Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja (EHEA)
| Sjedište: | Loomen za stručna usavršavanja |
| E-kolegij: | Planiranje i provedba online i hibridne nastave |
| Knjiga: | Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja (EHEA) |
| Otisnuo/la: | Gost (anonimni korisnik) |
| Datum: | ponedjeljak, 23. veljače 2026., 05:42 |
Opis
U ovoj aktivnosti bit će vam predstavljeno osiguravanje kvalitete koje se u visokom obrazovanju provodi i prati prvenstveno preko ESG standarda. Tijekom čitanja svakako vodite bilješke jer će vam informacije sadržane ovdje koristiti u kasnijim aktivnostima, a posebno raspravi koja slijedi.
1. Europski standardi i smjernice (ESG)
ESG je skup standarda i smjernica namijenjen za vanjsko i unutarnje osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju. On ne predstavlja standarde kvalitete niti propisuje načine provedbe procesa osiguravanja kvalitete, ali ih usmjerava, pokrivajući područja koja su od ključne važnosti za kvalitetu rada i okruženja za učenje u visokom obrazovanju.
ESG se prije svega bavi osiguravanjem kvalitete u visokom obrazovanju: kako se poučava, kako studenti uče i kakvo okruženje za učenje pružamo. Obuhvaća i povezanost sa znanošću, inovacijama te procese kojima visoka učilišta stalno unapređuju svoj rad, istraživanje i upravljanje.
Primjenjuje se na sve vrste studija unutar Europskog prostora visokog obrazovanja, bez obzira na oblik i mjesto izvođenja, uključujući i međunarodne programe.
ESG ima sljedeće svrhe:
ESG se temelji na sljedeća četiri načela za osiguravanje kvalitete u EHEA-i:
Europski standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju
Standardi za osiguravanje kvalitete podijeljeni su na tri dijela:
- unutarnje osiguravanje kvalitete
- vanjsko osiguravanje kvalitete
- agencije za osiguravanje kvalitete.
Sva tri se dijela međusobno nadopunjuju kako za potrebe visokih učilišta tako i za potrebe agencija, podrazumijevajući da i ostali dionici pridonose zajedničkom okviru. Stoga sva tri dijela treba uzeti kao cjelinu.
O ESG-ju možete detaljnije pročitati na poveznici, pri čemu ćete ta znanja primjeniti u sklopu kasnije aktivnosti naziva „Rasprava o temeljnim nedostacima na vašoj instituciji".
2. Standardi i smjernice za unutarnje osiguravanje kvalitete
Standardi sadrže prakse osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju koje su potvrđene i prihvaćene u cijeloj EHEA-i i, stoga, ih trebaju uzeti u obzir te poštivati sve vrste visokog obrazovanja unutar EHEA-e.
Smjernice objašnjavaju zašto je pojedini standard važan i opisuju način na koji se on može provesti. Osobama zaduženim za osiguravanje kvalitete one mogu poslužiti kao prijedlog dobre prakse u određenim područjima. Njihova se provedba može razlikovati ovisno o kontekstu.
