Otisni knjiguOtisni knjigu

Integracija digitalnih tehnologija u obrazovni proces

Sjedište: Loomen za stručna usavršavanja
E-kolegij: Planiranje i provedba online i hibridne nastave
Knjiga: Integracija digitalnih tehnologija u obrazovni proces
Otisnuo/la: Gost (anonimni korisnik)
Datum: nedjelja, 22. veljače 2026., 18:22

Opis

U ovoj aktivnosti ćete saznati nešto više o integraciji digitalnih tehnologija u obrazovni proces.

Sadržaj

1. Uvod

U suvremenom obrazovanju sve se više naglašava potreba za smislenom i svrhovitom integracijom digitalnih tehnologija u nastavni proces. Međutim, samo poznavanje tehnologije nije dovoljno za njezinu učinkovitu primjenu. Potrebno je razumjeti kako se tehnologija može povezati s predmetnim sadržajem i pedagoškim pristupima. 

Integracija digitalnih tehnologija u obrazovni proces postaje sve važniji aspekt suvremenog obrazovanja. Ona ne podrazumijeva samo korištenje računala ili interneta, već promišljeno uključivanje digitalnih alata, resursa i metoda u svrhu poboljšanja kvalitete učenja i poučavanja. Učinkovita integracija omogućuje veću interaktivnost, pristupačnost i personalizaciju obrazovnog iskustva, a nastavnicima pruža nove mogućnosti za diferencijaciju nastave, praćenje napretka i suradnju sa studentima. U središtu tog procesa nalazi se pedagoška svrha, a tehnologija je podrška ostvarenju obrazovnih ciljeva, a ne sama sebi svrha. U ovoj aktivnosti upoznat ćete neke od načina integracije digitalnih tehnologija u obrazovni proces:

  • odabir digitalnih alata za rad s ishodima učenja
  • korištenje LMS-a za upravljanje sadržajem i komunikaciju
  • primjena SAMR i TPACK okvira za planiranje razina integracije tehnologije
  • stalna edukacija nastavnika radi podizanja i održavanja razine digitalnih kompetencija
  • izrada i korištenje OER sadržaja
  • osiguranje pristupačnosti i inkluzivnosti UDL-om
  • prilagodba učioničkih nastavnih materijala online okruženju.

2. Razlika između online, mješovite i hibridne nastave

Online nastava označava obrazovni model koji se u cijelosti odvija putem interneta. U ovom pristupu svi nastavni materijali, aktivnosti, komunikacija i vrednovanje dostupni su studentima putem digitalnih platformi. Nastava može biti sinkrona, kada se svi sudionici uključuju u isto vrijeme putem videopoziva, ili asinkrona, kada studenti pristupaju sadržajima u vrijeme koje im najviše odgovara. Učinkovita online nastava zahtijeva pažljivo osmišljene digitalne resurse, jasne upute i podršku studentima u učenju na daljinu.

Mješovita nastava kombinira online aktivnosti i nastavu u fizičkom prostoru, pri čemu se te dvije komponente odvijaju odvojeno i nadopunjuju se. Dio nastavnih aktivnosti odvija se putem internetske platforme, gdje studenti pristupaju sadržajima, sudjeluju u forumima ili rješavaju zadatke, dok se drugi dio nastave odvija uživo u učionici kroz predavanja, diskusije ili vježbe. Ključno je da su obje komponente planirane kao dio jedinstvenog nastavnog dizajna. Na primjer, studenti mogu online riješiti anketu, pogledati uvodni sadržaj i sudjelovati u zadatku na forumu, a zatim na nastavnom susretu zajednički analiziraju rezultate i nastavljaju rad u grupama.

Hibridna nastava odnosi se na izvođenje nastave u kojoj su neki studenti prisutni u učionici, dok se drugi u isto vrijeme uključuju online. Nastavnik vodi nastavu za obje skupine istodobno, uz podršku tehnologije koja omogućuje prijenos slike i zvuka te korištenje digitalnih materijala. Ovaj pristup omogućuje veću fleksibilnost, ali zahtijeva pažljivo planiranje i tehničku podršku kako bi svi studenti imali jednaku mogućnost sudjelovanja.

Prije pandemije bolesti COVID-19, pojmovi mješovita i hibridna nastava često su se koristili naizmjenično bez jasne razlike. Danas se sve više prihvaća precizna podjela prema kojoj mješovita nastava označava kombinaciju odvojenih online i kontaktnih aktivnosti, dok hibridna nastava podrazumijeva istovremeno izvođenje nastave u fizičkom i digitalnom okruženju.

Razlikovanje ovih triju modela važno je za kvalitetno planiranje nastave. Svaki model nosi specifične pedagoške i organizacijske zahtjeve, a njihov uspjeh ovisi o dobroj pripremi, jasnoći u komunikaciji i usklađenosti s potrebama studenata.

3. Odabir digitalnih alata za rad s ishodima učenja

U modernom obrazovanju od ključne je važnosti da digitalni alati budu prilagođeni za rad s definiranim ishodima učenja. To znači da svaki alat, aktivnost i resurs mora biti osmišljen tako da podrži postizanje konkretnih ishoda. U postupku usklađivanja, važno je razmotriti tri razine:

  1. vertikalnu usklađenost između ishoda na razini studijskog programa i ishoda pojedinog kolegija
  2. horizontalnu usklađenost između ishoda, aktivnosti poučavanja i vrednovanja
  3. usklađenost s opterećenjem studenata tj. da digitalne aktivnosti odgovaraju realnom vremenu i naporu potrebnom za postizanje ishoda.

Takav pristup omogućuje da alati ne budu samo tehnički dodaci, već osmišljeni elementi pedagogije koji pomažu nastavniku da strukturira kolegij ciljno, a studentu da razumije što i kako uči. Jedan od alata koji može pomoći nastavnicima u planiranju njihove nastave i konstruktivnom poravnanju s ishodima učenja je Balanced Learning Design Planning (BDP).

