Suvremeni pristup učenju i nastavi

Sjedište:	Loomen za stručna usavršavanja
E-kolegij:	Planiranje i provedba online i hibridne nastave
Knjiga:	Suvremeni pristup učenju i nastavi

Otisnuo/la:	Gost (anonimni korisnik)
Datum:	nedjelja, 22. veljače 2026., 18:23

Opis

U ovoj aktivnosti bit će predstavljeni suvremeni pristupi učenju i nastavi, uključujući obrnutu učionicu, projektnu nastavu i učenje zasnovano na rješenju problema. Bit će pojašnjen i model u kojem je student u središtu obrazovnog procesa.

Sadržaj

1. Uvod
2. Student u središtu obrazovnog procesa
3. Obrnuta učionica (en. flipped classroom)
4. Projektna nastava (en. project-based learning, PjBL)
5. Problemsko učenje (en. problem-based learning, PBL)
6. Zaključak
7. Literatura

1. Uvod

Suvremeni pristupi učenju i nastavi u visokom školstvu polaze od ideje da se znanje konstruira putem djelovanja, suradnje i refleksije, a ne prenosi samo predavanjem. U tom se okviru posebno ističe obrnuta učionica (en. flipped classroom), projektna nastava (en. project-based learning, PjBL) i učenje zasnovano na rješenju problema (en. problem-based learning, PBL). Sva tri pristupa stavljaju studenta u središte, povezuju ishode učenja s autentičnim zadacima i traže jasno definirane kriterije uspjeha uz aktivno korištenje ocjenjivanje i procjene korištenjem rubrika. Uloga nastavnika mijenja se iz predavača u facilitatora koji osigurava strukturu, pravovremenu formativnu povratnu informaciju i poticajno okruženje za istraživanje.

U obrnutoj učionici temeljni se pojmovi obrađuju prije susreta (video, sažeci, mikroaktivnosti), dok se zajedničko vrijeme koristi za raspravu, rješavanje problema i primjenu u novim kontekstima. Ovakav raspored povećava angažman i omogućuje diferencijaciju: nastavnik brže uočava gdje nastaju poteškoće i ciljano intervenira.

Problemsko učenje nadovezuje se na to tako da polazi od otvorenog, autentičnog problema bez unaprijed zadanog rješenja. Studenti u malim timovima mapiraju što znaju i što trebaju naučiti, formuliraju hipoteze, planiraju istraživanje, testiraju ideje i reflektiraju. Time razvijaju kritičko mišljenje, argumentaciju i prijenos znanja u nove situacije što predstavlja ključne kompetencije visokoškolske prakse.

Projektna nastava organizira kurikulum oko opipljivog proizvoda ili usluge za stvarnu publiku (npr. prototip, digitalna izložba, projektni plan), čime se prirodno integriraju istraživanje, dizajn, evaluacija i komunikacija. Tipičan ciklus obuhvaća planiranje (pokretačko pitanje, kriteriji, vremenski plan), provedbu (iteracije uz formativnu povratnu informaciju i vršnjačko vrednovanje) te evaluaciju (javna prezentacija, portfelj, samoocjenjivanje).

U praksi je učinkovito kombinirati pristupe: obrnuta učionica priprema zajedničko vrijeme za dublji rad, PBL otvara prostor za konceptualno razumijevanje kroz probleme, a PjBL vodi do implementacije rješenja i vidljivih artefakata. Tako se ishodi učenja pretvaraju u mjerljive dokaze kompetencija koje su relevantne akademskoj zajednici i tržištu rada.

2. Student u središtu obrazovnog procesa

Model u kojem je student u središtu obrazovnog procesa polazi od pretpostavke da se znanje gradi djelovanjem, suradnjom i refleksijom. Naglašava se aktivno učenje, autonomija i odgovornost studenta za planiranje i dokazivanje učenja autentičnim zadatcima, uz jasne ishode i kriterije vrednovanja. Taj model je dominantan u ponučavanju u visokom školstvu danas, a temelji se na konstruktivističkoj teoriji učenja (Hayward, Dewey, Rogers, Knowles). Možemo reći da se radi o kompetencijskom pristupu poučavanju.

Bitne značajke pristupa usmjerenog na studenta su aktivno učenje, dubinsko razumijevanje, povećan osjećaj samostalnosti i odgovornosti kod studenata te međuzavisnost nastavnika i studenata. Radi se o kontinuiranom refleksivnom procesu uz propitivanje konteksta, kontinuirano unaprjeđenje iskustva učenja te osiguravanje toga da se ishodi učenja postižu na način koji potiče kritičko mišljenje i generičke vještine.

Uloga nastavnika mijenja se iz predavača u facilitatora koji postavlja okvir, nudi potporu i pruža pravovremenu formativnu povratnu informaciju. Digitalni ekosustav uključuje sustav za upravljanje učenjem, interaktivne sadržaje i alate za suradnju, a analitika učenja često služi za brzu analizu i prilagodbu nastave. Posebna se pažnja posvećuje inkluzivnosti, univerzalnom dizajnu za učenje i transparentnom ocjenjivanju korištenjem rubrika. Naglasak je također na samoregulaciji, jasnim kontrolnim točkama, mikroaktivnostima za provjeru razumijevanja i ciklusu povratne informacije, iteracije i refleksije kroz semestar.