Standardi i smjernice za unutarnje osiguravanje kvalitete:
| Standard | Smjernice | |
| 1.1. Politika osiguravanja kvalitete | Visoka učilišta moraju imati politiku osiguravanja kvalitete koja je javno dostupna i dio njihovog strateškog upravljanja. Unutarnji dionici tu politiku moraju razvijati i provoditi putem odgovarajućih struktura i procesa i pritom uključivati i vanjske dionike. | Politike i procesi temelji su svakog koherentnog sustava unutarnjeg osiguravanja kvalitete koji tvori ciklus trajnog poboljšavanja i doprinosi odgovornosti visokog učilišta. Takav sustav podržava razvoj kulture kvalitete u kojoj svi unutarnji dionici preuzimaju odgovornost za kvalitetu i bave se osiguravanjem kvalitete na svim razinama visokog učilišta. Kako bi se to olakšalo, politika kvalitete mora biti službeno usvojena i javno dostupna. |
| 1.2. Izrada i odobravanje programa | Visoka učilišta moraju imati postupke za izradu i odobravanje svojih studijskih programa. Oni moraju biti izrađeni tako da ispunjavaju postavljene im ciljeve, uključujući i predviđene ishode učenja. Kvalifikacije koje se dodjeljuju temeljem programa treba jasno opisati i predstaviti, pozivajući se na odgovarajuću razinu nacionalnog kvalifikacijskog okvira za visoko obrazovanje pa time i na Kvalifikacijski okvir Europskog prostora visokog obrazovanja. | Studijski programi su sama srž obrazovne misije visokih učilišta. Oni studentima pružaju akademska znanja i vještine, uključujući i one koje su prenosive i mogu utjecati na osobni razvoj studenata te naići na primjenu u njihovim budućim karijerama. |
| 1.3. Učenje, poučavanje i vrednovanje usmjereni na studenta | Visoka učilišta moraju osigurati da se programi izvode na način koji potiče studente na preuzimanje aktivne uloge u ostvarivanju procesa učenja i da vrednovanje studenata odražava takav pristup. | Učenje i poučavanje usmjereni na studenta imaju važnu ulogu u poticanju motiviranosti, samorefleksije i angažmana studenata u procesu učenja. To podrazumijeva pažljivo osmišljavanje studijskih programa i njihovog izvođenja, kao i vrednovanja ishoda. |
| 1.4. Upis i napredovanje studenata, priznavanje i certificiranje | Visoka učilišta moraju dosljedno provoditi unaprijed utvrđene i objavljene propise koji pokrivaju sve faze studiranja, tj. upis, napredovanje kroz studij, priznavanje i certificiranje. | Osiguravanje uvjeta i podrške nužnih za napredovanje studenata u njihovim akademskim karijerama u najboljem je interesu svakog pojedinog studenta, programa, visokog učilišta i sustava. Neophodno je imati postupke upisa, priznavanja i završavanja koji odgovaraju svrsi, osobito kad su studenti mobilni unutar i među sustavima visokog obrazovanja. |
| 1.5. Nastavno osoblje | Visoka učilišta moraju osigurati kompetentnost svojih nastavnika te primjenjivati pravedne i transparentne procese zapošljavanja i razvoja svojih zaposlenika. | Uloga nastavnika ključna je u stvaranju visokokvalitetnog studentskog iskustva i omogućavanju stjecanju znanja, kompetencija i vještina. Rastuća raznolikost studentske populacije i veća usmjerenost na ishode učenja zahtijevaju učenje i poučavanje usmjereno na studenta, zbog čega se mijenja i uloga nastavnika. |
| 1.6. Resursi za učenje i podrška studentima | Visoka učilišta moraju odgovarajuće financirati aktivnosti učenja i poučavanja te osigurati dostatne i lako dostupne resurse za učenje i podršku studentima. | Kako bi pružila optimalno iskustvo studiranja, visoka učilišta osiguravaju niz resursa kojima se osigurava podrška u učenju. Resursi variraju od fizičkih, kao što su knjižnice, prostor za rad ili računalna oprema, do ljudskih, u vidu tutora, mentora i drugih savjetnika. Uloga pomoćnih službi osobito je važna u olakšavanju mobilnosti studenata unutar i između različitih sustava visokog obrazovanja. |
