Važnost i oblici suradnje u "online" okruženju
| Sjedište: | Loomen za stručna usavršavanja |
| E-kolegij: | Pedagogija u digitalnom okruženju |
| Knjiga: | Važnost i oblici suradnje u "online" okruženju |
| Otisnuo/la: | Gost (anonimni korisnik) |
| Datum: | nedjelja, 22. veljače 2026., 18:23 |
Opis
Polaznicima će biti predstavljene teme vezane uz važnost i oblike suradnje u online okruženju.
1. Uvod
U suvremenome visokom obrazovanju, obilježenom procesima digitalizacije i sve izraženijom internacionalizacijom kurikuluma, suradnja u online okruženju postaje neizostavan element pedagoškog pristupa usmjerenog na studenta. Online suradnja nije tek tehnički organizacijska dimenzija izvođenja nastave na daljinu, već duboko pedagoško pitanje koje se tiče strukture učenja, dinamike interakcije, razvoja profesionalnih kompetencija i izgradnje osjećaja pripadnosti akademskoj zajednici.
Kao što smo već nekoliko puta prethodno spomenuli, pojam suradničkog učenja uporište nalazi u sociokonstruktivističkim teorijama učenja koje polaze od stajališta da se znanje ne prenosi mehanički od nastavnika studentu, već da ono nastaje kao rezultat aktivne participacije u zajedničkom učenju, raspravi, istraživanju i razmjeni perspektiva. U online okruženju, koje u svojoj osnovi može biti obilježeno prostornom i emocionalnom distancom, nužno je konstantno poticanje i ostvarivanje suradnja jer ona potiče osjećaj uključenosti i motivaciju.
2. Razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina kroz suradnički rad
Suradničke aktivnosti, osobito one koje uključuju zajedničko rješavanje problema, istraživačke projekte ili produkciju zajedničkih sadržaja, pružaju prirodan kontekst za razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina. Student se u takvom okruženju suočava s različitim pogledima i pristupima, uči aktivno slušati, argumentirano iznositi vlastita stajališta, donositi konsenzusom utemeljene odluke te upravljati kompleksnom međuljudskom dinamikom. Kroz takve procese razvijaju se i kompetencije emocionalne inteligencije, tolerancije, asertivnosti i suradničkog upravljanja konfliktima. Sve su to kompetencije koje su jednako važne za uspjeh u formalnom obrazovanju ,ali i u profesionalnom okruženju. U digitalnom okruženju razvoj tih vještina često je još izazovniji zbog specifičnosti komunikacije koja je posredovana tehnologijom. Upravo stoga je nužno da nastavnik osmisli strukturirane okvire suradnje, postavi jasna pravila i kriterije vrednovanja kako bi se njegovala kultura dijaloga, poštovanja i zajedničkog učenja.
3. Društveni nastavni oblici
Društveni nastavni oblici su organizacijski oblici odnosa između nastavnika i studenata, ali i među studentima za vrijeme učenja i poučavanja. Time su definirane podjele društvenih aktivnosti među sudionicima, kako Pranjić (2005) navodi, radi li student sam za sebe, s nekim iz iste klupe ili iste seminarske grupe te u kakvom je odnosu s aktivnostima ostatka grupe. Stoga govorimo:
- o pojedinačnom učenju
- o partnerskom učenju
- o grupnom učenju
- o razrednom učenju – frontalna nastava bez prave suradnje.
U nastavku dajemo prikaz koji nudi Pranjić (2005):
Pojedinačno učenje podrazumijeva one radne oblike unutar kojih student obavlja zadatak bez izravnog vodstva nastavnika ili drugih studenata. Ti su zadatci vremenski ograničeni, a radi se obično o primjeni naučenog znanja, vježbanju te izradi vlastitog doprinosa rješavanju nekog pitanja ili problema.
| Prednosti | Nedostatci |
|---|---|
| student je aktivan, radi samostalno, uči sam otkrivajući | manjak ili uopće nedostatak socijalnih odnosa pri učenju |
| oslobađa se od osjećaja stroge organiziranosti i ima na umu razlike radnog i stila učenja pojedinih studenata (individualiziranje) | |
| moguće je slijediti i provjeravati napredak u učenju pojedinog studenta | |
| u službi je variranja nastavnih metoda i vremenski rasterećuje nastavnika |
Partnersko učenje (učenje u parovima) pretpostavlja dva studenta koji nakratko, ali ravnopravno i na temelju međusobnih veza sudjeluju u rješavanju nekog zadatka. Prikladni zadatci su obično vježbe, kontrola uspjeha te učenje na temelju samostalnog otkrivanja uz adekvatna pomagala.