Izazovi primjene modela

S druge strane, prema odgovorima sudionika radionice "Poučavanje usmjereno na studenta: zašto i kako?" održanoj na sastanku Mreže jedinica sustava osiguravanja kvalitete na visokim učilištima u Hrvatskoj ovo su izazovi primjene modela u kojem je student u središtu obrazovnog procesa:

nedovoljna motiviranost/otpor studenata i nastavnika
nenaviknutost studenata da budu aktivni
nedovoljni resursi
puno vremena za pripremu
nedovoljno predznanje studenata
povezivanje ishoda različitih kolegija s ciljem ostvarivanja ishoda studija
nedovoljna educiranost dionika
promjena svijesti i mentaliteta nastavnika i studenata
heterogenost studenata
nedovoljno prepoznavanje inovativnosti nastavnika (nagrađivanje)
loša percepcija visokoškolskog obrazovanja
otpor studenata prema suradničkom učenju
otpor nastavnika prema stalnom usavršavanju
niska razina samokritičnosti
nezainteresiranost nastavnika za studente.

Velika većina tih izazova se mora prevazići na razini VU-u (posebno oni organizacijske prirode), dio njih na razini pojedinog odsjeka ili odjela (širenje primjera dobre prakse i iskustva nastavnika i studenata koji takav model primjenjuju može uvelike pomoći), ali posebne napore je potrebno napraviti na prevazilaženju onih izazova koji su na osobnoj razini nastavnika i studenata (najčešće motivacija, mogući osobni otpori i promjena svijesti/mentaliteta) jer oni ponekad predstavljaju prvu i najveću prepreku u uspješnom prelasku na takav model, kako za VU, tako i za pojedince u obrazovnom procesu.

3. Obrnuta učionica (en. flipped classroom)

Obrnuta učionica je pristup poučavanju u kojem se prijenos sadržaja premješta izvan zajedničkog termina prema rasporedu u učionici, a vrijeme predviđeno za rad uživo, u učionici, koristi za aktivno učenje, primjenu znanja i povratnu informaciju. Umjesto da student pasivno sluša izlaganje, on unaprijed proučava temeljne koncepte kroz kratke videolekcije, sažetke ili interaktivne module, a na susretu rješava probleme, raspravlja i surađuje. Ovakav raspored stavlja naglasak na kognitivno zahtjevnije aktivnosti tijekom susreta, dok se osnovno upoznavanje s pojmovima odvija u ritmu koji student može prilagoditi (pauza, premotavanje video ili zvučne snimke, dodatni materijali i mrežni izvori). Time se povećava motivacija i zadržavanje znanja te olakšava diferencijacija, što omogućava nastavniku brže uočavanje gdje je tko „zapeo“ i olakšava ciljanu intervenciju.

Ključ je u pažljivom dizajnu: unaprijed se jasno navode ishodi učenja, kriteriji uspjeha i što student treba napraviti prije susreta (npr. pogledati dva videa do 8 minuta, ispuniti 5 pitanja za samoprovjeru i zapisati jedno pitanje/nejasan koncept). U sustavu za upravljanje učenjem moguće je postaviti uvjetnu dostupnost aktivnosti kako bi se osiguralo temeljno razumijevanje prije prelaska na sljedeću. Na nastavi/radu uživo se kreće kratkim prisjećanjem, potom slijedi rad u malim skupinama uz definirane uloge i studije slučaja, a završava refleksijom o procesu i uvidima.

Potencijalne zamke mogu predstavljati predugački materijali i/ili nejasne upute; rješavaju se sažimanjem sadržaja ili dijeljenjem u manje cjeline (no opet ne prevelikim usitnjavanjem jer i to može predstavljati dodatno opterećenje studentima), primjerima primjene i rotacijom uloga kako bi svaki student mogao dati svoj doprinos. Obrnuta učionica nije „samo video“ kako to znaju reći neki kritičari, nego preoblikovanje vremena: ono što je ranije bilo predavanje postaje interaktivna radionica, a priprema dobiva smisao jer vodi prema primjeni i dubljem razumijevanju.

Primjeri digitalnih alata koji se mogu koristiti za obrnutu učionicu

YouTube je globalna platforma za objavu i dijeljenje videa koja nastavnicima olakšava distribuciju mikrolekcija, demonstracija i snimki ekrana. Moguće je uređivati metapodatke (naslov, opis, oznake), organizirati sadržaje u popise i kontrolirati vidljivost (javno, privatno, „nevidljivo”/unlisted). Ugrađene su funkcije pristupačnosti, poput automatskih i ručno uređenih podnaslova (captions) te prilagodbe brzine reprodukcije, što studentima omogućuje učenje u vlastitom ritmu. U YouTube Studiju dostupne su osnovne analitike gledanja (zadržavanje, izvori prometa) koje pomažu prepoznati gdje studenti posustaju i što valja skratiti ili dodatno pojasniti. Sadržaji se lako umeću u LMS, a „poglavlja” (sekcije) i opis videa mogu služiti kao brzi navigacijski vodič i prostor za poveznice na skripte, članke ili kvizove.