Alat Balanced Learning Design Planning (BDP) 
Alat BDP je dostupan besplatno kao online rješenje na poveznici i primjer je inovativnog digitalnog alata usmjerenog na usklađivanje s ishodima učenja. Njegove ključne karakteristike su sljedeće:

  • fokus na ishode učenja: definiranje ishoda kolegija s težinskim vrijednostima
  • konstruktivno poravnanje: povezivanje ishoda, aktivnosti i vrednovanja
  • planiranje studentskog opterećenja: definiranje trajanja aktivnosti i ukupnog opterećenja
  • learning/design analytics ploča: vizualizacija ravnoteže između ciljeva, aktivnosti i ocjenjivanja
  • automatski izvoz u Moodle LMS: izvoz kolegija u strukturirani Moodle format
  • podrška različitim pedagoškim pristupima: fleksibilno planiranje za različite stilove poučavanja
  • suradnja i dijeljenje dizajna: javno dijeljenje i timski rad na kolegijima
  • UI-asistent (eksperimentalno): pomoć u dizajnu kolegija korištenjem umjetne inteligencije
  • besplatna i pristupačna inačica: dostupna svima bez naknade
  • široka baza međunarodnih korisnika: koristi se u više od 40 zemalja

BDP alat pomaže u usklađivanju digitalnih alata s ishodima učenja tako da omogućuje transparentno definiranje i povezivanje ishoda s aktivnostima, vizualnim prikazom prioriteta, opterećenja i ocjenjivanja, čime pomaže u prepoznavanju mogućih neuravnoteženosti u dizajnu e-kolegija. I na kraju, sve što je u planu nastave se može automatski izvesti u Moodle LMS kao aktivnost ili resurs (uključujući osnovni skup inicijalnih postavki istih), smanjujući količinu nepotrebnog ručnog kopiranja i dugotrajne migracije sadržaja između sustava. 

Izgled alata BDP s prikazom pojedinih aktivnosti, njihova sadržaja, vrste izvođenja, vrste MOODLE aktivnosti/resursa i slično.

Izgled alata BDP

Osim alata BDP, možete isprobati i alat ABC dostupan na poveznici.

4. LMS za upravljanje sadržajem i komunikaciju

Uvod

Sustavi za upravljanje učenjem (en. Learning Management Systems, LMS) postali su temeljni alat za planiranje, organizaciju i provedbu nastave u digitalnom okruženju. LMS platforme omogućuju nastavnicima strukturirano upravljanje obrazovnim sadržajima, praćenje aktivnosti studenata te višesmjernu komunikaciju, čime značajno doprinose učinkovitosti i kvaliteti obrazovnog procesa. U Republici Hrvatskoj, na svim obrazovnim razinama jer najraširenija uporaba Moodle LMS-a, prvenstveno zato jer se radi o besplatnom rješenju otvorenog koda, lokaliziranom na hrvatski jezik s velikim brojem mogućnosti i dodataka za proširenje istih. 

Neke od funkcija LMS su:

Upravljanje nastavnim sadržajem

U sustavima za upravljanje učenjem (LMS), poput Moodle LMS, Canvasa ili Blackboarda, nastavni sadržaji mogu se strukturirati na različite načine – prema tjednima, tematskim cjelinama ili modulima, čime se studentima osigurava jasan i pregledan put kroz kolegij. Nastavnik može objavljivati raznovrsne nastavne materijale, uključujući PDF dokumente, prezentacije, videozapise i e-skripte, čime se omogućuje kombinacija tradicionalnih i multimedijalnih formata učenja.

Osim statičnih materijala, LMS nudi izradu interaktivnih aktivnosti, poput kvizova, zadataka, foruma ili SCORM objekata, koji potiču aktivno učenje i omogućuju studentima da primijene stečeno znanje. Za svaki sadržajni blok moguće je postaviti jasno definirane ciljeve i ishode učenja, što studentima daje orijentir u procesu učenja i omogućuje nastavnicima lakšu procjenu postignuća.

Jedna od važnih funkcionalnosti je prilagodba vidljivosti sadržaja: materijali i aktivnosti mogu se otvarati postupno, u skladu s dinamikom nastave ili individualnim napretkom studenata. Također, LMS omogućuje jednostavnu integraciju vanjskih resursa, poput baza znanja, digitalnih repozitorija ili otvorenih obrazovnih sadržaja (OER), čime se proširuje dostupnost kvalitetnih izvora i obogaćuje iskustvo učenja.

Praćenje aktivnosti i evaluacija

Za nastavnika LMS predstavlja alat za praćenje angažmana i uspješnosti studenata. Sustav pruža detaljan pregled pristupa nastavnim materijalima i bilježi koliko vremena studenti provode na različitim aktivnostima, što pomaže u prepoznavanju onih koji zaostaju ili trebaju dodatnu podršku, kao i onih kojima su potrebni dodatni sadržaji jer ostvaruju bolje rezultate u kraćoj jedinici vremena. Evidencija predanih zadataka omogućuje jednostavno praćenje ispunjavanja obveza i smanjuje administrativno opterećenje. Kroz kombinaciju automatskog i ručnog ocjenjivanja nastavnik može osigurati ravnotežu između objektivnih rezultata i pedagoške procjene. Generirana izvješća o napretku, bilo za pojedinca ili cijelu grupu, nastavniku omogućuju pravovremenu intervenciju, prilagodbu tempa i sadržaja nastave te donošenje informiranih odluka u planiranju poučavanja.

Za studenta, LMS nudi jasnu i stalnu povratnu informaciju o vlastitom napretku. Pregled pristupa materijalima i evidencija aktivnosti pomažu mu da procijeni vlastitu angažiranost, dok izvješća o napretku nude pregled ostvarenih rezultata i onih područja koja (možda) zahtijevaju dodatni rad. Vidljivost predanih zadataka i ocjena u sustavu smanjuje nesigurnost i povećava osjećaj kontrole nad procesom učenja. Automatsko ocjenjivanje omogućuje brzu povratnu informaciju, dok komentari nastavnika daju smjernice za daljnje poboljšanje. Student tako dobiva cjelovit uvid u svoj obrazovni put, što ga motivira na kontinuirano praćenje vlastitog rada i aktivnije uključivanje u proces učenja.

