Ostvarivanje suradnje u e-učenju

1. Uvod

Uvod

U suvremenom visokom obrazovanju, obilježenom procesima digitalizacije i sve izraženijom internacionalizacijom kurikuluma, suradnja u online okruženju postaje neizostavan element pedagoškog pristupa usmjerenog na studenta. Online suradnja nije tek tehnički organizacijska dimenzija izvođenja nastave na daljinu, već duboko pedagoško pitanje koje se tiče strukture učenja, dinamike interakcije, razvoja profesionalnih kompetencija i izgradnje osjećaja pripadnosti akademskoj zajednici. Pojam suradničkog učenja uporište nalazi u sociokonstruktivističkim teorijama učenja, koje polaze od stajališta da se znanje ne prenosi mehanički od nastavnika studentu, već da ono nastaje kao rezultat aktivne participacije u zajedničkom učenju, raspravi, istraživanju i razmjeni perspektiva. U online okruženju, koje u svojoj osnovi može biti obilježeno prostornom i emocionalnom distancom nužno je konstantno poticanje i ostvarivanje suradnja jer ona potiče osjećaj uključenosti i motivaciju. 

Razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina suradničkim radom

Suradničke aktivnosti, osobito one koje uključuju zajedničko rješavanje problema, istraživačke projekte ili produkciju zajedničkih sadržaja, pružaju prirodan kontekst za razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina. Student se u takvom okruženju suočava s različitim pogledima i pristupima, uči aktivno slušati, argumentirano iznositi vlastita stajališta, donositi konsenzusom utemeljene odluke te upravljati kompleksnom međuljudskom dinamikom. Kroz takve procese razvijaju se i kompetencije emocionalne inteligencije, tolerancije, asertivnosti i suradničkog upravljanja konfliktima. Sve su to kompetencije koje su jednako važne za uspjeh u formalnom obrazovanju ali i u profesionalnom okruženju. U digitalnom okruženju, razvoj tih vještina često je još izazovniji zbog specifičnosti komunikacije koja je posredovana tehnologijom. Upravo stoga je nužno da nastavnik osmisli strukturirane okvire suradnje, postavi jasna pravila i kriterije vrednovanja kako bi se njegovala kulturu dijaloga, poštovanja i zajedničkog učenja.

2. Društveni nastavni oblici

Društveni nastavni oblici su organizacijski oblici odnosa između nastavnika i studenata ali i među studentima za vrijeme učenja i poučavanja. Time su definirane podjele društvenih aktivnosti među sudionicima, kako Pranjić* navodi, radi li student sam za sebe, s nekim iz iste klupe ili iste seminarske grupe te u kakvom je odnosu s aktivnostima ostatka grupe. Stoga možemo govoriti o:

• pojedinačnom učenju
• partnerskom učenju
• grupnom učenju
• razrednom učenju – frontalna nastava bez prave suradnje (što nećemo pojašnjavati u nastavku).

Pojedinačno učenje obuhvaća zadatke koje student samostalno rješava, bez izravnog vodstva nastavnika ili kolega. Obično su vremenski ograničeni i usmjereni na primjenu naučenog, vježbanje te izradu vlastitog doprinosa rješavanju pitanja ili problema.

Prednosti pojedinačnog učenja su to da je student aktivan i samostalan, uči otkrivanjem, uvažavaju se razlike u tempu i stilu učenja, napredak se može jasno pratiti, nastava dobiva raznolikost metoda i nazivno manje opterećuje nastavnika. Nedostatak predstavljaju ograničeni ili izostali socijalni odnosi tijekom učenja.

Partnersko učenje (učenje u parovima) uključuje dvoje studenata koji kratko i ravnopravno surađuju na rješavanju zadatka. Najprikladniji su zadaci vježbe, provjere znanja i istraživanje uz primjerena pomagala.

Prednosti partnerskog učenja su pojačana aktivnost i samostalnost studenta, manji pritisak vezan uz formalnu nastavu, razvoj odnosa ja–ti i socijalnih vještina. Nedostaci su moguća dominacija jednog od studenata i ustaljivanje uloga.

