Vidljivost znanstvenika

1. Uvod

2. Otvorena znanost

Otvorenost znanstvenih informacija nije nova pojava, već je ukorijenjena u samim temeljima znanstvene komunikacije i obrazovanja. U prošlosti je razmjena znanstvenih spoznaja bila ograničena dostupnim tehnologijama, no s razvojem prvih časopisa, a kasnije i naprednih komunikacijskih kanala, došlo je do znatnog povećanja broja objavljenih radova i širenja istraživačkih rezultata. Tijekom 20. stoljeća nagli porast znanstvene produkcije doveo je do toga da su uredništva časopisa dio odgovornosti prenijela na komercijalne izdavače, čiji je glavni interes bio ostvarivanje dobiti, a ne slobodan protok znanstvenih informacija.

Istodobno, naglašavanje prestiža određenih časopisa i izdavača stvorilo je svojevrsnu utrku u kojoj znanstvenici nastoje objaviti što veći broj radova u publikacijama s visokim renomeom. Takav pristup često ograničava dijeljenje znanja i usporava napredak znanosti i inovacija. Prelazak na otvoreniju znanost zahtijeva odmak od ove logike natjecanja prema ranom i transparentnom dijeljenju podataka i rezultata istraživanja.

Otvorena znanost označava zaokret od tradicionalne prakse objavljivanja isključivo u znanstvenim časopisima prema modelu u kojem su podaci, metode i rezultati dostupni već u ranim fazama istraživačkog procesa. Ključ je u tome da se naglasak premjesti s objavljivanja „što je brže moguće“ na dijeljenje „što je ranije moguće“.

Pokretači ovog trenda leže u razvoju novih tehnologija, eksponencijalnom rastu istraživačkih podataka, društvenim očekivanjima da se znanost usmjeri na aktualne izazove te u sve većoj spremnosti građana da se uključe u istraživačke procese. Povećana otvorenost, brža i kvalitetnija znanstvena komunikacija stvaraju protočnost znanja od koje koristi imaju i istraživači i znanstvena zajednica, ali jednako tako i društvo u cjelini.

Koje su prednosti otvorene znanosti?

• omogućuje veći pristup znanju
• ubrzava napredak istraživanja
• potiče suradnju i interdisciplinarna istraživanja
• poboljšava ponovljivost istraživanja
• poboljšava transparentnost istraživačkog procesa
• optimizira raspodjelu resursa
• potiče uključivanje javnosti u znanost kroz građansku znanost
• stimulira inovacije omogućujući suradnju, razmjenu znanja i razvoj novih ideja i tehnologija
• pridonosi gospodarskom rastu olakšavajući širenje istraživačkih nalaza i potičući ponovnu uporabu podataka i resursa.

3. Objave u časopisima s otvorenim pristupom

Otvoreni pristup je slobodan, besplatan i neometan mrežni pristup digitalnim znanstvenim informacijama koji omogućava čitanje, pohranjivanje, distribuciju, pretraživanje, dohvaćanje, indeksiranje i/ili drugo zakonito korištenje. Slobodan u ovom kontekstu znači trajno slobodan od bilo kakvih ograničenja i postavljanja uvjeta za pristup i korištenje (Hrvatska deklaracija o otvorenom pristupu, 2012)

Otvoreni pristup (OA) dijeli se na tri razine:

1. Zeleni OA omogućuje otvoreni pristup arhiviranjem ili samoarhiviranjem radova u digitalne repozitorije. Ovisno o uvjetima izdavača, može se arhivirati autorska verzija rukopisa prije ili nakon recenzije, a ponekad i konačna verzija objavljena u časopisu. Radovi se uglavnom arhiviraju u institucijske repozitorije, što najčešće rade sami autori, ili u javno dostupne predmetne repozitorije, a mogu se objaviti i na osobnim web-stranicama autora ili ustanova. Pristup pohranjenim radovima često je uvjetovan embargom, tj. vremenskim razdobljem koje mora proteći prije nego što rad postane javno dostupan. Embargo razdoblje određuje izdavač, a u nekim slučajevima arhiviranje može biti obavezno zbog zahtjeva financijera istraživanja ili institucije autora.
2. Zlatni OA podrazumijeva objavljivanje znanstvenih radova u časopisima koji omogućuju otvoreni pristup. To mogu biti potpuno otvoreni časopisi ili tzv. hibridni časopisi, gdje je samo dio članaka dostupan u otvorenom pristupu. Kod zlatnog puta, članci su odmah nakon objavljivanja dostupni javnosti. Troškove objavljivanja u otvorenom pristupu (Article Processing Charges – APC) najčešće snose autori, institucije u kojima rade ili financijeri istraživanja. Međutim, postoje i primjeri gdje izdavači sami pokrivaju troškove ili se oni financiraju iz državnih sredstava, kao što je slučaj s nekim hrvatskim znanstvenim časopisima. Ovaj model se često naziva i dijamantni ili platinasti otvoreni pristup jer omogućuje otvorenost bez troškova za autore.
3. Dijamantni OA je model objavljivanja znanstvenih radova u kojem znanstveni časopisi i izdavačke platforme ne naplaćuju naknadu autorima ili čitateljima. Ovaj model predstavlja izdavačku inicijativu koju pokreće i vodi akademska zajednica. Dijamantni časopisi omogućuju potpuno besplatan pristup i korištenje znanstvenih informacija, čime se dodatno povećava dostupnost rezultata istraživanja široj javnosti. Ovaj model često ovisi o financiranju iz javnih sredstava, potporama akademskih ustanova ili donacijama.

Značajna inicijativa za promicanje otvorenog pristupa i otvorene znanosti provodi se od 2018. kroz cOAlition S, skupinu organizacija koje financiraju istraživanja, a uz podršku Europske komisije i Europskog istraživačkog vijeća (ERC). cOAlition S ima za cilj postići potpuni i trenutni otvoreni pristup znanstvenim publikacijama. Kako bi postigli taj cilj, razvili su Plan S koji nalaže da svi financijeri istraživanja koji podržavaju ovu inicijativu zahtijevaju trenutačni otvoreni pristup svim znanstvenim publikacijama proizašlim iz dodijeljenih sredstava.

Plan S sadrži deset načela:

1. Autori ili njihove ustanove zadržavaju autorska prava. Svi radovi moraju biti objavljeni pod otvorenom licencijom, po mogućnosti pod CC BY licencijom.
2. Financijeri će osigurati kriterije koje časopisi visoke kvalitete, platforme i repozitoriji u otvorenom pristupu moraju pružiti.
3. Financijeri će, u slučajevima kada visokokvalitetni časopisi ili platforme u otvorenom pristupu još ne postoje, pružiti podršku u njihovom osnivanju i uspostavljanju infrastrukture otvorenog pristupa.
4. U slučajevima gdje je to primjenjivo, troškove objave radova u otvorenom pristupu snose financijeri ili znanstvene institucije, a ne pojedini znanstvenici. Naglasak je na ideji da bi svi autori trebali imati mogućnost objaviti svoje radove u otvorenom pristupu.
5. Financijeri će podržavati različite poslovne modele časopisa i platformi otvorenog pristupa. Kada se primjenjuju naknade za objavljivanje u otvorenom pristupu, one moraju biti proporcionalne pruženim uslugama objavljivanja, a struktura takvih naknada mora biti transparentna kako bi se informiralo tržište i omogućila potencijalna standardizacija i ograničavanje plaćanja naknada.
6. Financijeri će poticati vlasti, visoka učilišta, znanstveno-istraživačke organizacije, knjižnice i akademsku zajednicu na usklađivanje strategija, politika i praksi, posebice s ciljem osiguranja transparentnosti.
7. Navedena načela će se primjenjivati na sve vrste znanstvenih publikacija, no potrebno je uzeti u obzir da će osiguravanje otvorenog pristupa monografijama i poglavljima u knjigama trajati nešto duže i će zahtijevati poseban proces.
8. Financijeri podržavaju hibridni model isključivo kao prijelazni put u jasno definiranim vremenskim okvirima do ostvarenja cjelovitog otvorenog pristupa.
9. Financijeri će nadzirati poštivanje propisa i sankcionirati korisnike potpore koji ne poštuju postavljene uvjete.
10. Financijeri se obvezuju da će prilikom procjene rezultata istraživanja u donošenju odluka o financiranju vrednovati intrinzičnu vrijednost rada, bez obzira na kanal publikacije, faktor utjecaja (ili druge metrike časopisa) ili izdavača.