Scenarij primjene: Nastavnik snimi tri mikrolekcije (6 – 8 min) o jednoj mikrotemi. Svaki video učita kao „nevidljiv” (unlisted) i doda poglavlja s vremenskim oznakama te kratak opis „što učiniti prije susreta” (npr. pročitati sažetak, riješiti 5 pitanja, zapisati 1 nejasnoću). Zatim stvori popise po tjednima nastave ili tematskim cjelinama (po potrebi), pa sve ugradi u e-kolegij unutar LMS-a. Na početku svakog videa u uvodu objasni što će student znati nakon gledanja istog i podsjeti gdje će tijekom nastave to znanje primijeniti. U samom opisu videa stavi, na primjer, poveznice na skriptu, obrasce za unos bilješki ili podataka i forum s pitanjima. Nakon što studenti odgledaju video, u LMS-u im može biti dostupan kratki test kao preduvjet za pristup dodatnim aktivnostima. Prije nastave, u YouTube Studio nastavnik može pregledati analitičke podatke: ako je, recimo, vidljiv pad pregledavanja u trećoj minuti (studenti su tada zatvorili prozor s video snimkom, iako ona nije gotova), na nastavi tom dijelu / tim informacijama ili konceptima treba posvetiti posebnu pažnju. U razgovoru uživo nastavnik može zamoliti studente da izdvoje „najveće zablude” iz pogledanih videa, pa onda potom grupno mogu rješavati problemske zadatke koji traže primjenu sadržaja iz snimki. Nakon održane nastave u učionici, nastavnik može dodati video sa sažetkom i odgovorima na najčešća pitanja te ažurirati opise s dodatnim referencama, čime se zatvara krug između pripreme, primjene i refleksije nakon nastave.

Edpuzzle pretvara statični video u interaktivni video dodavanjem pitanja s višestrukim izborom, otvorenih pitanja i napomena (uključujući glasovne bilješke). Nastavnici mogu uvoziti vlastite snimke ili staviti poveznicu na postojeći YouTube video, rezati segmente, umetati provjere razumijevanja i uključiti postavke poput „spriječi preskakanje” kako bi osigurali cjelovito gledanje videosnimke. Alat omogućava praćenje napretka: vidi se tko je gledao, koliko dugo i kako je odgovarao, a rezultati se mogu sinkronizirati s LMS-om putem LTI integracije, čime se ocjene i dovršenost automatski bilježe u e-kolegiju. Edpuzzle nudi i biblioteku već pripremljenih lekcija te profesionalne edukacije za nastavnike, što omogućuje brzi početak bez opsežnog tehničkog znanja. Ključna vrijednost u obrnutom učenju je „premještanje” osnovne obrade sadržaja izvan termina održavanja nastave u učionici i istovremeno prikupljanje podataka o razumijevanju, što u terminu nastave oslobađa vrijeme za raspravu i rješavanje problema na višim kognitivnim razinama. Osim toga, mogućnost dodavanja povratne informacije uz netočne odgovore pomaže studentima da odmah uče iz pogrešaka, a analitika danih odgovora olakšava prepoznavanje konceptualnih zapreka za cijelu grupu.

Scenarij primjene: Nastavnik odabere postojeći YouTube video, skrati ga na 7 minuta i ugradi 4 do 6 pitanja na ključnim točkama: uvodno pitanje aktivacije predznanja, dva pitanja razumijevanja i jedno pitanje primjene naučenoga. Može uključiti i opciju protiv preskakanja te postavlja „rok dovršetka” dan prije nastave u učionici. Kroz LTI poveznicu doda aktivnost u Moodle LMS i potom mapira rezultate/ocjene u interni popis tog e-kolegija. U tekstu zadatka zatraži od studenata da prije nastave predaju barem jedno pitanje nastalo tijekom gledanja. Na početku nastave u izvještaju dostupnom unutar Edpuzzle nastavnik može pregledati agregirane pogrešne odgovore i prikazati dvije „kritične točke” nerazumijevanja (odgovore na kojima studenti u najvećem broju slučajeva načine pogrešku). Grupe studenata potom može zadužiti da, koristeći te točke, riješe kratak, sličan zadatak s ponešto drugačijim kontekstom. Nakon grupnog rada može uslijediti rasprava gdje svaka grupa objašnjava svoj postupak, odnosno promišljanja. U završnici, nastavnik otključava u Moodle LMS dodatni kraći test za individualno provjeru razumijevanja naučenoga. Nakon nastave nastavnik može analizirati detaljne izvještaje za svako pitanje i, sukladno rezultatima, reorganizirati video i sadržana pitanja za sljedeći ciklus nastave.

