učinkovitosti programa. Vrednovanje se može provesti, primjerice: studentskim anketama, analitikom učenja i slično.

Pitanja se u ovoj fazi uobičajeno tiču načina poboljšanja već provedenog e-tečaja/e-kolegija za sljedeću godinu izvođenja:

• Jesu li problemi riješeni i ciljevi učenja postignuti?
• Koliko su polaznici bili prijemčivi za aktivnosti i materijale?
• Jesu li potrebne promjene u opsegu i redoslijedu sadržaja e-tečaja?
• Postoje li područja koja bi se mogla poboljšati ili učiniti učinkovitijima?.

4. Model SAM

5. Model SAMR

Model SAMR

Model SAMR razvio je 2010. godine Ruben Puentedura i sastoji se od četiriju razina online učenja, okvirno poredanih prema njihovoj transformativnoj moći. SAMR predstavlja alat za refleksiju koji može pomoći nastavnicima da razmisle o tome kako integracija digitalne tehnologije podržava učenje u specifičnim obrazovnim kontekstima/situacijama i aktivnostima. Kratica „SAMR" označava nadomjestak (eng. substition), proširenje (eng. augmentation), preoblikovanje (eng. modification) i redefiniciju (eng. redefinition).

Pojedine faze modela opisane su u nastavku.

U fazi nadomjestka tehnologija se koristi za rješavanje zadatka koji jednako tako može biti odrađen i bez uporabe tehnologije, npr. studenti na papiru rješavaju otisnuti zadatak ili se koriste digitalnim izvorom kao što je knjiga.

U fazi proširenja tehnologija se koristi za zadatak koji bi se inače rješavao puno dulje ili teže (složenije) ako bi ga studenti rješavali bez uporabe tehnologije, npr. studenti rješavaju online ispit sa zatvorenim pitanjima koji sustav za učenje na daljinu automatski ocjenjuje i boduje. Studenti uređuju tekst na računalu uz dodavanje slika, zvuka ili videa i slično.

Faze nadomjestka (eng. substition) i proširenjea (eng. augmentation) predstavljaju temelj transformacije obrazovnog procesa koji se zapravo provodi u preostalim dvjema fazama: preoblikovanje (eng. modification) i redefinicija (eng. redefinition).

U fazi preoblikovanja tehnologija pruža studentima nove mogućnosti za učenje, npr. studenti nakon što napišu seminar, mogu isti snimiti u obliku kraćeg videozapisa i podijeliti sa svojim kolegicama i kolegama. Također, mogu izraditi infografiku ili poster s interaktivnim elementima (poput videa, zvuka i poveznica na druge izvore).

U fazi redefinicije tehnologija daje mogućnost stvaranja novih vrsta zadataka koji bi bez uporabe tehnologije bili puno teže ostvarivi ili nemogući poput snimanja i produkcije interaktivnog videa na neku temu, izrade digitalne knjige, interaktivne vremenske crte s obiljem multimedijalnog sadržaja i poveznica na vanjske sadržaje za svaku od točaka / događaja te interaktivnih karata s podatcima koje su prikupili na terenskom istraživanju i slično.

6. Model TPACK

Što je TPACK?

TPACK je kratica za Technological Pedagogical Content Knowledge, odnosno tehnološko-pedagoško-predmetno-sadržajno znanje. U središtu TPACK okvira nalazi se TPACK znanje, integrirano razumijevanje kako poučavati specifičan sadržaj koristeći se odgovarajućim pedagoškim strategijama uz podršku prikladne tehnologije. Model se temelji na pretpostavci da kvalitetna nastava s tehnologijom zahtijeva usmjereno preklapanje triju područja znanja (CK, PK i TK, čiji dodatni presjeci obuhvaćaju nova potpodručja):

1. Predmetno sadržajno znanje (engl. Content Knowledge - CK) je znanje nastavnika o predmetu koje se treba naučiti ili poučavati. Podrazumijeva znanje o konceptima i teorijama, ideje, organizacijske okvire i dokaze, kao i utvrđene prakse i pristupe za razvoj takvog znanja.
2. Pedagoško znanje (engl. Pedagogical Knowledge – PK) je znanje nastavnika o procesima, praksama ili metodama učenja i poučavanja. Obuhvaća, između ostalog, cjelokupnu svrhu obrazovanja te njegove vrijednosti i ciljeve i odnosi se na razumijevanje procesa učenja, vještine upravljanja razredom, planiranje nastavnog sata i procjenu znanja.
3. Tehnološko znanje (engl. Technological Knowledge - TK) je znanje o određenim načinima razmišljanja i radu s tehnologijom, alatima i resursima. Rad s tehnologijom može se primijeniti na sve tehnološke alate i resurse te uključuje dovoljno široko razumijevanje informacijske tehnologije kako bi se produktivno primjenjivala na poslu i u svakodnevnom životu, prepoznavanje kad informacijska tehnologija može pomoći ili ometati postizanje cilja i stalno prilagođavanje promjenama/razvoju informacijske tehnologije.
4. Pedagoško sadržajno znanje (engl. Pedagogical Content Knowledge – PCK) zasnovano je na Shulmanovoj ideji o pedagoškim znanjima primjenjivim na poučavanje određenih sadržaja. Naglasak se stavlja na transformaciju nastavne teme za poučavanje koja se događa tijekom njezine interpretacije, nalaženja različitih načina njezine interpretacije i prilagođavanja instrukcijskih materijala alternativnim konceptima i prijašnjim znanjima. Pokriva samu srž posla poučavanja, učenja, kurikuluma, procjene znanja i izvještavanja.
5. Tehnološko sadržajno znanje (engl. Technological Content Knowledge – TCK) je razumijevanje načina na koji tehnologija i sadržaj utječu i ograničavaju jedni druge. Nastavnici moraju svladati više od predmeta koji poučavaju. Oni također moraju duboko razumjeti način na koji se predmet (ili vrste prikaza koje se mogu konstruirati) mijenja primjenom određenih tehnologija. Nastavnici trebaju razumjeti koje su specifične tehnologije najprikladnije za rješavanje predmetnog učenja u njihovim domenama i kako sadržaj diktira ili čak i mijenja tehnologiju ili obrnuto.
6. Tehnološko pedagoško znanje (engl. Technological Pedagogical Knowledge – TPK) predstavlja razumijevanje kako se poučavanje i učenje mogu mijenjati kad se određene tehnologije upotrebljavaju na specifičan način. To uključuje poznavanje pedagoških prednosti i ograničenja niza tehnoloških alata koji se odnose na disciplinu i razvoj odgovarajućega pedagoškog dizajna i strategije.
7. Tehnološko pedagoško sadržajno znanje (engl. Technological Pedagogical Content Knowledge – TPACK) je združeni oblik znanja koji sadrži sve tri glavne komponente (sadržaj, pedagogiju i tehnologiju). Temelj je učinkovitog poučavanja uz pomoć tehnologije i zahtijeva razumijevanje koncepata primjene tehnologije, pedagoške tehnike koje se koriste tehnologijom na konstruktivne načine u svrhu poučavanja gradiva, znanje o tome što čini određene koncepte teškima ili laganima za naučiti te način na koji tehnologija može pomoći u ispravljanju nekih problema s kojima se studenti (polaznici) suočavaju. Također, zahtijeva poznavanje prethodnog znanja studenata (polaznika) i teorija epistemologije i znanje o tome kako se tehnologije mogu koristiti.