4. Ažurirani ORCID, ResearchGate i Google Scholar profili

Profesionalni online profili predstavljaju svojevrsne „digitalne vizitke“ znanstvenika i ključni su alat za povećanje njihove vidljivosti u globalnoj znanstvenoj zajednici. Njihova svrha nije samo pružanje osnovnih informacija o istraživaču, već i objedinjavanje publikacija, istraživačkih interesa, suradnji i metrika utjecaja na jednom mjestu. U današnjem digitalnom okruženju, gdje je brz i pouzdan pristup informacijama presudan, ažurirani profili omogućuju istraživačima da budu lako prepoznatljivi i dostupni potencijalnim suradnicima, institucijama i financijerima.

ORCID (Open Researcher and Contributor ID) pruža jedinstveni i trajni identifikator koji povezuje istraživača sa svim njegovim radovima, neovisno o promjenama institucija, zemalja ili čak imena. Na taj se način izbjegavaju pogreške u atribuciji autorstva, što je čest problem u znanstvenoj komunikaciji. ORCID sve češće postaje obvezan prilikom prijave radova u časopise ili natječaje za financiranje projekata, što dodatno potvrđuje njegovu važnost.

ResearchGate je društvena mreža za znanstvenike koja omogućuje dijeljenje publikacija, postavljanje preprint verzija radova, sudjelovanje u raspravama i umrežavanje s kolegama iz srodnih područja. Osim toga, nudi mogućnost praćenja statistika poput broja čitanja, citata i preuzimanja, čime istraživači dobivaju bolji uvid u doseg i utjecaj vlastitih radova. Aktivno korištenje ove platforme potiče suradnju i razmjenu ideja, osobito na interdisciplinarnim temama.

Google Scholar automatski indeksira radove dostupne na internetu i generira profil istraživača s popisom publikacija, podatcima o citiranosti, h-indeksu i drugim bibliometrijskim pokazateljima. Njegova prednost leži u jednostavnosti korištenja i širokoj pokrivenosti, što ga čini jednim od prvih izvora koje znanstvenici, studenti ili novinari koriste prilikom pretraživanja literature i autora.

Redovito ažuriranje ovih profila ključno je za osiguravanje njihove točnosti i relevantnosti. Znanstvenici koji zanemaruju ažuriranje riskiraju da njihovi najnoviji radovi ostanu nevidljivi, dok sustavno održavani profili povećavaju prepoznatljivost i profesionalni kredibilitet. Oni olakšavaju pronalaženje istraživačkih rezultata, potiču citiranost, a ujedno služe i kao alat za osobni brending u akademskom svijetu. Ukratko, aktivno održavani ORCID, ResearchGate i Google Scholar profili značajno doprinose jačanju profesionalnog identiteta i vidljivosti znanstvenika na globalnoj razini.

5. Prezentacije na konferencijama i poster sesijama

Sudjelovanje na znanstvenim konferencijama i srodnim događajima jedan je od najvidljivijih načina predstavljanja vlastitog istraživanja. Usmena izlaganja pružaju priliku da znanstvenici svoje rezultate predstave široj publici, odgovore na pitanja i stupe u izravan kontakt s kolegama i potencijalnim suradnicima. Poster sesije, iako manje formalne, često nude intenzivnije razgovore „jedan na jedan“ i omogućuju detaljnije razmjene iskustava.

Osim klasičnih događanja uživo, sve je češća praksa virtualnih konferencija, koje omogućuju globalno sudjelovanje i dodatno šire krug potencijalnih slušatelja. Snimke izlaganja i posteri objavljeni na internetskim platformama nastavljaju „živjeti“ i nakon događaja, čime se produžuje vidljivost istraživanja.

Konferencije su također važne za razvoj profesionalnih mreža, susreti na ovakvim događanjima često rezultiraju novim zajedničkim projektima, koautorstvima ili sudjelovanjem u međunarodnim inicijativama. Za mlade znanstvenike to su prilike za prvi izlazak na međunarodnu scenu i pozicioniranje unutar znanstvene zajednice.