| Prednosti | Nedostatci |
|---|---|
| aktivni studenti | mogućnost dominacije jednog studenta |
| studenti oslobođeni pritiska organiziranog učenja | mogućnost tipiziranja uloga |
| stvaranje odnosa ja – ti koji omogućuje postizanje socijalnih ciljeva učenja |
U grupnom učenju sudjeluju tri do pet osoba koje zajedno rade. Rad u grupi zasniva se na trima fazama: priprema, obavljanje zadataka i sažimanje rezultata. Kako bi se to ostvarilo, potrebni su konkretni didaktički postupci. Prije svega, grupa uz suradnju s nastavnikom mora odlučiti hoće li raditi na istom zadatku, na dijelu kompleksnijeg zadatka ili na različitim zadatcima.
Prednosti i nedostatci takvog rada prikazani su u nastavku.
| Prednosti | Nedostatci |
|---|---|
| kooperativna, slobodna i produktivna angažiranost grupa | mogućnosti da se podjela uloga pretvori u prihvaćanje najdraže funkcije |
| mogućnost poticanja studentskog ponašanja (suradnje, tolerancije, održavanja pravila, komunikativne kompetencije itd.) | društveni ciljevi mogu se preokrenuti u vlastitu suprotnost (predrasude, odbijanje drugih, njihovo isključivanje itd.) |
| sagledavanje razlika s obzirom na učenje i radni stil studenata u grupi |
4. Preporuke za grupni rad u „online” okruženju
Preporuke za grupni rad u online okruženju koje su dali Nooijer, Schneider i Verstegen idu za nekim specifičnostima koje takvo okruženje posjeduje, a većinom se tiču alata i aktivnosti koje je moguće koristiti kao pomoć za bolji i kvalitetniji rad.
Preporuka 1.: Stvorite zadatke koji traže suradnju prema zajedničkom cilju.
Zadatke oblikujte tako da ih je moguće riješiti samo timskim radom i međusobnom ovisnošću članova. Zajednički cilj potiče nužnu interakciju i povezivanje, a osjećaj povezanosti prepoznat je kao jedna od triju temeljnih psiholoških potreba koje pojačavaju intrinzičnu motivaciju i rast. Međuzavisnost doprinosi toj povezanosti jer potiče kontakt i pruža priliku za stvarno povezivanje. Primjer je timska analiza studije slučaja s jednim zajedničkim izvještajem i jedinstvenom ocjenom, gdje svaki član nosi specifičnu ulogu bez koje se cilj ne može dosegnuti.
Preporuka 2.: Izradite scenarije suradnje koji eksplicitno strukturiraju aktivnosti i komunikaciju.
U online okruženju jasno opišite ne samo očekivani konačni proizvod, već i potrebne korake do njega. Scenarij suradnje je skup uputa koje propisuju kako formirati timove, kako komunicirati i surađivati te kojim redoslijedom rješavati problem. Takvi scenariji, usmjereni na zadatke, djeluju kao potpora jer strukturiraju rad i razjašnjavaju što je točno očekivano i kada. Primjer je scenarij koji unaprijed definira uloge (npr. koordinator, istraživač, zapisničar), raspored sastanaka, rokove za nacrt, povratne informacije i završnu predaju.
Preporuka 3.: Organizirajte rasprave o timskim procesima i učinite očekivanja izričitima.
Online grupni rad traži dogovor o podjeli zadataka, jasna očekivanja i vremenske planove, a to se rijetko događa spontano u virtualnim timovima. Uključite vođene rasprave o procesima tima i postavite pravila o tome kako i kada se komunicira. Ugradite to u scenarij suradnje te uspostavite „didaktički ugovor” između nastavnika i studenata i unutar samog tima. Zbog ograničenog kontakta uživo i izostanka neverbalnih znakova u online komunikaciji potrebno je izričito navesti očekivanja kako bi se izbjegla pogrešna tumačenja jer općenite upute često rađaju implicitna očekivanja koja je u mrežnom okruženju teže provjeriti nego u radu licem u lice.
Preporuka 4.: Osigurajte raspon alata za komunikaciju i suradnju.
Različite situacije zahtijevaju različite alate, a timove treba potaknuti da biraju ono što im najbolje odgovara, uz institucionalnu podršku i dostupnost tehnologije. Sinkroni alati poput BigBlueButtona, Zooma i MicrosoftTeams korisni su za usklađivanje ideja, donošenje važnih odluka i rješavanje konflikata u stvarnom vremenu. Asinkroni kanali poput e-pošte, foruma, blogova, wikija i podcasta pogodni su za daljnju razradu tema, promišljanje i dokumentiranje dogovora. Kombinacija sinkrone i asinkrone komunikacije nužna je kako bi se potaknuo angažman i omogućilo dublje učenje.
