Uloga knjižnice u obrazovanju studenta i nastavnika

1. Uvod

Brzina tehnoloških promjena utjecala je i na knjižnice. Paralelno nastojeći obavljati sve tradicionalne informacijske usluge, knjižničari sada trebaju razviti i nove vještine te ujedno i predviđati nove usluge potrebne za uspješno funkcioniranje u elektroničkome obrazovnom okruženju.

Tako, primjerice današnja briga o pristupu zbirci i informacijama podrazumijeva pristup digitalnim izvorima koje knjižničar fizički ne posjeduje. Također, s obzirom na promjenu samog okruženja i potrebe korisnika za pristupom izvorima s jednog mjesta, knjižnica vise ne posjeduje korisnike koji fizički dolaze u knjižnicu i traže tiskanu građu, već služi kao posrednik između korisnika i distribuiranih informacija, zbog čega se javlja problem pristupa, opisa, organizacije i upravljanja različitim vrstama informacijskih izvora.

Razvojem uređaja s vise integriranih tehnologija omogućena je integracija različitih sastavnica informacijskog prostora te je stoga nužno i objedinjavanje pristupa različitim uslugama, za što je potrebno prilagođavati postojeće servise, ali i stvarati nove, što zapravo zahtijeva razvoj i usvajanje novih vještina. Na taj način tehnologija utječe na sve aspekte rada knjižnice, posebice stoga što nameće nove izazove knjižničarima koji trebaju balansirati između tradicionalnih pomagala i načina rada i novih okruženja za koja ili treba prilagoditi postojeća pomagala ili stvoriti nova.

Čini se da je tijekom naglog širenja industrije obrazovanja na daljinu i e-obrazovanja na zadnjem mjestu bila knjižnica i pristup njezinim uslugama. Planovi su polazili od tehničkih rješenja i dostignuća dok je malo tko razmišljao o fundamentalnom dijelu obrazovanja, središtu svake obrazovne institucije bez kojega nema uspješnog obrazovanja, odnosno o knjižnici.

2. Suradnja knjižničara, nastavnika i studenata

Do sada su studenti pristupali informacijama u fizičkom prostoru obrazovne institucije, no razvojem informacijsko-komunikacijske tehnologije studenti više ne moraju biti u fizičkom prostoru same institucije, već informacijama, znanju i obrazovnom procesu mogu pristupiti virtualno, s bilo kojeg mjesta i u bilo koje vrijeme. Ovo se posebice odnosi na studente koji se dodatno obrazuju ili stručno usavršavaju, kao primjerice doktorandi ili studenti izvanrednih studija.

S druge strane, javlja se i potreba studenata redovitih studija za pristupom informacijama i obrazovnom sadržaju izvan predavanja i vježbi. Za realizaciju ovih zahtjeva potrebna je dobra suradnja knjižničara, nastavnika i IT osoblja koja je moguća i stvaranjem centara e-učenja koji će pomoći upoznavanju, osvještavanju i korištenju svih mogućnosti koje pruža elektroničko obrazovno okruženje (kako za hibridno učenje, tako i za učenje na daljinu).

Ciljevi visokoškolskih knjižnica zapravo predstavljaju podršku ostvarenju strategije sveučilišta, ali i stvaranju informacijskih pismenih osoba spremnih za cjeloživotno učenje i obrazovanje.

Osim upravljanja kvantitetom i različitošću informacija, knjižničari moraju istodobno pomagati onima koji uče u razumijevanju širine i dubine onog što je dostupno. Informacijska je pismenost napredovala i uključila medijsku i digitalnu pismenost, svijest o novim oblicima i pomagalima za pristup digitalnim informacijama. Informacijska pismenost definirana je kao temelji za učenje u okruženju u kojemu koriste informacije kao dio svojega formalnog obrazovnog procesa. Nekoć je rezultat dobrog obrazovanja bilo razumijevanje određenog dijela znanja odnosno discipline, dok su danas to vještine analize, vrednovanja i sinteze koje su nužne za razumijevanje i snalaženje u današnjem izvorima bogatom svijetu.

Prihvaćanje i implementacija elektroničkih okruženja u obrazovanju dovela je do aktivnije uloge knjižničara i to u vidu pružanja podrške osoblju i studentima kako bi se u potpunosti iskoristile mogućnosti i prednosti e-učenja. Ako uspoređujemo tradicionalni knjižnični model u kojem su zadaće osoblja u velikoj mjeri okrenute upravljanju građom, novi knjižnični model zahtijeva više vremena i osoblja za interakciju sa samim obrazovnim okruženjem. Knjižnično osoblje jedan je od aktivnih sudionika toga novog okruženja i to u vidu podrške korisnicima, poučavanja vještina informacijske pismenosti, obrazovanja i stručnog usavršavanja samih knjižničara te organizacije i upravljanja obrazovnim sadržajem. To se očituje u nizu različitih usluga, uključujući fizičke tečajeve i online webinare, u pomoći u poučavanju i korištenju informacijskih izvora te u organizaciji i upravljanju obrazovnim materijalima.