6. Pisanje popularno-znanstvenih članaka i blogova

Popularno-znanstveno pisanje postaje sve važniji alat za širenje vidljivosti i relevantnosti znanstvenog rada. Objavljivanjem članaka u popularnim časopisima, na internetskim portalima ili vlastitim blogovima, znanstvenici komuniciraju s publikom izvan akademskog svijeta. Time grade povjerenje javnosti u znanost i približavaju složene teme na razumljiv i pristupačan način.

Prednosti ovakvog pristupa su višestruke: znanstvenici dobivaju veću medijsku prepoznatljivost, njihova istraživanja postaju vidljivija potencijalnim partnerima iz gospodarstva, a studenti i građani bolje razumiju ulogu znanosti u društvu. Pisanje blogova ili sudjelovanje u podcastima i videoprezentacijama može znatno doprinijeti osobnom brendingu istraživača i istaknuti ga kao stručnjaka u određenom području.

Ovakvi oblici komunikacije zahtijevaju prilagodbu jezika – umjesto stručnih termina koriste se jasne, slikovite i razumljive formulacije. Time znanstvenici ne samo da šire vidljivost vlastitog rada, već aktivno doprinose znanstvenoj pismenosti društva.

7. Suradnja u interdisciplinarnim i komercijalnim projektima

U suvremenoj znanosti granice između disciplina postaju sve propusnije, a najznačajnija otkrića i inovacije često nastaju upravo na presjeku različitih znanstvenih područja. Sudjelovanje u interdisciplinarnim projektima pruža znanstvenicima priliku za veću vidljivost jer uključuje širu mrežu suradnika, različite metode i perspektive te rezultate koji se lakše primjenjuju u praksi.

Suradnja s industrijom i komercijalnim partnerima dodatno povećava društveni utjecaj istraživanja. Takvi projekti često dovode do razvoja novih proizvoda, usluga ili tehnologija, a samim time i do veće vidljivosti istraživača u širem kontekstu, izvan akademskih krugova. Sudjelovanje u ovakvim projektima može rezultirati većim financijskim resursima, ali i povećanom prepoznatljivošću u javnosti, jer se rezultati često promoviraju i u poslovnim i u medijskim krugovima.

Na ovaj način znanstvenici grade reputaciju ne samo kao akademici, već i kao praktični inovatori i društveno odgovorni stručnjaci.

8. Nacionalni i međunarodni repozitoriji

Repozitoriji predstavljaju jedan od najučinkovitijih načina trajnog osiguravanja dostupnosti istraživačkih radova i podataka. Nacionalni repozitoriji, poput hrvatskog Hrčka, omogućuju besplatan pristup velikom broju časopisa i znanstvenih radova, dok međunarodni repozitoriji poput Zenodo, arXiv ili Europe PMC osiguravaju globalnu dostupnost.

Prednost repozitorija je u tome što radovi pohranjeni na ovim platformama ostaju dugoročno dostupni i lako pretraživi. Oni osiguravaju trajnost i stabilnost znanstvenih informacija, za razliku od komercijalnih baza podataka čiji pristup može biti ograničen ili vremenski uvjetovan. Uz to, repozitoriji često omogućuju dodavanje dodatnih materijala poput skupova podataka, kodova ili multimedijskih sadržaja, čime se povećava transparentnost i primjenjivost istraživanja.

Korištenje repozitorija također pridonosi većoj citiranosti radova jer se oni pojavljuju u otvorenim pretraživačima poput Google Scholara. Za mlade znanstvenike repozitoriji su odličan način za brzo povećanje vidljivosti, dok iskusnim istraživačima pomažu u osiguravanju trajnog utjecaja njihovih radova na znanstvenu zajednicu i društvo.

9. Zaključak

10. Literatura

• Otvorena znanost. https://www.otvorena-znanost.hr/otvorena-znanost
• Otvoreno vrednovanje. https://www.otvorena-znanost.hr/otvoreno-vrednovanje/
• Otvoreno obrazovanje. https://www.otvorena-znanost.hr/otvoreno-obrazovanje/
• Otvoreni istraživački podaci. https://www.otvorena-znanost.hr/otvoreni-istrazivacki-podaci/