Moodle LMS je jedan od najraširenijih sustava upravljanja učenjem (LMS) otvorenog koda u Hrvatskoj i svijetu. Omogućuje izgradnju cjelovitog rješenja za obrnutu učionicu: stranice s nastavnim materijalima, zadaće za predaju studentskih radova, forumi za raspravu i planiranje, testovi za vrednovanje i samoprocjenu, uvjetna dostupnost aktivnosti za postepeno napredovanje studenata kroz aktivnosti i nastavne materijale (ponekad ovisno i o rezultatima vrednovanja), grupiranje studenata, ocjenjivanje korištenjem rubrika i slično. Moodle je široko korišten u sustavu visokog obrazovanja RH i podržava različite pedagoške modele, uključujući hibridno učenje, PjBL i obrnutu učionicu. Uz to, postoji i mobilna aplikaciju za pregled sadržaja i obavijesti, što povećava dostupnost i kontinuitet učenja za studente i izvan zgrade VU-a. Detaljna izvješća o aktivnostima i zapisi omogućuju nastavnicima da uoče obrasce studentskog angažmana te prilagode materijale i preduvjete kako bi svi studenti imali jasnu putanju kroz sadržaj.

Scenarij primjene: Nastavnik kreira u e-kolegiju na Moodle LMS sekciju naziva „Tjedan 4: Derivacije u praksi”. Nakon naslova "Priprema prije susreta" može se nalaziti stranica s poveznicama na tri kratka videa i popis za provjeru s jasnim koracima (stranica je standardna aktivnost, popis za provjeru treba prethodno instalirati i omogućiti administrator sustava). Potom nastavnik može aktivirati ograničenje pristupa tako da se aktivnost zadaća naziva „Grupni zadatak” pojavi tek kad određeni student postigne najmanje 70 % bodova na Testu 1 (koji sadrži 5 pitanja) i označi na naslovnici e-kolegija opciju „Pregledano” na poveznicama koje vode na videosnimke. Nastavnik može otvoriti aktivnost forum naziva "Vaša pitanja" u kojem studenti do termina nastave u učionici moraju objaviti barem jedno pitanje ili kratki opis nejasnih koncepata. Na nastavi nastavnik može koristiti rezultate testa i pitanja i nejasnoće iz prethodno spomenutog foruma kao polazište za studentski rad u grupama. Nakon održanog termina nastave, u Moodle LMS nastavnik može otključati aktivnost H5P interaktivni video s rješenjima i dodatnim pitanjima za ponavljanje naziva "Sažetak nakon nastave", a kroz aktivnost zadaća naziva "Što smo naučili" može prikupiti studentske refleksije o tome što je bilo najteže i kako su to (uspješno) savladali.

H5P je okvir za izradu interaktivnih HTML5 sadržaja koji se može ugraditi u brojne sustave za upravljanje sadržajem (CMS) i sustave za upravljanje učenjem (LMS). Nudi širok spektar tipova aktivnosti (preko 40 njih), od kojih izdvajamo: Interaktivni video (video s pauzama i pitanjima), Prezentacija, Skup pitanja, Vremenska crta, Dijaloške kartice, Interaktivna knjiga, Prenesi i postavi, sve s responzivnim prikazom i ponovnom upotrebljivošću te mogućnošću korištenja Creative Commons licenci. Za nastavnike koji žele koristiti H5P za obrnutu učionicu važno je da se „pasivno” gledanje videa pretvara u aktivno usvajanje znanja kroz kratke provjere točno na mjestima gdje studenti najčešće griješe. H5P je dostupan kao dodatak za Moodle, a postoji i komercijalna usluga H5P.com. Brojna zajednica nastavnika i instrukcijskih dizajnera širom svijeta dijeli predloške za izradu nastavnih materijala, pa se kvalitetni sadržaji mogu brzo prilagoditi prema potrebama kolegija. Zahvaljujući otvorenosti i preglednosti, H5P pomaže standardizirati mikroaktivnosti i učiniti ih dostupnima kroz veći broj e-kolegija i timova nastavnika.

Scenarij primjene: Nastavnik od postojećeg videa na svom računalu ili s YouTube može izraditi H5P sadržaj vrste Interaktivni video. Na 1m:10s snimke može umetnuti pitanje aktivacije (npr. „Što već znamo o XY?”), na 3m:45s potom može umetnuti pitanje Točno/Netočno o ključnom pojmu, na 5m:20s pitanje s višestrukim odgovorima koje sadrži povratnu informaciju s objašnjenjima za netočne odgovore, a na 7m:00s vrstu vrednovanja naziva Sažetak (obično 3 tvrdnje kojima studenti potvrđuju naučeno). U postavkama može uključiti „Zahtijevaj sve točne odgovore za nastavak dalje” za pojedine segmente i potom opciju „Pokušaj ponovo” kako bi studenti imali pravo na još jedan pokušaj. Aktivnost može potom doda u Moodle LMS i postaviti kao preduvjet za pristup zadatku „Primjena u novom kontekstu” na nastavi u učionici. Nakon što studenti pogledaju video i odgovore na pitanja, nastavnik preko izvještaja o ocjenjivanju može vidjeti agregirane slabosti (npr. pitanje 3 ima 42 % točnosti) i sukladno tome može posvetiti tome više pažnje u terminu nastave. Nastavu započinje kratkom raspravom o tom pitanju/temi, zatim slijedi grupni mini-projekt koji traži primjenu tog istog koncepta na drugačim podacima. Nakon termina nastave u učionici otključava H5P sadržaj vrste Skup pitanja za konsolidaciju učenja i zadatak refleksije. Uz neke izmjene u opisanom postupku, navedeni H5P interaktivni sadržaji se mogu primjeniti u drugim LMS (Canvas, Blackboard) ili CMS (WordPress, Joomla), no kod primjene u CMS sustavima postoji izazov da nije moguće pratiti agregirane rezultate studentskog rada (kao ni invidualni napredak) kao što je to moguće u LMS sustavima.