| 1.7. Upravljanje informacijama | Visoka učilišta moraju osigurati prikupljanje, analizu i korištenje informacija relevantnih za djelotvorno upravljanje programima i drugim aktivnostima. | Pouzdani su podaci ključni kako bi se donosile dobro utemeljene odluke i znalo što dobro funkcionira, a na što treba obratiti dodatnu pozornost. Djelotvornim procesima prikupljanja i analize informacija o studijskim programima i drugim aktivnostima, podaci se unose u unutarnji sustav osiguravanja kvalitete. |
| 1.8. Informiranje javnosti | Visoka učilišta moraju objavljivati informacije o svom radu pa tako i o studijskim programima koje izvode. Te informacije moraju biti jasne, točne, objektivne, važeće i lako dostupne. | Informacije o radu visokog učilišta korisne su potencijalnim i sadašnjim studentima, kao i bivšim studentima, drugim dionicima i javnosti. |
| 1.9. Kontinuirano praćenje i periodička revizija programa | Visoka učilišta moraju pratiti i periodički revidirati svoje programe kako bi se osiguralo da oni postižu postavljene ciljeve i ispunjavaju potrebe studenata i društva. Revizije bi trebale biti usmjerene na kontinuirano poboljšavanje programa. O aktivnostima koje se planiraju ili poduzimaju na temelju revizija treba obavijestiti sve dionike na koje se one odnose. | Cilj je redovitog praćenja, revidiranja i izmjena studijskih programa osigurati njihovo primjereno izvođenje i stvoriti djelotvorno okruženje za učenje i podršku studentima. |
| 1.10. Periodičko vanjsko osiguravanje kvalitete | Visoka učilišta moraju periodički prolaziti postupke vanjskog osiguravanja kvalitete u skladu s ESG-jem. | Vanjsko osiguravanje kvalitete u raznim postojećim oblicima može potvrditi djelotvornost unutarnjeg osiguravanja kvalitete, djelovati kao katalizator promjena i ponuditi visokom učilištu nove perspektive. Javnosti i samom visokom učilištu ono, također, pruža informacije kojima se potvrđuje kvaliteta rada visokog učilišta. |
3. Vanjsko osiguravanje kvalitete
Vanjsko osiguravanje kvalitete iz II. dijela priznaje standarde unutarnjeg osiguravanja kvalitete iz I. dijela, čime se osigurava relevantnost unutarnjih aktivnosti visokih učilišta u svim procesima vanjskog osiguravanja kvalitete. Na isti se način i III. dio odnosi na II. Ova se tri dijela dakle međusobno nadopunjuju kako za potrebe visokih učilišta tako i za potrebe agencija, podrazumijevajući da i ostali dionici pridonose zajedničkom okviru. Stoga sva tri dijela treba uzeti kao cjelinu.
Standardi i smjernice za vanjsko osiguravanje kvalitete su:
| Standard | Smjernice | |
| 2.1. Unutarnje osiguravanje kvalitete | Vanjskim osiguravanjem kvalitete razmatra se djelotvornost procesa unutarnjeg osiguravanja kvalitete opisanih u I. dijelu ESG-ja. | Osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju temelji se na odgovornosti visokih učilišta za kvalitetu vlastitih programa i drugih aktivnosti. Važno je, stoga, da se vanjskim osiguravanjem kvalitete prepoznaje i podržava odgovornost visokih učilišta za osiguravanje kvalitete. Kako bi se osigurala povezanost unutarnjeg i vanjskog osiguravanja kvalitete, vanjskim osiguravanjem kvalitete u obzir se uzimaju standardi iz I. dijela. Na njih se moguće referirati na razne načine, ovisno o vrsti postupka vanjskog osiguravanja kvalitete. |
| 2.2. Izrada svrsishodnih metodologija | Vanjsko osiguravanje kvalitete mora biti izričito definirano i osmišljeno tako da svrsishodno ispunjava postavljene svrhe i ciljeve, uzimajući pritom u obzir relevantne propise. Dionici moraju biti uključeni u osmišljavanje i trajno unapređivanje vanjskog osiguravanja kvalitete. | Kako bi se osigurala djelotvornost i objektivnost, nužno je da vanjsko osiguravanje kvalitete ima jasne svrhe oko kojih su se dionici usuglasili. |
| 2.3. Provedba procesa |
Procesi vanjskog osiguravanja kvalitete moraju biti pouzdani, korisni, unaprijed utvrđeni, dosljedno provođeni i objavljeni. Oni obuhvaćaju:
samovrednovanje ili ekvivalent
vanjsko vrednovanje koje obično podrazumijeva i posjet visokom učilištu
izvješće kao ishod vanjskog vrednovanja
dosljedno naknadno praćenje.