5. Sinkrone i asinkrone metode suradnje u različitim okruženjima
U digitalnom obrazovanju suradnja se može ostvarivati putem sinkronih i asinkronih oblika interakcije. Sinkrona suradnja podrazumijeva istovremeno sudjelovanje svih članova grupe u realnom vremenu, najčešće alatima za videokonferencije (npr. BigBlueButton, Zoom, Microsoft Teams) ili uz pomoć virtualne učionice s mogućnosti stvaranja manjih grupa za timski rad. Prednost sinkronih aktivnosti ogleda se u mogućnosti izravne komunikacije, bržeg donošenja odluka te jačega socijalnog povezivanja među studentima. No, ovakve aktivnosti zahtijevaju i veću organizacijsku koordinaciju, vremensku usklađenost te odgovarajuće tehničke uvjete.
S druge strane, asinkrona suradnja nudi vremensku fleksibilnost te mogućnost refleksivnijeg pristupa zadatcima. Ovdje se koriste alati poput foruma, zajedničkih dokumenata, e-portfolija i kolaboracijskih platformi (npr. Miro, Padlet). Takav pristup omogućuje dublju analizu sadržaja, sustavno praćenje doprinosa pojedinaca i produženo trajanje intelektualne interakcije. Međutim, može doći do smanjenja intenziteta interakcije te odgađanja odgovora, što može utjecati na ritam rada i motivaciju studenata. Stoga je najoptimalnije koristiti se pristupom koji kombinira sinkrone i asinkrone metode.
Suradnički rad, bilo da se odvija u fizičkom ili u virtualnom prostoru, ima brojne didaktičke i pedagoške prednosti, ali i nedostatke. U fizičkom prostoru ili učionici problemi se najčešće odnose na nejednaku raspodjelu zadataka, dominaciju pojedinih članova grupe ili neadekvatnu koordinaciju. U online okruženju dodatne teškoće uključuju i ograničenja u neverbalnoj komunikaciji, tehničke barijere, odgođene reakcije u asinkronim aktivnostima te mogućnost izostanka aktivnog sudjelovanja. Nastavnik stoga mora posvetiti posebnu pozornost dizajnu aktivnosti, pravilnom rasporedu uloga i mehanizmima za kontinuirano praćenje doprinosa svakog člana grupe.
6. Zaključak
Suradnja u online okruženju najviše pridonosi učenju kada je pedagoški promišljena i usklađena s ishodima. Grupni rad razvija komunikacijske i socijalne vještine jer potiče aktivno slušanje, pregovaranje i zajedničko donošenje odluka, ali traži jasne ciljeve, podjelu uloga i dogovorena pravila kako bi se smanjili rizici neravnomjerne raspodjele posla i konflikata. U odnosu na rad uživo online okruženje donosi veću fleksibilnost i pristupačnost, no ovisno je o digitalnim vještinama, infrastrukturi i kvaliteti vođenja.
Sinkrone metode, poput videosastanaka i virtualnih učionica, jačaju koheziju tima i omogućuju brzu razmjenu informacija, ali povećavaju zahtjeve koordinacije i vremena. Asinkrone metode, poput foruma i zajedničkih dokumenata, podržavaju promišljanje, transparentnost i uključivanje većeg broja sudionika. Najbolji rezultati postižu se njihovim promišljenim kombiniranjem, uz redovitu formativnu povratnu informaciju i kriterije vrednovanja koji prepoznaju doprinos svakog člana. Tako se istodobno unapređuju kvaliteta suradnje, ishodi i osjećaj odgovornosti u zajedničkom radu.
7. Literatura
Nooijer, J., Schneider, F. i Verstegen, D. (2020). Optimizing collaborative learning in online courses. The clinical teacher. 18. 10.1111/tct.13243.
Bach, A. i Thiel, F. (2024). Collaborative online learning in higher education—quality of digital interaction and associations with individual and group-related factors. Frontiers in Education. 9. 10.3389/feduc.2024.1356271.
Pranjić, M. (2005). Didaktika: povijest, osnove, profiliranje, postupak. Golden marketing, Tehnička knjiga.
Boja pozadine
Font
Veličina fonta
Boja teksta
Font Kerning
Image Visibility
Letter Spacing
Line Height
Link Highlight