4. Projektna nastava (en. project-based learning, PjBL)

Projektna nastava organizira učenje oko autentičnog projekta koji rezultira opipljivim proizvodom ili uslugom za stvarnu publiku. Polazi od pokretačkog pitanja koje je izazovno, relevantno i višeslojno, npr. „Kako osmisliti pristupačniji kampus za osobe smanjene pokretljivosti?“. Time se prirodno aktiviraju istraživanje, dizajn, evaluacija i komunikacija. Student preuzima odgovornost za plan, rokove i kvalitetu, a nastavnik djeluje kao facilitator koji osigurava strukturu, resurse i povratnu informaciju. U središtu su proces i proizvod: dokumentiranje odluka, iterativno poboljšavanje i javno predstavljanje pred relevantnim dionicima.

Struktura tipično obuhvaća tri faze. U planiranju se definiraju ishodi učenja, kriteriji uspjeha i rubrika, skicira vremenski plan i određuju međukoraci. Provedba uključuje prikupljanje podataka, razvoj prototipa, testiranje s povratnom informacijom te vršnjačko ocjenjivanje. U evaluaciji se spaja javno predstavljanje sa samoocjenjivanjem) i portfeljem koji sadrži digitalne objekte, odnosno dokaze i refleksiju. Alati poput kanban ploča (en. kanban board), zajedničkih/suradničkih dokumenata i LMS-a pomažu u vidljivosti zadataka, verzioniranju i održavanju komunikacije.

Primjerice, na studiju inženjerstva okoliša tim može razviti sustav za sakupljanje kišnice za zgradu fakulteta: izrađuju hidraulički proračun, 3D model, procjenu troškova i plan održavanja te javno brane rješenje pred upravom. Na humanistici student priprema digitalnu izložbu lokalne baštine: opisuje artefakte, piše kustoske tekstove, izrađuje interaktivnu kartu ili vremensku crtu prapovijesnih događaja i prikuplja povratne informacije zajednice. U ekonomiji/marketingu tim studenata dizajnira kampanju s A/B testiranjem kreativnih rješenja i KPI izvješćem. Time projektna nastava spaja znanje, vještine i stavove u smislen, autentičan zadatak koji razvija dugotrajne kompetencije.

Primjeri digitalnih alata koji se mogu koristiti za projektnu nastavu

Trello je jednostavan, ali vrlo prilagodljiv alat za upravljanje projektima koji vizualizira rad preko ploča, listi i kartica prema načelima kanban ploče (en. Kanban board). Svaki projekt postaje ploča s listama (npr. „Planiranje / U tijeku / Pregled / Završeno”), a konkretni zadaci žive kao kartice koje se mogu označiti rokovima, prioritetima, oznakama pridruženim članovima tima/grupe i popisima za provjeru. Uz to, moguće je dodavati priloge, komentare i podsjetnike, koristiti predloške za tipične tokove rada i proširiti funkcionalnost integracijama ili automatizacijom za ponavljajuće radnje. Prednost za visokoškolske projekte je transparentnost: svi mogu vidjeti status, prepoznati uska grla i dijeliti odgovornost. Trello je dio Atlassian ekosustava i radi na webu i mobilnim uređajima, što olakšava suradnju i rad i izvan učionice ili VU. Alat postoji u besplatnoj i komercijalnoj inačici, za početak je dovoljna besplatna inačica i gotovi predlošci sadržani u njoj, a naprednije timske značajke dostupne su kroz komercijalnu inačicu (stoga je na nastavniku da procijeni želi li koristiti ovaj alat i u kojoj mjeri).