|
Vanjsko osiguravanje kvalitete koje se provodi profesionalno, dosljedno i transparentno jamči vlastitu prihvaćenost i utjecaj. |
| 2.4. Vanjski stručnjaci | Vanjsko osiguravanje kvalitete provode povjerenstva vanjskih stručnjaka koja uključuju i studentske predstavnike. | Srž je vanjskog osiguravanja kvalitete širok raspon ekspertiza vanjskih stručnjaka koji doprinose radu agencije raznolikim perspektivama, uključujući perspektive visokih učilišta, znanstvenonastavnog osoblja, studenata i poslodavaca/struke. |
| 2.5. Kriteriji za ishode | Svi konačni ishodi ili mišljenja koja proizlaze iz vanjskog osiguravanja kvalitete, čak i kad nije riječ o formalnim odlukama, moraju se temeljiti na jasno definiranim i objavljenim kriterijima koji se dosljedno primjenjuju. | Vanjsko osiguravanje kvalitete, prvenstveno njegovi ishodi, znatno utječu na visoka učilišta i programe koje se vrednuje i procjenjuje. Kako bi se osigurala pravednost i pouzdanost postupaka, ishodi vanjskog osiguravanja kvalitete temelje se na unaprijed utvrđenim i objavljenim kriterijima, dosljedno tumačenima i utemeljenima na dokazima. Sustav vanjskog osiguravanja kvalitete može imati različite vrste ishoda, poput preporuka, mišljenja ili formalnih odluka. |
| 2.6. Izvještavanje | Cjelovita izvješća stručnih povjerenstava u procesima vanjskog osiguravanja kvalitete moraju biti objavljena, jasna i dostupna akademskoj zajednici, vanjskim partnerima i drugim zainteresiranim osobama. U slučaju da agencija na temelju izvješća donosi formalne odluke, one moraju biti objavljene zajedno s izvješćima. |
Izvješće stručnog povjerenstva temelj je za aktivnosti naknadnog praćenja koje visoko učilište poduzima nakon vanjskog vrednovanja, a ono i društvu pruža informacije o radu visokog učilišta. Kako bi poslužilo kao podloga za djelovanje, izvješće mora biti jezično i sadržajem jasno i jezgrovito te sadržavati:
opis konteksta (kojim se visoko učilište stavlja u njemu svojstven kontekst)
opis konkretnog postupka vanjskog vrednovanja te stručnog povjerenstva koje je sudjelovalo u njegovoj provedbi;
dokaze, analizu i nalaze
zaključke
značajke dobrih praksi koje je visoko učilište pokazalo u svom radu
preporuke za aktivnosti u fazi naknadnog praćenja.
|
| 2.7. Prigovori i žalbe | Žalbeni postupci i postupci u povodu prigovora moraju biti jasno definirani kao dio procesa vanjskog osiguravanja kvalitete, a visoka učilišta o njima trebaju biti informirana. | Kako bi se zaštitila prava visokih učilišta i osigurala pravednost odluka, vanjsko osiguravanje kvalitete provodi na se otvoren i odgovoran način. Bez obzira na to, postoji mogućnost nesporazuma, odnosno nezadovoljstva postupkom ili njegovim formalnim ishodom. |
O ESG-ju možete detaljnije pročitati na poveznici.
4. Agencija za osiguravanje kvalitete
Agencije za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti važne su jer osiguravaju da institucije ispunjavaju utvrđene standarde izvrsnosti, transparentnosti i odgovornosti. One potiču kontinuirano unaprjeđenje nastavnih i istraživačkih procesa te jačaju povjerenje javnosti u vrijednost stečenih kvalifikacija i akademskih postignuća.
Agencije provode razne aktivnosti vanjskog osiguravanja kvalitete kako bi postigle različite ciljeve. Tu se ubrajaju vrednovanja, recenzije, prosudbe, akreditacije i druge slične aktivnosti na razini programa ili institucije koje je moguće provesti na različite načine. Kad agencije provode i druge poslove, nužno je da aktivnosti vezane uz vanjsko osiguravanje kvalitete budu jasno odijeljene od drugih područja rada. U Republici Hrvatskoj takva agencija se zove Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO).
Standardi i smjernice za agencije objedinjeno su razrađeni u ovih sedam grupa: aktivnosti, politika i postupci osiguravanja kvalitete, službeni status, neovisnost, tematske analize, resursi, unutarnje osiguravanje kvalitete i profesionalno ponašanje te periodička vanjska vrednovanja agencija.
Standardi i smjernice za agencije su samo spomenuti jer istima se obično ne bave nastavnici VU, ali ako želite, možete o njima detaljnije pročitati na poveznici.
Boja pozadine
Font
Veličina fonta
Boja teksta
Font Kerning
Image Visibility
Letter Spacing
Line Height
Link Highlight