Komunikacija i suradnja

Za nastavnika LMS predstavlja središnje mjesto komunikacije sa studentima. Putem aktivnosti forum nastavnik može otvarati tematske rasprave koje potiču kritičko mišljenje i interakciju, ali i pratiti razinu angažmana studenata. Privatne poruke ili komentari unutar aktivnosti omogućuju individualiziran pristup omogućavajući nastavniku pravovremenu reakciju na pitanja, davanje povratne informacije ili usmjeravanje studenata u učenju. Sustav obavijesti i najava (uz postojanje redundantnih kanala za distribuciju, poput foruma Obavijesti na Moodle LMS na kojem se obavijesti koje je napisao nastavnik šalju i putem e-pošte unutar 30 minuta od postavljanja) osigurava da svi studenti istovremeno dobiju važne informacije, čime se povećava transparentnost i smanjuje mogućnost nesporazuma. Interaktivni alati, poput wikija ili aktivnosti Radionica koja omogućava vršnjačko ocjenjivanje, nastavniku pružaju uvid u suradnički rad studenata i omogućuju da procjenjuje ne samo krajnji rezultat, već i proces učenja.

Za studenta, LMS je prostor u kojem se može osjećati uključenim u zajednicu učenja. Forumi mu omogućuju da postavlja pitanja, izrazi svoje mišljenje i nauči nešto od kolegica i kolega a kroz razmjenu ideja. Privatne poruke i komentari olakšavaju izravan kontakt s nastavnikom, što povećava osjećaj podrške i dostupnosti. Obavijesti i najave pomažu studentu da ostane organiziran i informiran o svim obvezama. Korištenjem interaktivnih alata, poput zajedničkih datoteka ili wikija, student aktivno sudjeluje u suradničkom radu, uči od drugih i razvija vještine timskog rada. Vršnjačko ocjenjivanje dodatno potiče kritičko razmišljanje jer student ne samo da prima povratne informacije, nego i sam procjenjuje rad kolega. 

Prilagodljivost i inkluzivnost

Kvalitetan LMS osigurava pristupačnost svim studentima, uključujući one s invaliditetom, čime se ostvaruje načelo jednakih mogućnosti u obrazovanju. To uključuje potpunu kompatibilnost sa čitačima zaslona i drugim asistivnim tehnologijama koje pomažu studentima s oštećenjem vida ili drugim poteškoćama u pristupu digitalnim sadržajima. Multimedijalni materijali obogaćeni su transkriptima i titlovima, što ne samo da pomaže osobama s oštećenjem sluha, već i studentima koji uče na drugom jeziku. LMS mora biti skalabilan i prilagođen različitim uređajima, od računala, tableta do pametnih telefona, čime se omogućuje fleksibilnost učenja bilo kada i bilo gdje (naravno uz ograničenja motivacije, pristupa internetu i dostupnosti uređaja). Posebno je važno da studenti mogu birati jezik i pismo sučelja, što pridonosi inkluzivnosti i lakšem snalaženju u sustavu. Naprednija LMS rješenja nude i adaptivne putanje učenja: sustav analizira napredak studenta i nudi personalizirane sadržaje i zadatke, čime se podržava individualizirano i učinkovitije učenje.

Integracije s drugim sustavima

Moderni LMS-ovi ne funkcioniraju kao zatvoreni sustavi, već nude mogućnosti integracije s čitavim nizom vanjskih alata i platformi koje obogaćuju iskustvo učenja i poučavanja. Na taj način LMS postaje središnje mjesto koje povezuje različite digitalne resurse i usluge. Primjerice, integracija s videokonferencijskim alatima (npr. Zoom, MS Teams, BigBlueButton) omogućuje izvođenje nastave uživo i snimanje predavanja unutar istog okruženja. Povezivanje s alatima za provjeru plagijata (npr. Turnitin) povećava akademski integritet i transparentnost ocjenjivanja. Sustavi se često nadopunjuju i knjižničnim bazama podataka (mrežno dostupni časopisi i knjige), rješenjima za e-portfelj ili alatima za suradnju poput Google Workspacea ili Microsoft 365. Za studente to znači jednostavniji pristup svim potrebnim resursima na jednom mjestu, dok nastavnici dobivaju efikasnije alate za upravljanje nastavom i praćenje napretka. Takva integracija smanjuje fragmentiranost digitalnog okruženja i omogućuje skladnije, učinkovitije i motivirajuće obrazovno iskustvo.

Zaključak

Korištenje LMS-a ne znači samo prijenos nastavnih materijala u digitalni oblik, nego predstavlja temeljitu transformaciju načina na koji je nastava organizirana i kako se odvija interakcija između nastavnika i studenata. Za nastavnika to znači da LMS postaje centralno mjesto u kojem se planira struktura kolegija, oblikuju tematske cjeline i povezuju nastavne aktivnosti s jasno definiranim ishodima učenja. Kroz LMS nastavnik može studentima pružiti kontinuiran pristup svim resursima, od nastavnih materijala, poveznica na dodatne izvore i alata, do detaljnih uputa i kriterija ocjenjivanja, čime se osigurava visoka razina transparentnosti i dosljednosti. Uz pedagošku podršku, nastavnik LMS koristi ne samo kao alat za distribuciju sadržaja, već i kao prostor za poticanje rasprave, aktivnog sudjelovanja i suradničkog učenja, primjerice kroz forume, zajedničke projekte i online radionice.

Iz perspektive studenta, LMS omogućuje jasniji pregled svih obaveza i resursa na jednom mjestu, što smanjuje nesigurnost i povećava osjećaj kontrole nad vlastitim učenjem. Studenti putem LMS-a mogu pratiti svoj napredak kroz automatske povratne informacije, rezultate kvizova i povratne informacije nastavnika na zadatke. Osim toga, LMS potiče aktivno uključivanje studenata u proces učenja jer im pruža mogućnost da raspravljaju, surađuju i dijele ideje u digitalnom okruženju. Također, studentima se daje osjećaj da su dio zajednice učenja, jer LMS omogućuje stalnu komunikaciju i povezanost s nastavnicima i kolegama. Na taj način, LMS ne samo da olakšava tehnički aspekt nastave, nego i značajno doprinosi ostvarenju obrazovnih ciljeva i jačanju angažmana u digitalnom obrazovnom okruženju.