Članak koji slijedi nudi dublji uvid u ulogu visokoškolskih knjižnica u kontekstu osiguravanja kvalitete i reakreditacije visokih učilišta, pri čemu autorica analizira standarde, izazove i prilagodbe koje knjižnice provode u digitalnom okruženju. Tekst je vrijedan jer pokazuje kako se knjižnice transformiraju iz pasivnih čuvara građe u aktivne partnere u obrazovnom procesu, što je ključno za razumijevanje suvremene prakse e-učenja.

Preporučujemo pročitati više o ovoj temi u Pikić (2017).

3. LibGuides i njihova primjena u visokoškolskim knjižnicama

U suvremenome visokoškolskom obrazovanju, gdje se studenti sve više oslanjaju na digitalne izvore i online okruženja, knjižnice traže učinkovite načine za pružanje strukturirane, kontekstualizirane i personalizirane podrške. Jedan od trenutačno najraširenijih alata kojim se visokoškolske knjižnice koriste u tu svrhu jest LibGuides, komercijalni alat koji služi za izradu online vodiča.

LibGuides sustav za upravljanje sadržajem omogućuje kombiniranje različitih edukativnih materijala s ciljem pružanja informacija vezanih uz određenu temu, kolegij, predmetno područje, istraživački zadatak ili specifične vještine (npr. citiranje, evaluacija izvora, pretraživanje baza podataka). Njegove ključne značajke su tematska organizacija, interaktivnost, integracija s platformama za e-učenja te prilagodljivost potrebama korisnika.

Neki od mogućih načina korištenja uključuju sljedeće:

Podrška nastavi

Knjižničari u suradnji s nastavnicima izrađuju LibGuides koji prati određeni kolegij. Ti vodiči uključuju relevantnu literaturu, vodiče za pretraživanje, baze podataka, zadatke, kriterije vrednovanja i upute za akademsko pisanje. Takva integracija omogućuje studentima da unutar jednoga digitalnog prostora pronađu sve što im je potrebno za uspješno učenje.

Razvijanje informacijske pismenosti 

Knjižnice upotrebljavaju LibGuides za oblikovanje obrazovnih sadržaja koji podupiru razvoj informacijske i digitalne pismenosti. To uključuje vodiče za korištenje baze podataka, razlikovanje vrsta izvora, evaluaciju informacija i izbjegavanje plagiranja.

Samostalno i cjeloživotno učenje

Služe kao alati za samostalno istraživanje i osposobljavanje. Omogućuju stalni pristup obrazovnim resursima i fleksibilno, samoregulirano učenje. Nude strukturirane izvore, preporuke i praktične smjernice koje pomažu studentima i istraživačima u razvoju informacijskih vještina i kritičkog promišljanja. Tako postaju dinamičan alat koji osnažuje korisnike da aktivno oblikuju vlastito znanje.

Podrška istraživanju

Studenti koji pripremaju završne, diplomske ili doktorske radove upotrebljavaju LibGuides kao početnu točku za istraživanje. Knjižničari pripremaju vodiče koji uključuju relevantne znanstvene baze podataka, alate za upravljanje literaturom (npr. Zotero, Mendeley) te poveznice na znanstvene repozitorije i otvoreni pristup.

Specijalizirane potrebe korisnika

Mogu se izrađivati i za specifične korisničke skupine (npr. studenti s invaliditetom, istraživači, strani studenti) ili za posebne teme (npr. akademsko pisanje, autorska prava, objavljivanje u otvorenom pristupu).

Primjeri korištenja platforme Libguides:

• Libguides zajednica
• Libguides o autorskim pravima
• Libguides o osnovama harvardskog sustava citiranja
• Libguides o otvorenom izdavaštvu.

4. Zaključak

Knjižnice u visokom obrazovanju prolaze kroz snažnu transformaciju pod utjecajem digitalnih tehnologija. Od čuvara građe postaju aktivni sudionici elektroničkog okruženja, gdje razvijaju nove usluge i podučavaju studente vještinama informacijske, medijske i digitalne pismenosti. U suradnji s nastavnicima i studentima podržavaju cjeloživotno učenje i potvrđuju svoju ulogu kao jedne od središnjih obrazovnih institucija.

5. Literatura

Pikić, A. (2017). Analiza kvalitete visokoškolskih knjižnica kroz prizmu postupka reakreditacije hrvatskih visokih učilišta. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 60(2-3), 47-77. https://hrcak.srce.hr/clanak/288795