Scenarij primjene: Na e-kolegiju na kojem se želi koristiti projektnom nastavom nastavnik otvara tzv. Glavnu ploču s popisima: Sažetak i Ciljevi, Istraživanje, Prototipiranje, Testiranje, Prezentacija, Završno. Svaki tim duplicira ploču kao svoj projektni prostor. Na početku ciklusa, timovi u popis Sažetak i Ciljevi dodaju kartice s razrađenim pokretačkim pitanjem, kriterijima uspjeha i referentnim resursima. Popis Istraživanja sadrži kartice sa zadacima za prikupljanje podataka, popisima za provjeru izvora i metodologiju, a rokovi i oznake (npr. „kritično”, „vanjski dionik”) olakšavaju postavljanja prioriteta pojedinih zadataka. U fazi Prototipiranja svaka kartica predstavlja modul rješenja s prilozima (skice, 3D modeli, tablice troškova). U Testiranju timovi otvaraju kartice za svako korisničko testiranje s nalazima i odlukama. Nastavnik postavlja automatizaciju: pri pomaku kartice u „Pregled” automatski se dodaje popis za internu provjeru i oznaka „spremno za povratnu informaciju”. Tjedni kraći sastanak vodi se izravno na ploči: svatko prebacuje svoje kartice i bilježi ono što blokira daljnji napredak. Pred predaju, kartice Prezentacija dobivaju popise za provjeru priče, slajdove i demonstraciju; ploča ostaje digitalni trag procesa za vrednovanje (rubrika uključuje vidljivost napretka, kvalitetu dokumentacije i završni proizvod).

GitHub je standardna platforma za verzioniranje programskog koda i suradnički razvoj, ali u projektnoj nastavi nudi i moćne alate za planiranje i praćenje kroz Projekte (en. Projects) (prilagodljivi tablični/kanban pogledi). Nastavnici mogu koristiti GitHub Classroom (učionica) za postavljanje e-kolegija, izradu individualnih ili timskih zadataka, automatizirano ocjenjivanje te praćenje napretka preko administratorske nadzorne ploče. Projects omogućuje dodavanje prilagođenih polja, filtriranje, grupiranje i izradu različitih pogleda (npr. Backlog / Sprint / Roadmap), a sve je povezano s radnim tokovima razvoja (grananje, recenzije koda, CI). Za studente to znači rad s realnim alatima koji se koriste u softverskoj industriji, s jasnim tragom odluka i izmjena te transparentnim zadacima i rokovima. GitHub Education nudi i pogodnosti (besplatni pristup partnerskim alatima), čime se olakšava uspostava profesionalnog okruženja za studentske projekte.

Scenarij primjene: Na kolegiju Inženjerski dizajn nastavnik korištenjem GitHub Classrooma stvara timske zadatke i generira repozitorij za svaki tim s početnim predlošcima (struktura direktorija, CI konfiguracija, datoteka s rubrikom). Timovi u repozitoriju otvaraju tzv. Issues zahtjeve te ih povezuju s Projects pločom gdje dobiva oznake za prioritet i vrstu posla (en. feature/bug/docs) i pripadajuću fazu. Kod promjena se otvaraju tzv. Pull requests uz obavezne recenzije i automatske provjere (CI). Nastavnik na upravljačkoj ploči prati tijek rada, a kroz Classroom automatski preuzima rezultate i evidentira prolaznost testova. Oko sredine semestra timovi objavljuju tzv. RC (en. „release candidate”) i prilažu prateću dokumentaciju s uputama. Završni akcijski plan prikazuje što je ostvareno, a što je planirano za sljedeću iteraciju, što služi kao materijal za javno predstavljanje i refleksiju o procesu razvoja (što smo naučili, koje kompromise smo birali). Ovako strukturiran tok spaja tehničku izvedbu s projektnim upravljanjem i komunikacijom, što studentima daje vrijedno iskustvo u radu na poslovima razvoja aplikacija u timu.

Miro je suradnička digitalna ploča (en. online whiteboard) za sinkronu i asinkronu kolaboraciju: od ideacije i afinitetnog grupiranja do mapiranja procesa, izrade scenarija i pripreme prezentacija. Navedeni alat omogućava tzv. beskonačno digitalno platno s ljepljivim bilješkama, oblicima, konektorima, komentarima, predlošcima i vremenskom osi te podržava rad velikog broja sudionika u stvarnom vremenu. Veliki broj predložaka ubrzava pokretanje projektnih aktivnosti, a edukacijska pretplata nudi pogodnosti za nastavno osoblje i studente. U slučaju potrebe za brzim, skoro jednokratnim korištenjem dostupan je i Miro Lite (bez registracije, no trajanje ploče je samo 24h). Izvoz u slikovne/PDF formate olakšava dokumentiranje i predaju digitalnih objekata, dok mogućnosti predstavljanja unutar same ploče smanjuju „prebacivanja” između alata. Miro je posebno koristan u projektnoj nastavi jer spaja vizualno razmišljanje, suradnju i planiranje u jednom okruženju, odnosno alatu.