Grupno učenje uključuje 3 do 5 studenata koji rade zajedno kroz tri faze: priprema, izvedba zadataka i sažimanje rezultata. Potrebni su jasni didaktički postupci: u dogovoru s nastavnikom grupa odlučuje rade li svi na istom zadatku, na dijelovima složenijeg zadatka ili na različitim zadacima.

Prednosti takvog pristupa su kooperativan i produktivan rad, poticanje suradnje, tolerancije, poštivanja pravila i komunikacijskih vještina, uočavanje različitih stilova učenja unutar grupe.

Nedostaci su moguća dominacija pojedinca ili da se podjela uloga pretvori u prihvaćanje najdraže funkcije, rizik da se društveni ciljevi izokrenu u njihovu suprotnost (predrasude, odbijanje drugih, njihovo isključivanje itd.)

* Pranjić, Marko. Nastavna metodika u riječi i slici. Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2013

3. Važnost i oblici suradnje

Suradnja u e-učenju nije tek dodatak nastavi nego temeljni mehanizam za izgradnju znanja, motivacije i profesionalnih kompetencija. U digitalnim okruženjima učenje je sve manje linearno i individualno, a sve više mrežno i dijeljeno: studenti razmjenjuju ideje, preispituju argumente, preuzimaju uloge i zajednički stvaraju digitalne objekte poput dokumenata, prezentacija, koda i multimedije. 

Time se aktiviraju principi socijalnog konstruktivizma i zajedničke regulacije učenja, što povećava dubinu obrade sadržaja i dugoročno zadržavanje znanja. Za nastavnike, suradnja otvara prostor za formativno vrednovanje u hodu, jer tragovi interakcija kao što su forumi, komentari i povijest izmjena postaju izvor uvida u proces, a ne samo u konačni proizvod.

Oblici suradnje kreću se od kratkih ad hoc aktivnosti poput razmisli-upari-podijeli (en. think-pair-share) u virtualnoj učionici, preko strukturiranih grupnih zadataka kao što je projektna izrada e-portfelja, do dugotrajnih zajednica prakse koje nadilaze jedan kolegij. Korisno je razlikovati koordinaciju, odnosno usuglašavanje termina i raspodjele posla, kooperaciju, tj. podjelu rada s parcijalnim rezultatima, i kolaboraciju, koja predstavlja zajedničko stvaranje jedinstvenog ishoda uz međusobnu ovisnost. U e-okruženju te razine podupiru specijalizirani alati: kanban ploče za koordinaciju, zajednički/dijeljeni dokumenti i repozitoriji za suradnju te sinkrone rasprave i zajedničko modeliranje na digitalnim pločama i alatima za suradnički rad.

Jasno definirane uloge, primjerice voditelj grupe, zapisničar, osiguravatelj kvalitete i koordinator komunikacije, potiču odgovornost i vidljivost doprinosa uz transparentne kriterije ocjenjivanja, s rubrikama koje mjere i konačni rezultat kao i proces nastanka. Dizajn aktivnosti treba osigurati zanimljivost i poticaj kroz zadatke otvorenog tipa bez jedinstvenog rješenja, ali i sigurnu klimu koja uključuje pravila mrežnog bontona, moderiranje i podršku. Na razini kurikuluma suradnja se planira vertikalno, posebno kroz postepeno povećavanje kompleksnosti grupnih zadataka kroz semestar, i horizontalno, povezivanjem predmeta kroz interdisciplinarne teme. Tako učenje (p)ostaje autentično: studenti rade na problemima iz prakse, dogovaraju se o standardima kvalitete i isporučuju rezultate za stvarne korisnike.
 