5. Model SAMR

Model SAMR razvio je 2010. godine Ruben Puentedura i sastoji se od četiriju razina onlineučenja, okvirno poredane prema njihovoj transformativnoj moći. SAMR predstavlja alat za refleksiju koji može pomoći nastavnicima da razmisle o tome kako integracija digitalne tehnologije podržava učenje u specifičnim obrazovnim kontekstima/situacijiama i aktivnostima. Kratica „SAMR" označava Nadomjestak (en. substitution), Proširenje (en. augmentation), Preoblikovanje (en. modification) i Redefiniciju (en. redefinition).

Pojedine faze modela se mogu opisati na sljedeći način.

U fazi Nadomjestak tehnologija se koristi za rješavanje zadatka koji jednako tako može biti odrađen i bez uporabe tehnologije, npr. studenti na papiru rješavaju otisnuti zadatak ili koriste digitalni izvor kao knjigu.

U fazi Proširenje tehnologija se koristi za zadatak koji bi se inače rješavao puno dulje ili teže (složenije) ako bi ga studenti rješavali bez uporabe tehnologije, npr. studenti rješavaju onlineispit sa zatvorenim pitanjima koji sustav za učenje na daljinu automatski ocjenjuje i boduje, studenti uređuju tekst na računalu uz dodavanje slika, zvuka ili videa i slično.

Faze Nadomjestak (en. Substition) i Proširenje (en. Argumentation) predstavljaju temelj transformacije obrazovnog procesa koji se zapravo provodi u preostale dvije faze: Preoblikovanje (en. Modification) i Redefinicija (en. Redefinition).

U fazi Preoblikovanje tehnologija pruža studentima nove mogućnosti za učenje, npr. studenti nakon što napišu seminar, mogu isti snimiti u obliku kraćeg video-zapisa i podijeliti sa svojim kolegicama i kolegama, također mogu izraditi infografiku ili poster s interaktivnim elementima (poput videa, zvuka i poveznica na druge izvore).

U fazi Redefinicije tehnologija daje mogućnost stvaranja novih vrsta zadataka koji bi bez uporabe tehnologije bili puno teže ostvarivi ili nemogući, poput snimanja i produkcije interaktivnog videa na neku temu, izrade digitalne knjige, interaktivne vremenske crte s obiljem multimedijalnog sadržaja i poveznica na vanjske sadržaje za svaku od točaka / događaja, interaktivnih karti s podacima koje su prikupili na terenskom istraživanju i slično.

6. TPACK okvir

Što je TPACK?

TPACK je kratica za Technological Pedagogical Content Knowledge, odnosno tehnološko-pedagoško-predmetno-sadržajno znanje. U središtu TPACK okvira nalazi se TPACK znanje, integrirano razumijevanje kako poučavati specifičan sadržaj koristeći odgovarajuće pedagoške strategije uz podršku prikladne tehnologije. Model se temelji na pretpostavci da kvalitetna nastava s tehnologijom zahtijeva usmjereno preklapanje triju područja znanja (CK, PK i TK čiji dodatni presjeci onda obuhvaćaju nova podpodručja):

Predmetno sadržajno znanje (eng. Content Knowledge - CK)

Znanje nastavnika o predmetu koje se treba naučiti ili poučavati; podrazumijeva znanje o konceptima, teorijama te ideje, organizacijske okvire, dokaze, kao i utvrđene prakse i pristupe za razvoj takvog znanja.

Pedagoško znanje (eng. Pedagogical Knowledge - PK)

Znanje nastavnika o procesima, praksama ili metodama učenja i poučavanja; obuhvaća, između ostalog, cjelokupnu svrhu obrazovanja, njegove vrijednosti i ciljeve; odnosi se na razumijevanje procesa učenja, vještine upravljanja razredom, planiranje nastavnog sata i procjenu znanja.

Tehnološko znanje (eng. Technological Knowledge - TK)

Znanje o određenim načinima razmišljanja i radu s tehnologijom, alatima i resursima; rad s tehnologijom može se primijeniti na sve tehnološke alate i resurse; uključuje dovoljno široko razumijevanje informacijske tehnologije kako bi se produktivno primjenjivala na poslu i u svakodnevnom životu, prepoznavanje kad informacijska tehnologija može pomoći ili ometati postizanje cilja i stalno prilagođavanje promjenama/razvoju informacijske tehnologije.

Pedagoško sadržajno znanje (eng. Pedagogical Content Knowledge - PCK)

Zasnovano je na Shulmanovoj ideji o pedagoškim znanjima primjenjivim na poučavanje određenih sadržaja; naglasak se stavlja na transformaciju nastavne teme za poučavanje koja se događa tijekom njezine interpretacije, nalaženja različitih načina njezine interpretacije i prilagođavanja instrukcijskih materijala alternativnim konceptima i prijašnjim znanjima; pokriva samu srž posla poučavanja, učenja, kurikuluma, procjene znanja i izvještavanja.

Tehnološko sadržajno znanje (eng. Technological Content Knowledge - TCK)

Razumijevanje načina na koji tehnologija i sadržaj utječu i ograničavaju jedni druge. Nastavnici moraju svladati više od predmeta koji podučavaju; oni također moraju imati duboko razumijevanje načina na koji se predmet (ili vrste prikaza koje se mogu konstruirati) mijenja primjenom određenih tehnologija. Nastavnici trebaju razumjeti koje su specifične tehnologije najprikladnije za rješavanje predmetnog učenja u njihovim domenama i kako sadržaj diktira ili čak i mijenja tehnologiju ili obrnuto.

Tehnološko pedagoško znanje (eng. Technological Pedagogical Knowledge - TPK)

Predstavlja razumijevanje kako se poučavanje i učenje mogu mijenjati kad se određene tehnologije upotrebljavaju na specifičan način, to uključuje poznavanje pedagoških prednosti i ograničenja niza tehnoloških alata koji se odnose na disciplinu i razvoj odgovarajuće pedagoške dizajne i strategije.