Scenarij primjene: Na e-kolegiju "Projektiranje usluga" grupe studenata započinju aktivnosti na Miro ploči mapiranjem dionika i afinitetnim grupiranjem uvida iz prethodno odrađenih intervjua. Potom koriste predložak "Korisničko putovanje" (en. Customer Journey) kako bi vizualizirali iskustvo korisnika i označili „bolne točke”. Nastavnik se uključuje sinkrono kroz komentare i reakcije kako bi postavio pitanja i usmjerio kriterije uspjeha. Sljedeći korak je razvoj ideja: svaki student dodaje minimalno pet ideja (kroz ljepljive bilješke), nakon čega grupa provodi brzinsko glasanje i odabire koncept za brzo prototipiranje. U Kanban predlošku potom planiraju tjedne zadatke i odgovornosti, a rokovi i statusi vidljivi su cijeloj grupi. Za polu-semestralni pregled studenti unutar Miroa pokreću prezentacijski način i vode panel kroz scenarij, bez izvoza u dodatne alate. Nakon povratne informacije, ploču dupliciraju za sljedeću iteraciju i jasno označavaju promjene (npr. oznakom „V2”). Na kraju semestra, ploču izvoze u PDF i prilažu portfelju uz kratku refleksiju o procesu (što je naučeno, koje su pretpostavke revidirane, kako bi iterirali dalje).

5. Problemsko učenje (en. problem-based learning, PBL)

Problemsko učenje polazi od složenog, otvorenog problema bez unaprijed zadanog rješenja te potiče studenta da aktivira predznanje, uoči praznine, formulira hipoteze i samostalno regulira učenje u timu. Naglasak je na procesu razmišljanja: kako definiramo problem, koje su pretpostavke, koji su relevantni izvori i kako provjeravamo ideje. Uloga nastavnika je usmjeravajuća, kroz pitanja i potporu studente vodi kroz cikluse analize, istraživanja i refleksije, a ne kroz frontalno objašnjavanje kao kod uobičajene nastave licem-u-lice. Time PBL aktivno razvija kritičko mišljenje, suradnju, komunikaciju i prijenos znanja u nove kontekste.

Tipični koraci PBL-a uključuju analizu scenarija (kontekst, ograničenja), mapiranje znanja („što znamo / što trebamo naučiti”), formuliranje hipoteza i plan istraživanja, prikupljanje i vrednovanje izvora, testiranje rješenja te dokaz učenja (npr. konceptualna mapa, kalkulacija ili prototip). Aktivnosti se usko vežu uz ishode kurikuluma, a vrednovanje obuhvaća i proces (argumentacija, timski rad, evaluacija dokaza) i ishod (kvaliteta i prikladnost rješenja, obrazloženje, refleksija). Za kvalitetnu praksu koriste se simulacije i virtualni laboratoriji, od kliničkih slučajeva s grananjima do „digitalnih blizanaca” u inženjerstvu, s ugrađenim točkama odluke, evidencijom pretpostavki i automatiziranom povratnom informacijom. Nakon svake simulacije slijedi strukturirano razmatranje naučenog.

Primjeri digitalnih alata koji se mogu koristiti za problemsku nastavu

Labster nudi zbirku interaktivnih virtualnih laboratorija u kojima studenti rješavaju problemske scenarije i istodobno usvajaju teoriju i laboratorijske tehnike. Svaka simulacija smješta studenta u autentičan kontekst (npr. istraživački tim, klinički slučaj) te traži donošenje odluka temeljenih na podacima, uz ugrađena pitanja i povratnu informaciju. Platforma se integira s LMS-om (npr. postoji mogućnost LTI integracije Labstera s Moodle LMS), podržava prilagodbu testova i automatsko ocjenjivanje, a nastavnicima pruža mogućnost osnovne analitike angažmana i dovršenosti aktivnosti. Katalog virtualnih laboratorija pokriva više disciplina (biologija, kemija, fizika, inženjerstvo, zdravstvo), a simulacije su samostalne, vođene i kratke (traju od 10 do 60 minuta), što ih čini pogodnima za predaktivnosti u PBL-u ili za diferencirano učenje. Prednost Labstera je što spaja sigurno okruženje za eksperiment s jasnim ciljevima i mogućnošću ponavljanja bez materijalnih troškova. Time se nastava u učionici može baviti dubljom analizom, usporedbom pristupa i rezultata te refleksijom o procesu rješavanja problema.

Scenarij primjene: Na e-kolegiju „Analitička kemija – primijenjeni problemi” svaka PBL epizoda počinje kratkim scenarijem: „Lokalna vodoopskrba sumnja na kontaminaciju; koje analize treba provesti i kako interpretirati rezultate?”. Prije nastave u učionici studenti u Labsteru dovršavaju dvije simulacije (npr. spektrofotometrija + validacija metode), svaku s ugrađenim pitanjima i kratkim provjerama. U LMS-u je postavljen preduvjet: tek nakon postignutih više od 70 % bodova na testu simulacije otključava se dokument s podacima za timski rad. Na nastavi grupe studenata analiziraju različite skupove podataka, raspravljaju o granicama detekcije, izvorima pogreške i kompromisima između vremena, troška i točnosti. Instruktor na ploči uspoređuje njihove hipoteze i putove odluke te ističe razlike u validaciji. Slijedi mini-eksperiment u Labsteru (ili „što-ako” varijanta) gdje grupe mijenjaju parametre i provjeravaju kako to utječe na izlazne vrijednosti, odnosno krajnji rezultat. Za kraj, svaka grupa priprema preporuke gradskoj upravi i prilaže metodologiju.