Primjeri

Vršnjačko vrednovanje u LMS-u

Studenti predaju skice seminara kroz LMS, primjerice u Moodle LMS aktivnosti Radionica. Sustav automatski može dodjeliti npr. tri anonimna rada njihovih kolegica ili kolega svakom studentu kako bi isti proveo procjenu korištenjem kriterija posloženih u rubrike. Nakon provedene aktivnosti, slijedi rasprava u zasebnoj aktivnosti forum gdje autori revidiraju svoje radove sukladno dobivenim povratnim informacijama i predaju završnu inačicu uz refleksiju o promjenama temeljenim na povratnim informacijama. Studenti moraju navesti barem jedan dokaz/tvrdnju iz teksta za svaku ocjenu koju su dali prema nekom kriteriju i predložiti konkretan korak poboljšanja, primjerice zamjena ili promjena argumenata ili čvršće povezivanje s relevantnim izvorima. U rubrici se kriteriji grupiraju prema sadržaju, strukturi, stilu i akademskoj čestitosti. Nastavnik moderira i izdvojene slučajeve neusklađenih ocjena rješava metarecenzijom. Na kraju nastavnik izrađuje kratki metasažetak pojašnjavajući koje su vrste intervencija najviše poboljšale radove/seminare i što se preporučuje sljedećoj generaciji studenata.

Zajednica prakse 

Nastavnik za potrebe svog e-kolegija otvara privatni prostor u Teams ili Slack okruženju s kanalima po temama i jasnim pravilima ponašanja. Tijekom semestra studenti dijele članke, postavljaju pitanja iz prakse i jednom mjesečno organiziraju kratke webinare za svoje kolegice i kolege u kojima demonstriraju digitalne alate i korisne postupke ili vještine. Uvodi se rotirajuća uloga moderatora kanala koji tjedno sažima rasprave i arhivira ih u aktivnost Wiki na e-kolegiju smještenom na Moodle LMS. Aktivnost pojedinih studenata se mjeri sljedećom metrikom: broj smislenih doprinosa, korisnost prema glasovima kolega i utjecaj na izradu završnih digitalnih objekata (prezentacija, projekata, dokumentacije i slično). Na kraju semestra zajednica prakse objavljuje mrežni vodič s poveznicama, sažecima i primjerima primjene, što nastavnik onda koristi kao nastavni materijal za sljedeće generacije.

4. Razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina kroz grupni rad

Grupni rad u e-učenju sustavno razvija tzv. meke vještine: aktivno slušanje, jasno pisano i usmeno izražavanje, davanje i primanje povratnih informacija, asertivnost, pregovaranje i upravljanje konfliktima. Budući da digitalni kanali filtriraju dio neverbalnih signala, vještine eksplicitne artikulacije i metakomunikacije postaju posebno važne, stoga je potreban dogovor o komunikacijskim pravilima poput odgovora u roku određenog broja sati i kanala za hitne slučajeve, korištenje strukturiranih obrazaca za povratnu informaciju i vrijedna navika sažimanja i dijeljenja bilješki nakon svakog sastanka.

Sastanci korištenjem videokonferencijskih alata omogućuju uvježbavanje kratkih, jasnih izlaganja i facilitaciju diskusije kroz postavljanje pitanja, parafraziranje i povezivanje doprinosa članova. Asinkroni kanali poput foruma i komentara u dokumentima potiču vježbanje argumentacije i stila pisanja prilagođenog publici. 

Uloge u grupi služe kao trening pozicije za specifične vještine. Sustavno uvođenje rubrika za komunikaciju, primjerice kriterija za aktivno slušanje, potkrepljivanje tvrdnji izvorima i poticanje drugih, čini očekivanja transparentnima i unaprijed poznatima.

Dodatno, digitalni tragovi studentskih grupnih aktivnosti poput snimaka, transkripata i povijesti komentara te izmjena dijeljenih dokumenata omogućuju samoprocjenu i zajedničku procjenu komunikacije. Vježbanje netikete, brige za pristupačnost kroz izradu titlova ili priprema materijala s povećanim kontrastom (a time i čitljivošću studentima s invaliditetom) te jasne strukture poruka njeguju i profesionalizam i ljudskost u digitalnom okruženju.