Tehnološko pedagoško sadržajno znanje (eng. Technological Pedagogical Content Knowledge - TPACK)

Združeni oblik znanja koji sadržava sve tri glavne komponente (sadržaj, pedagogiju i tehnologiju); temelj je učinkovitog poučavanja uz pomoć tehnologije, zahtijeva razumijevanje koncepata primjene tehnologije, pedagoške tehnike koje koriste tehnologiju na konstruktivne načine u svrhu poučavanja gradiva, znanje o tome što čini određene koncepte teškima ili laganima za naučiti te na koji način tehnologija može pomoći u ispravljanju nekih problema s kojima se studenti (polaznici) suočavaju; poznavanje prethodnog znanja studenata (polaznika) i teorija epistemologije; i znanje o tome kako se tehnologije mogu koristiti.

Zašto je TPACK važan?

Model pomaže nastavnicima da ne promatraju tehnologiju kao dodatak nastavi, već kao aktivnu sastavnicu didaktičkog promišljanja. Primjenom TPACK okvira nastavnik promišlja o ovim pitanjima:

  • Koji je cilj poučavanja?
  • Koji je sadržaj ključan za razumijevanje?
  • Koja metoda najviše odgovara ciljevima i sadržaju?
  • Koji digitalni alati mogu poboljšati iskustvo učenja?

Na taj način, tehnologija postaje sredstvo, a ne cilj, te podržava učenje na smislen i učinkovit način.

Primjena TPACK okvira u planiranju nastave

Pri planiranju razina integracije tehnologije TPACK se može koristiti kao alat za analizu i refleksiju:

  • Niska razina integracije: tehnologija se koristi pasivno, za prezentaciju sadržaja.
  • Srednja razina integracije: tehnologija omogućuje interakciju i suradnju.
  • Visoka razina integracije: tehnologija je neodvojiva od nastavnog procesa, omogućuje personalizirano, kreativno i problemsko učenje.

TPACK također pomaže nastavnicima u razvoju digitalnih kompetencija, jer ističe ne samo tehničku, već i pedagošku funkciju tehnologije.

TPACK i profesionalni razvoj nastavnika

Razvijanje TPACK kompetencija ne događa se automatski. Potrebno je uključivanje TPACK okvira u edukaciju i stručno usavršavanje nastavnika, poticanje timskog rada i interdisciplinarnih projekata, korištenje reflektivne prakse, odnosno analize vlastitih nastavnih scenarija uz TPACK model te primjena digitalne pedagogije u oblikovanju e-kolegija i OER sadržaja kako bi nastavnik u potpunosti stekao te kompetencije.

TPACK okvir pruža sustavni pristup razumijevanju i integraciji tehnologije u obrazovni proces. Umjesto da tehnologiju koristimo nasumično ili iz potrebe za modernizacijom ili zato što je to "moderno", TPACK nas upućuje na promišljenu i kontekstualiziranu primjenu. Takav pristup ne samo da unaprjeđuje nastavu, već i osnažuje ulogu nastavnika kao pedagoškog stručnjaka u digitalnom dobu. 

Primjer korištenja TPACK u praksi

Visokoškolski nastavnik koji primjenjuje TPACK okvir u planiranju aktivnosti polazi od uravnoteženog povezivanja triju vrsta znanja: tehnološkog, pedagoškog i sadržajnog. Prilikom planiranja kolegija, nastavnik najprije definira ishode učenja povezane s ključnim pojmovima iz područja (sadržajno znanje). Zatim bira pedagoški pristup koji potiče aktivno sudjelovanje studenata – primjerice, kolaborativno učenje putem rasprava ili studija slučaja (pedagoško znanje). Kako bi podržao taj pristup, odlučuje koristiti digitalni alat poput Moodle foruma ili interaktivnih ploča (tehnološko znanje).
U aktivnosti studenti analiziraju stvarne primjere iz prakse, raspravljaju o njima u online okruženju te zajednički izrađuju digitalni prikaz rješenja problema. Nastavnik prati raspravu, postavlja pitanja koja potiču dublje razumijevanje i nudi povratne informacije u realnom vremenu. Na taj način tehnologija nije sama sebi svrha, nego sredstvo koje podržava pedagoški cilj i razumijevanje stručnog sadržaja. Refleksijom nakon provedene aktivnosti, nastavnik procjenjuje učinkovitost odabranih alata i pristupa te prema potrebi prilagođava dizajn sljedećih nastavnih jedinica. Takva integracija pokazuje punu primjenu TPACK okvira u planiranju i izvedbi nastave u digitalnom okruženju.

7. Stalna edukacija nastavnika radi podizanja i održavanja razine digitalnih kompetencija

Uvod

U uvjetima ubrzane digitalne transformacije obrazovanja, digitalne kompetencije nastavnika postaju ključan preduvjet za kvalitetno, inkluzivno i relevantno poučavanje. One ne uključuju samo tehničko baratanje alatima, već i pedagošku integraciju tehnologije, sposobnost prilagodbe digitalnim trendovima i kritičko promišljanje o upotrebi tehnologije u nastavi.

1. Zašto je potrebna stalna edukacija?

Digitalne tehnologije se neprestano razvijaju – mijenjaju se alati, platforme, metode i očekivanja studenata. Ono što je bilo aktualno prije nekoliko godina danas može biti zastarjelo. Zbog toga je kontinuirana edukacija nužna za održavanje relevantnih digitalnih vještina, praćenje pedagoških inovacija, prilagodbu digitalnom okruženju i generacijskim promjenama u učenju te  osiguravanje kvalitete i učinkovitosti e-učenja. Bez redovitog stručnog usavršavanja, digitalne vještine brzo blijede, a to utječe na angažiranost studenata i ishode učenja.

2. Ključna područja digitalnih kompetencija

Prema okviru poput DigCompEdu (Europski okvir digitalnih kompetencija nastavnika), edukacija treba obuhvaćati sljedeća područja:

  • profesionalno digitalno ponašanje (sigurnost, zaštita podataka, digitalna etika)
  • odabir i dizajn digitalnih resursa
  • digitalno osmišljavanje učenja (planiranje, evaluacija, adaptivnost)
  • upravljanje digitalnim interakcijama sa studentima
  • praćenje napretka i davanje digitalne povratne informacije
  • aktivno uključivanje studenata putem tehnologije.

3. Oblici i modeli edukacije

Stalna edukacija ne treba biti jednolična ili jednokratna. Učinkovit sustav razvoja digitalnih kompetencija uključuje različite oblike.