Capsim je platforma za poslovne simulacije i simulacijsko vrednovanje koja studentima omogućuje upravljanje poduzećem kroz cikluse odluka u financijama, marketingu, proizvodnji, R&D-u i strategiji. U okruženju nalik stvarnom tržištu timovi donose odluke, natječu se s drugim timovima i dobivaju objektivne metrike učinka. Uz klasične financijske simulacije Capsim nudi i CapsimInbox, simulaciju u formatu „sandučića e-pošte” (en. inbox simulation) za razvoj i mjerenje mekih vještina (prioritizacija, komunikacija, rješavanje konflikata). Nastavnici mogu prilagoditi parametre, zadavati individualne i grupne zadatke, pratiti rezultate i integrirati aktivnosti s kolegijem. Takav dizajn podupire PBL: studenti rade na otvorenim problemskim situacijama, testiraju hipoteze kroz iteracije simulacije i uče o posljedicama odluka u međupovezanim funkcijama poduzeća.

Scenarij primjene: Na diplomskom kolegiju „Poslovna strategija – PBL” grupe nasljeđuju profil tvrtke u segmentu potrošačke elektronike. Ciklus izgleda ovako: 1) analiza tržišnih izvještaja iz prethodne runde, 2) formuliranje hipoteza (npr. „Ako povećamo ulaganje u istraživanje, hoćemo li smanjiti osjetljivost na cjenovni rat?”), 3) donošenje integriranih odluka (budžet za istraživanja, kapacitet, cijene, kanali, financiranje), 4) simulacijski ishod i izvještavanje. Svaki tim priprema okrugli stol: argumentira zašto je izabrao strategiju i kako bi je promijenio u idućoj rundi. Završno, pišu dopis prema upravi s preporukama (investicije i rizici) i refleksiju o pogrešnim pretpostavkama.

Body Interact je simulator virtualnih pacijenata usmjeren na razvoj kliničkog razmišljanja i donošenja odluka u zdravstvu. Platforma nudi veliku biblioteku scenarija (1200+ slučajeva kroz 50+ terapijskih područja) s različitim razinama težine, od predhospitalnih situacija do hitnog prijema. Studenti prikupljaju anamnezu, naručuju pretrage, tumače nalaze i provode intervencije, uz odmah dostupnu povratnu informaciju i bodovanje. Edukacijski portal nudi odabrane setove scenarija i napredovanje kroz razine, a integracije i izvještaji pomažu nastavnicima u planiranju i vrednovanju. U PBL kontekstu Body Interact omogućuje sigurno, ponovljivo i realističko uvježbavanje složenih odluka te strukturirano izvještavanje nakon svake epizode.

Scenarij primjene: Na kliničkom e-kolegiju „Hitna medicina” svaka skupina dobiva drugačiji slučaj (npr. „bol u prsima u prometu”, „probavni problemi većeg broja djece u vrtiću”). Faza 1: 5 minuta za brzu identifikaciju stanja i trijažu. Faza 2: timsko zbrinjavanje u Body Interactu, studenti naručuju pretrage. Faza 3: izvještaj, tj. usporedba odluka, rasprava o alternativnim putevima, „što ako” varijantama i sličnome. Vrednovanje uključuje timsku izvedbu, kliničko obrazloženje i individualni napredak kroz scenarije.

6. Zaključak

Zaključno, obrnuta učionica, projektna nastava (PjBL) i problemsko učenje (PBL) zajedno čine okvir koji u visokom školstvu pretvara nastavu iz prijenosa informacija u vođeno rješavanje mogućih izazova s kojima se mogu u svom budućem radu sresti studenti. Ovi pristupi usklađuju ishode učenja s jasno vidljivim dokazima kompetencija, a zajedničko vrijeme u učionici koriste za raspravu, testiranje ideja i refleksiju. Dobit je najveća kada se kombiniraju sva tri spomenuta pristupa: obrnuta učionica priprema temelj, PBL razvija konceptualno razumijevanje kroz otvoreni problem, a PjBL vodi do isporuke rješenja stvarnoj publici.

Student dobiva veću autonomiju i jasniju svrhu učenja. Prethodno obrađene mikroaktivnosti u modelu obrnute učionice olakšavaju ulazak u temu vlastitim tempom; PBL potiče studente na postavljanje hipoteza, vrednovanje izvora i donošenje odluka pod ograničenjima; PjBL nudi kontekst stvarnog korisnika i mjerljive kriterije uspjeha. Time se razvijaju metavještine: samoregulacija, timski rad, komunikacija s dionicima i prenosivost znanja. Rizici (neujednačeni doprinosi, preopterećenje) smanjuju se jasnim ulogama, rubrikama i iterativnom povratnom informacijom.

Uloga nastavnika prelazi iz predavača u onu facilitatora, pomagača. Nastavnik koristi podatke (rezultate testova, analitiku aktivnosti i učenja) za pravodobne intervencije, a digitalne rezultate studentskog rada pretvara u dokaze postignuća. Tako kurikulum postaje sustavno mjesto za izgradnju kompetencija, a ne samo kostur/struktura predavanja, seminara i vježbi.