Primjeri

Radionica povratnih informacija 

Na početku semestra grupe prolaze kratki trening korištenjem videokonferencijskog alata po izboru nastavnika i kroz igranje uloga vježbaju davanje povratnih informacija (npr. u SBI obliku). Sesija završava mikrovježbama davanja povratnih informacija na kratke video prezentacije kolega uz zajedničku refleksiju o tonu i jasnoći. Trening je strukturiran u tri koraka: demonstracija na primjeru, vođena vježba u malim grupama i primjena na vlastitom radu. Svaki polaznik dobiva popis za provjeru koji uključuje provjeru konkretnosti povratne informacije, ravnotežu pozitivnog i korektivnog dijela te prijedlog sljedećeg koraka. Sastanak se snima radi samoprocjene, a iz transkripta se izdvajaju formulacije koje potiču suradnju, primjerice pitanja koja otvaraju mogućnosti umjesto da zaključuju raspravu. Na kraju se dogovara zajednički jezik i oznake koje će se koristiti u komentarima u dokumentima, kako bi povratne informacije bile pregledne i dosljedne kroz cijeli semestar.

Argumentacijski forum 

Svaki tjedan studenti na aktivnosti forum na e-kolegiju vode strukturiranu raspravu. Objava A sadrži tezu i barem dva izvora, objava B je konstruktivni odgovor sa sažetkom i jednim novim izvorom, a objava C je sažetak te rasprave s prijedlogom daljnjih potrebnih koraka grupe. Moderatori (studenti) se izmjenjuju svaki tjedan. Moderator tjedna otvara temu s jasnim okvirom i podsjetnikom na pravila citiranja. U rubrici se boduje relevantnost izvora, jasnost argumenta, povezivanje s prethodnim raspravama i predložena akcija. Kako bi se izbjeglo ponavljanje, prije objave sustav traži da autor uključi rečenicu kojom se referira na barem jednu raniju objavu. Svakih 14 dana tekstovi rasprava se izvoze i prebacuju u zajednički dokument na Google Docs i zajednički komentira i dodatno uređuje za potrebe korištenja kao primjer za sljedeće generacije. 

5. Prednosti i nedostaci grupnog rada (online i uživo)

Grupni rad može imati sinergijske učinke: dublje razumijevanje putem objašnjavanja drugima, podjelu kognitivnog opterećenja te razvoj profesionalnih vještina (naravno, sve ovo je moguće u optimalnim uvjetima). Online okruženje pojačava neke od tih prednosti: fleksibilnost vremena i mjesta, mogućnost uključivanja vanjskih stručnjaka i trajna vidljivost procesa i povijesti odlučivanja. Učionica uživo nudi bogat neverbalni kontekst, spontanu interakciju i brzu regulaciju dinamike.

Ipak, postoje i izazovi. Online grupe često trpe zbog socijalnog zabušavanja, neusklađenih rasporeda i tehničkih problema. Nedostatak spontanih signala može otežati otkrivanje nesporazuma ili napetosti. U živoj nastavi rizik je dominacija glasnijih članova, otežana dokumentacija procesa i ograničen pristup udaljenim resursima. Hibridne grupe uvode dodatnu asimetriju: članovi u dvorani ponekad imaju prednost u međusobnom uvažavanju, dok kolegice i kolege koji pristupaju online ostaju na svojevrsnom digitalnom rubu.

Strategije ublažavanja uključuju ugovore (dogovore) o suradnji s definiranim ulogama, rokovima i kanalima, rubrike s kriterijima koje zasebno vrednuju proces poput komunikacije, pouzdanosti i inicijative i rezultat rada, primjenu vršnjačkog vrednovanja, korištenje alata za praćenje doprinosa poput povijesti izmjena, kanban ploča i dnevnika aktivnosti te običaje međusobnog kontakta na početku i kraju tjedna. Optimalna veličina grupe često je od 3 do 5 članova, što donosi dovoljno raznolikosti uz visoku odgovornost pojedinca.

Pri odabiru formata online ili uživo uvijek vrijedi načelo svrhovitosti, odnosno s kojim ciljem želimo koristiti jedan ili drugi. Složeni zadaci smišljanja ideja i pregovaranja koriste sinkronu komunikaciju, dok analitički i produkcijski koraci profitiraju od asinkronog, fokusiranog rada u realnom vremenu. Ako je moguće, koristite dvostrani pristup, odnosno kombinaciju oba načina: asinkrona priprema i sinkrona konsolidacija, kako bi se uvažile različite preferencije rasporedi (posebno ako se radi o studentima koji studiraju dvopredmetne studije). Posebnu pozornost je potrebno posvetiti pristupačnosti i digitalnoj inkluziji, stoga treba osigurati transkripte, jasne upute i alternativne kanale za one sa slabijom opremom ili vezom, kognitivnim poteškoćama i slično.  