  • radionice i webinari usmjereni na konkretne alate ili metode
  • online tečajevi i MOOC-ovi
  • mentorski sustavi i zajednice prakse
  • suradnički razvoj kolegija i razmjena dobrih praksi
  • mikrokvalifikacije i digitalne značke (badges).

Posebnu vrijednost ima edukacija u kontekstu – ona koja se odvija uz primjenu u stvarnoj nastavi, kroz refleksiju i podršku.

4. Uloga institucija

Institucije visokog obrazovanja trebaju prepoznati edukaciju nastavnika kao strateški prioritet, osiguravajući:

  • pristup edukacijama i platformama za učenje
  • vremenske i organizacijske uvjete za usavršavanje
  • sustav vrednovanja i priznavanja digitalnih kompetencija
  • poticaje i priznanja za nastavnički rad u digitalnom okruženju.

Jednako važno je razvijati kulturu cjeloživotnog učenja unutar nastavničke zajednice, gdje se digitalna pismenost ne smatra dodatnom obvezom, već profesionalnom odgovornošću.

Zaključak

Stalna edukacija nastavnika u području digitalnih kompetencija nije luksuz, već nužnost suvremenog obrazovanja. Ona omogućuje nastavnicima da ostanu profesionalno relevantni, a studentima osigurava poticajno i kvalitetno učenje. Samo obrazovni sustavi koji ulažu u razvoj svojih nastavnika mogu uspješno odgovoriti na izazove digitalnog doba i graditi inkluzivno, prilagodljivo i otporno visoko obrazovanje.

8. OER sadržaji

Uvod

Otvoreni obrazovni sadržaji (engl. Open Educational Resources – OER) predstavljaju digitalne sadržaje za učenje, poučavanje i istraživanje koji su slobodno dostupni, prilagodljivi i redistribuirani pod licencama koje omogućuju otvorenu upotrebu. Korištenje i proizvodnja OER sadržaja sve se više prepoznaje kao ključna strategija za unaprjeđenje kvalitete obrazovanja, povećanje pristupačnosti i poticanje suradnje među nastavnicima.

1. Što su OER sadržaji?

Otvoreni obrazovni sadržaji (OER) obuhvaćaju raznolike materijale koji se mogu slobodno koristiti u obrazovanju, istraživanju i samo-usmjerenom učenju. To uključuje digitalne udžbenike, interaktivne simulacije, prezentacije, testove, razne interaktivne aktivnosti, kao i multimedijske sadržaje poput videozapisa, zvučnih zapisa i tekstova. Neki OER projekti nude i cjelovite e-kolegije koji mogu poslužiti kao temelj za učenje ili kao nadopuna postojećim programima.

OER sadržaji najčešće su objavljeni pod Creative Commons licencama, koje jasno definiraju uvjete korištenja, prerade i dijeljenja. Time se nastavnicima i studentima omogućuje da ne budu samo pasivni korisnici, nego i aktivni kreatori: mogu slobodno prilagoditi sadržaje vlastitom kontekstu, nadograditi ih primjerima, prijevodima ili novim aktivnostima te ih ponovno dijeliti s drugima.

Ako želite više saznati o CC licencama, možete to napraviti na ovoj poveznici.

2. Prednosti i izazovi uključivanja OER-a u nastavu

Uključivanje otvorenih obrazovnih sadržaja (OER) u nastavu donosi niz značajnih prednosti za studente i nastavnike. Prije svega, OER povećavaju dostupnost obrazovnih materijala jer uklanjaju financijske i geografske prepreke jer studenti iz različitih dijelova svijeta mogu koristiti iste udžbenike, kolegije ili multimedijalne sadržaje bez dodatnih troškova. Fleksibilnost uporabe omogućuje nastavnicima da odaberu, prilagode i kombiniraju materijale prema vlastitim potrebama i ciljevima kolegija, dok studenti mogu učiti tempom koji im najviše odgovara.

Osim toga, OER potiču otvorenu pedagogiju, odnosno pristup u kojem studenti i nastavnici aktivno sudjeluju u stvaranju i prilagodbi sadržaja. Time se razvija osjećaj zajedništva i odgovornosti u učenju. Korištenje OER-a također potiče suradnju i razmjenu dobre prakse među nastavnicima, jer se materijali slobodno dijele, unaprjeđuju i nadograđuju. Konačno, otvoreni sadržaji smanjuju troškove obrazovanja, što studentima i institucijama omogućuje pravedniji i održiviji pristup znanju.

Izazovi korištenja OER-a uključuju varijabilnu kvalitetu materijala (što uvijek treba provjeriti prije uvrštavanja u vlastiti e-kolegij, odnosno nastavu), potrebu za redovitim ažuriranjem sadržaja, tehničku održivost i ponekad nedovoljnu vidljivost dostupnih sadržaja (ako su preuzeti s vanjskih izvora). Također, nastavnici ipak trebaju uložiti dodatno vrijeme i podršku za prilagodbu OER-a vlastitom kontekstu (znatno manje nego da ih izrađuju ispočetka, no i dalje o tome treba voditi računa).

3. Izrada OER sadržaja – pedagoški, tehnički i pravni aspekti

Izrada otvorenih obrazovnih sadržaja (OER) zahtijeva pažljivo planiranje i usklađivanje pedagoških, tehničkih i pravnih aspekata.

S pedagoškog gledišta, važno je da sadržaji budu jasno povezani s ishodima učenja, strukturirani na logičan i pregledan način te prilagođeni različitim stilovima učenja. Nastavnici trebaju koristiti metode koje potiču interaktivnost i angažman, primjerice kroz testove, multimedijske sadržaje ili zadatke za samoprovjeru.

ehnički aspekt uključuje izbor formata i alata koji omogućuju jednostavnu izradu, dijeljenje i ponovnu uporabu materijala. Popularni alati za izradu OER-a uključuju H5P za interaktivne sadržaje, Canva za izradu grafika i prezentacija, Audacity za snimanje i uređivanje zvučnih zapisa, OBS Studio za snimanje i streaming predavanja te Moodle LMS za objavu i organizaciju sadržaja u e-kolegije/tečajeve. Ključno je osigurati pristupačnost i zato sadržaji trebaju biti kompatibilni s čitačima zaslona, prilagođeni mobilnim uređajima i tehnički stabilni.