Zašto je TPACK važan?
Model pomaže nastavnicima da ne promatraju tehnologiju kao dodatak nastavi, već kao aktivnu sastavnicu didaktičkog promišljanja. Primjenom TPACK okvira nastavnik promišlja o ovim pitanjima:

• Koji je cilj poučavanja?
• Koji je sadržaj ključan za razumijevanje?
• Koja metoda najviše odgovara ciljevima i sadržaju?
• Koji digitalni alati mogu poboljšati iskustvo učenja?.

Na taj način tehnologija postaje sredstvo, a ne cilj te podržava učenje na smislen i učinkovit način.

Primjena TPACK okvira u planiranju nastave
Pri planiranju razina integracije tehnologije TPACK se može koristiti kao alat za analizu i refleksiju:

• niska razina integracije: tehnologija se koristi pasivno za prezentaciju sadržaja
• srednja razina integracije: tehnologija omogućuje interakciju i suradnju
• visoka razina integracije: tehnologija je neodvojiva od nastavnog procesa i omogućuje personalizirano, kreativno i problemsko učenje.

TPACK također pomaže nastavnicima u razvoju digitalnih kompetencija jer ističe ne samo tehničku, već i pedagošku funkciju tehnologije.

TPACK i profesionalni razvoj nastavnika
Razvijanje TPACK kompetencija ne događa se automatski. Potrebno je uključivanje TPACK okvira u edukaciju i stručno usavršavanje nastavnika, poticanje timskog rada i interdisciplinarnih projekata, korištenje reflektivne prakse, odnosno analize vlastitih nastavnih scenarija uz TPACK model te primjenu digitalne pedagogije u oblikovanju e-kolegija i OER sadržaja kako bi nastavnik u potpunosti stekao te kompetencije.

TPACK okvir pruža sustavni pristup razumijevanju i integraciji tehnologije u obrazovni proces. Umjesto da se tehnologijom koristimo nasumično ili iz potrebe za modernizacijom ili zato što je to „moderno”, TPACK nas upućuje na promišljenu i kontekstualiziranu primjenu. Takav pristup ne samo da unapređuje nastavu, već i osnažuje ulogu nastavnika kao pedagoškog stručnjaka u digitalnom dobu.

7. Literatura

Hoić Božić, N. i Holenko Dlab, M. (2021). Uvod u e-učenje: obrazovni izazovi digitalnog doba. Rijeka: Sveučilište u Rijeci, Odjel za informatiku.

Hamilton, E., Rosenberg, J. i Akcaoglu, M. (2016). The Substitution Augmentation Modification Redefinition (SAMR) Model: a Critical Review and Suggestions for its Use. TechTrends. 60. https://doi.org/10.1007/s11528-016-0091-y.

Sam (successive approximation model). ELM Learning. (2024). https://elmlearning.com/hub/instructional-design/sam-successive-approximation-model/.

Tomić, V. (2025). Planiranje i provedba hibridne nastave. CARNET.

ELM learning. SAM (Successive Approximation Model) pristup e-učenju

E-learning Designer's Academy. Što je to SAM model instrukcijskog dizajna?

Schmidt, D. A., Baran, E., Thompson, A. D., Mishra, P., Koehler, M. J. & Shin, T. S. (2009). Technological Pedagogical Content Knowledge (TPACK): The Development and Validation of an Assessment Instrument for Preservice Teachers. Journal of Research on Technology in Education, 42(2), 123–149. https://doi.org/10.1080/15391523.2009.10782544.

University of Washington, ADDIE model

Digital learning institute, Proces ADDIE dizajna učenja za instrukcijske dizajnere

Instructional design, ADDIE model

Nearpodblog  TPACK model objašnjen primjerima iz učionice

Digital technologies hub, TPACK model

TPACK izvori

Edutopia, Moćni model za razumijevanje dobre integracije tehnologije

Twitterova družina, Model SAMR

Bouchrika, I. (n.d.). How to use SAMR model in designing instruction for 2025 (an Edtech Integration Guide)