Primjeri 

Ugovor o suradnji

Unutar grupe je na početku potrebno definirati uloge, očekivani tjedni angažman, kanale za komunikaciju i pravila za razrješavanje neslaganja. Dokument koji to opisuje bi trebao biti dostupan u zajedničkom prostoru (na naslovnici e-kolegija ili na Google Docs i trebao bi se povremeno revidirati. U ugovor se može uključiti rok potreban za odgovor, standard za nazive datoteka i mapa u kojima su pohranjeni, koji digitalni alati će se koristiti, obrazac zapisnika (ako se isti vodi) i protokol za donošenje odluka. Na kraju svakog ciklusa/faze rada grupa kratko ocjenjuje poštivanje ugovora i predlaže izmjene koje se unose u sljedeću inačicu dokumenta.

Evidencija doprinosa 

Za pisani izvještaj grupa radi u zajedničkom suradničkom dokumentu uz obavezno komentiranje i jasno označavanje odlomaka. Nastavnik u rubrici svakako uključuje kriterij transparentnost doprinosa i traži da svaki član doda sažetak svog rada te poveznice na relevantne izmjene i komentare. Uz dokument se vodi tablica doprinosa s datumom, kratkim opisom i oznakom statusa, a kod složenijih projekata može se koristiti i repozitorij. Članovi grupe dužni su dodati smislen opis izmjena koje su napravili kako bi kasnije bilo jasno što je učinjeno i zašto. Na kraju rada generira se izvješće s grafičkim prikazom doprinosa po osobi i vrsti posla, a odstupanja se mogu raspraviti na kratkom sastanku usmjerenom na učenje i podršku.

6. Sinkrone nasuprot asinkronim metodama suradnje

Sinkrone (videosastanci, virtualne učionice) nasuprot asinkronim (forumi, zajednički dokumenti) metodama suradnje 

Sinkrone metode omogućuju vremensku istodobnost, brzu razmjenu, zajedničko modeliranje i donošenje odluka. Obično su to sesije videokonferencijskih alata s podijeljenim ekranom, prezentacijama, anketama, tzv. breakout sobama i digitalnim bijelim pločama. Ključna je dobra priprema: jasan cilj, vremenski okvir i unaprijed podijeljeni materijali, kao i pravila za moderiranje poput dizanja ruke, chat za pitanja i snimanja uz privolu. 

Asinkrone metode daju vrijeme za promišljanje, omogućuju sudjelovanje studentima s različitim rasporedima i stvaraju svojevrsnu trajnu bazu znanja. Forumi i komentirani dokumenti pogodni su za strukturiranu argumentaciju, dok zajedničke ploče zadataka i repozitoriji pomažu u organizaciji tijeka rada. Za asinkrono okruženje važna su jasna očekivanja: ritam objava, primjerice dvije činjenično potkrepljene objave tjedno, standardi kvalitete poput navođenja izvora i sažetka prije novog doprinosa, te moderiranje koje potiče povezivanje rasprava i kvalitetu istih.

Dizajn aktivnosti često kombinira oba pristupa. Asinkroni rad služi pripremi, na primjer prikupljanje podataka i individualna analiza, sinkrona nastava služi integraciji, na primjer rasprava, odlučivanje i plan, a zatim opet asinkrono slijedi produkcija i dokumentiranje. Pri izboru digitalnih alata vodite računa o zaštiti podataka (posebno GDPR), pristupačnosti i digitalnoj pismenosti sudionika te podršci za tragove učenja kao što su dnevnički zapisi (en. logs) i verzioniranje. Konačno, izbjegavajte kognitivno preopterećenje: bolje je imati nekoliko jasnih kanala s dogovorenom namjenom nego mnoštvo raspršenih platformi koje uz to možda traže i otvaranje novih korisničkih računa za svaku od njih.