Pravni aspekt odnosi se na poštivanje autorskih prava i odabir odgovarajuće licence. Najčešće se koriste Creative Commons licence, koje jasno definiraju uvjete dijeljenja, prerade i komercijalne uporabe. Autori trebaju paziti na korištenje slika, tekstova i multimedije iz vanjskih izvora te provjeriti imaju li dopuštenje za njihovo uključivanje.

Uz navedeno, treba obratiti pažnju i na kvalitetu materijala pazeći da sadržaj bude ažuran, točan, metodički dobro oblikovan i usklađen s obrazovnim standardima. Na taj način OER ne postaje samo besplatan, već i kvalitetan sadržaj koji stvarno doprinosi obrazovanju.

4. Platforme i alati za OER

Postoje brojne platforme koje nude pristup OER sadržajima. Primjeri uključuju OpenStax (digitalni udžbenici), OER Commons (otvoreni repozitorij obrazovnih materijala), MERLOT (multidisciplinarna baza sadržaja), te MIT OpenCourseWare (cjeloviti sadržaji e-kolegija) ili Khan Academy (interaktivni kolegiji i video materijali). Takvi izvori značajno doprinose demokratizaciji obrazovanja i potiču kulturu dijeljenja znanja.

5. Uloga nastavnika i institucija

Za uspješno uključivanje otvorenih obrazovnih sadržaja (OER) nužna je kombinacija napora pojedinačnih nastavnika i institucionalne potpore koja im treba olakšati posao. Nastavnici imaju ključnu ulogu jer postaju dizajneri digitalnih obrazovnih materijala: oni stvaraju nove sadržaje, prilagođavaju postojeće OER materijale svom obrazovnom kontekstu i specifičnostima e-kolegija te kontinuirano evaluiraju njihovu kvalitetu i pedagošku vrijednost. Time prelaze iz tradicionalne uloge predavača u aktivne kreatore znanja. Za takav pristup potrebne su razvijene digitalne i autorske kompetencije, koje uključuju poznavanje alata za izradu digitalnih sadržaja, razumijevanje načela otvorene pedagogije i svijest o autorskim pravima i licencama.

Institucije imaju odgovornost stvoriti okruženje koje potiče nastavnike na korištenje i razvoj OER-a. To uključuje sustavno vrednovanje i priznavanje rada na otvorenim obrazovnim sadržajima, ponudu programa profesionalnog razvoja i obuke, kao i tehničku i savjetodavnu podršku. Također, važno je da institucije promoviraju otvoreno obrazovanje kao dio svoje strategije i kulture kvalitete. Samo zajedničkim djelovanjem nastavnika i institucija moguće je osigurati održivost i širu primjenu OER-a u visokom obrazovanju.

Zaključak

OER sadržaji nisu samo obrazovni materijali – oni su alat za demokratizaciju znanja, podrška inkluzivnom i kvalitetnom obrazovanju te prilika za jačanje suradnje, inovacije i transparentnosti u obrazovnom sustavu. Aktivnim uključivanjem u proizvodnju i upotrebu OER-a, nastavnici preuzimaju aktivnu ulogu u oblikovanju otvorenog, relevantnog i održivog obrazovanja za budućnost.

Više informacija o OER možete potražiti u ovom tečaju. 

 

9. Univerzalni dizajn za učenje (UDL)

Što su smjernice za UDL?

Smjernice za Univerzalni dizajn za učenje (en. Universal Design for Learning) (UDL) su temeljni okvir za stvaranje nastavnih planova i programa te nastavnih jedinica koji pruža najbolji pristup i rezultate svakom pojedincu, inicijalno stvorene 2008. godine. Više informacija je dostupno ovdje: https://udlguidelines.cast.org/. Postoji više inačica smjernica UDL-a, najnovija iz srpnja 2024. godine je UDL 3.0 (opširnije na: https://udlguidelines.cast.org/more/about-guidelines-3-0/).

  • Koriste se u izradi nastavnih planova i programa.
  • Proces dizajna dovodi do fleksibilnih sadržaja i lekcija koji mogu koristiti svi studenti.
  • Kreće se od pretpostavke da je mozak svakog studenta različit te pruža više mogućnosti za pristup svakoj mreži učenja kako bi svaki pojedinac mogao naučiti na najbolji mogući način za njih.
  • Studenti će osim učenja sadržaja koji se poučava shvatiti i važnost istoga i kako se može primijeniti u njihovom kontekstu.

Smjernice UDL-a oblikuju obrazovno okruženje kako bi se podržala samostalnost studenta koja treba biti:

  • svrhovita - internalizirana samoefikasnost, djelovanje na načine koji su osobno i društveno značajni
  • refleksivna - samosvijest i metakognicija za prepoznavanje unutarnjih motivacija i vanjskih utjecaja koji podržavaju učenje i prilagodbe kada je to potrebno
  • snalažljiva - razumijevanje i primjena prednosti, snažnih strana, resursa te jezičnog i kulturnog kapitala pojedinca
  • autentična - povećanje razumijevanja i produbljivanje razumijevanja na istinske načine
  • strateška - postavljanje ciljeva i praćenje učenja kroz planiranje
  • orijentirana na djelovanje - samostalno i grupno djelovanje u ostvarivanju ciljeva učenja.

UDL ima za cilj promijeniti dizajn okruženja, a ne postaviti problem kao percipirani nedostatak unutar studenta. Kada su okruženja namjerno dizajnirana kako bi se smanjile prepreke, svaki student može se uključiti u smisleno učenje.

Osmišljavanje okruženja za učenje koja podržavaju samostalnost studenata zahtijeva kontinuirano ispitivanje odnosa između edukatora i studenata te stvaranje prostora u kojem studenti mogu individualno i kolektivno razumjeti sadržaj kroz interakciju i refleksiju. Nadalje, podržavanje samostalnosti studenata zahtijeva prepoznavanje dimenzija kulture i identiteta te ispitivanje gdje predrasude i očekivanja mogu biti prepreka studentima da u potpunosti ostvare svoju samostalnost.

U kontekstu online i hibridne nastave, UDL smjernice pružaju okvir za dizajniranje aktivnosti koje su pristupačne, fleksibilne i uključive za sve studente. One potiču nastavnike da već u fazi planiranja predvide različite načine sudjelovanja, izražavanja i predstavljanja sadržaja u digitalnom okruženju. UDL pristup omogućuje prilagodbu nastavnih materijala različitim stilovima učenja i tehničkim mogućnostima, čime se smanjuju prepreke za sudjelovanje u online aktivnostima. Na taj način, digitalno okruženje postaje prostor koji podržava individualne razlike i omogućuje svakom studentu aktivno i smisleno sudjelovanje u učenju.

Brzi savjeti o UDL

  • Različite grupe - različiti materijali - različite aktivnosti.
  • Rad u grupi (zajednički cilj stvara veze i razvija pripadnost zajednici).
  • Korištenje različitih digitalnih alata.
  • Omogućiti studentima autonomiju, osjećaj da oni sami mogu odlučiti kako će učiti (tako ćemo im povećati motivaciju).
  • Osnova rada sa studentima: TPS (en. Think-Pair-Share) – Razmisli-Razmijeni u paru-Podijeli.
  • Studentima s poteškoćama treba produžiti vrijeme aktivnosti, a za darovite studente postaviti drugačije ciljeve (zahtjevnije, kompleksnije i izazovnije).

10. Prilagodba učioničkih nastavnih materijala online okruženju

Uvod

Digitalna transformacija obrazovanja donijela je brojne izazove, ali i prilike za unapređenje kvalitete nastave. Jedan od ključnih izazova jest prilagodba tradicionalnih učioničkih nastavnih materijala digitalnom, online okruženju. Riječ je o procesu koji nadilazi puko prenošenje sadržaja na digitalne platforme – on zahtijeva pedagošku, tehničku i didaktičku transformaciju nastavnih materijala kako bi bili funkcionalni, korisni i dostupni studentima u virtualnom okruženju. Nastavnici često posjeduju digitalne nastavne materijale, ali dizajn i namjena tih materijala je više orijentiran za učioničku namjenu, a manje za samostalni rad studenta u online okruženju.

1. Pedagoško-didaktička prilagodba

Učionički materijali često pretpostavljaju fizičku prisutnost nastavnika, spontanost interakcije i mogućnost neposrednog pojašnjenja sadržaja. U online okruženju potrebno je preoblikovati materijale kako bi poticali samostalno i aktivno učenje. To uključuje:

  • jasan uvod u temu, ciljeve i očekivanja
  • postavljanje pitanja za promišljanje i samoprovjeru
  • vizualnu organizaciju informacija (npr. infografike, sažeci, tablice)
  • navođenje vremenskih rokova za rad s nekim sadržajem
  • uključivanje raznolikih oblika materijala (tekst, video, zvuk, testovi).

2. Tehnička prilagodba

Materijali pripremljeni za učionicu (npr. PowerPoint prezentacije, bilješke, upute) moraju biti prilagođene za prikaz i distribuciju putem sustava za e-učenje ili dijeljenje sadržaja u obrazovne svrhe (npr. Moodle, MS Teams ili Google Classroom). Osnovne tehničke prilagodbe obuhvaćaju:

  • korištenje formata dostupnih na različitim uređajima (npr. PDF, MP4, HTML5)
  • dodavanje titlova i transkripata uz videosadržaje
  • sažimanje velikih datoteka radi lakšeg preuzimanja (no to nije moguće s video i zvučnim snimkama jer su već sažete)
  • provjeru pristupačnosti nastavnih materijala (kontrast, veličina pisma/fontova, postojanje alternativnog teksta/opisa za slike).

3. Interaktivnost i angažman

Digitalno okruženje zahtijeva veći stupanj aktivne uključenosti studenata. Zato učioničke materijale treba obogatiti alatima i aktivnostima koje omogućuju dvosmjernu komunikaciju i suradnju:

  • ugradnjom provjera znanja i povratnih informacija unutar sadržaja
  • korištenjem foruma i komentara za raspravu
  • implementacijom zadataka koji potiču primjenu znanja (studije slučaja, projekti)
  • igrifikacijom sadržaja radi dodatne motivacije.

4. Pristupačnost i inkluzivnost

Online materijali moraju biti pristupačni svim studentima, uključujući one s različitim potrebama i ograničenjima. Prilagodbu između ostaloga čine:

  • osiguranje kompatibilnosti s čitačima zaslona
  • strukturiranje sadržaja pomoću zaglavlja i oznaka
  • korištenje jednostavnog jezika i jasne navigacije
  • izbjegavanje sadržaja koji zahtijeva posebne programe za pregled (u razumnoj mjeri).

5. Evaluacija i povratna informacija

Za razliku od učioničkog okruženja gdje nastavnik može odmah uočiti nesporazume, u online okruženju je ključno uključiti mehanizme za samoprovjeru i povratnu informaciju. Materijali trebaju sadržavati:

  • ugrađene testove s objašnjenjima odgovora (odnosno specifičnom povratnom informacijom)
  • mogućnosti/funkcionalnost povratne informacije od strane studenata
  • upute za dodatno učenje, ponavljanje ili ispravke (s naglaskom na samoregulirano učenje ako za time postoji potreba).

Zaključak

Prilagodba učioničkih nastavnih materijala online okruženju ne znači njihovo doslovno preslikavanje, već njihovu transformaciju/preoblikovanje u oblik koji je smislen, učinkovit i poticajan za digitalno učenje. Takvi materijali moraju biti pedagoški promišljeni, tehnički izvedivi i didaktički učinkoviti. Samo na taj način mogu zadovoljiti potrebe suvremenog studenta i podržati ostvarenje definiranih ishoda učenja u online kontekstu.

Accessibility
Reset All

Boja pozadine Boja pozadine

Font Font

Veličina fonta Veličina fonta

1

Boja teksta Boja teksta

Font Kerning Font Kerning

Image Visibility Image Visibility

Letter Spacing Letter Spacing

0

Line Height Line Height

1.2

Link Highlight Link Highlight