Primjeri

Obrnuta učionica i sinkrona konsolidacija

Studenti najprije asinkrono gledaju kratka videopredavanja i rješavaju kviz s povratnim informacijama. Zatim se na sinkronoj online nastavi rade studije slučaja u tzv. breakout sobama videokonferencijskog alata, a završni dio služi za objedinjavanje zaključaka i definiranje zadataka. U pripremi se od studenata traži minisažetak i jedno pitanje za raspravu, što povećava kvalitetu sudjelovanja. Tijekom sinkrone nastave asistent prati chat i bilježi otvorene točke na digitalnoj bijeloj ploči videokonferencijskog alata, dok svaka grupa predaje snimku zaslona s rješenjem i kratkim obrazloženjem. Nakon nastave studenti asinkrono upisuju zaključke u zajedničku wiki aktivnost u Moodle LMS i povezuju ih s referencama, a mentor dodaje komentare i pitanja za dublje promišljanje. Time se sprječava da se odluke izgube i osigurava kontinuitet rada u sljedećem tjednu.

Asinkrona wiki dokumentacija

Grupa uređuje zajedničku wiki aktivnost u Moodle LMS s pravilima, odlukama, obrascima i tzv. post mortem analizama. Svaki tjedan jedan član je urednik koji uređuje strukturu i brine da se rasprave s foruma pretoče u ažurne wiki stranice. Uvode se predlošci za tipične stranice, primjerice zapisnik odluka, vodič dobre prakse i često postavljena pitanja. Pravila uređivanja uključuju kratke odlomke, interne poveznice i izvore. Jednom mjesečno radi se revizija zastarjelih stranica i dodaju se oznake za arhivu. Aktivnost wiki služi i kao izvor/nastavni materijal za ispite i završne projekte pa studenti imaju motiv uređivati ga točno i jasno, što dugoročno gradi institucionalnu memoriju e-kolegija.

7. Povezivanje različitih oblika rada i pristupa e-učenju

8. Kako projektna nastava, istraživačko učenje i učenje temeljeno na problemu potiču suradnju

Suvremeni pristupi poput projektne nastave, istraživačkog učenja i učenja temeljeno na problemu prirodno stvaraju uvjete za suradnju jer zahtijevaju različite perspektive, planiranje, iteraciju i zajedničku odgovornost. Projekti donose realne proizvode za stvarne ili simulirane klijente, istraživačko učenje traži postavljanje pitanja, prikupljanje i interpretaciju podataka, a učenje temeljeno na problemu počinje autentičnim problemom bez unaprijed zadanog rješenja. U sva tri slučaja grupe pregovaraju o pristupima, dijele poslove prema snagama, održavaju ritam i integriraju rezultate u cjelinu.

Ključni elementi su jasna definicija ishoda i kriterija s rubrikama, mapiranje uloga, kratki statusni sastanci i obavezni dokumenti procesa kao što su istraživački plan, zapisnik odluka i dnevnik refleksije. U digitalnom okruženju važno je osigurati alate za zajedničko modeliranje, verzioniranje i recenziranje te integrirati vanjske dionike putem gostujućih sesija ili kratkih evaluacija prototipa.

Vrednovanje treba kombinirati procjenu proizvoda, kvalitetu rješenja, i procesa, odnosno suradnju, profesionalnost i učenje. Vršnjačko vrednovanje uz kalibraciju i anonimnost povećava pravednost takvog procesa, a refleksivni eseji osiguravaju vidljivost individualnog učenja. Ovi pristupi potiču učenje kroz vlastiti doprinos: studenti stječu osjećaj smisla jer njihov rad ima korisnike i posljedice, što jača motivaciju i odgovornost.

9. Refleksija i metakognicija u grupnom kontekstu

Refleksija i metakognicija pretvaraju aktivnosti u trajno učenje. U grupnom kontekstu one omogućuju studentima da uoče uzorke u vlastitoj suradnji: što je grupu pomaknulo naprijed, gdje se energija trošila bez učinka, kako se donose odluke i kako se upravlja nesuglasicama. Metakognitivni poticaji usmjeravaju pažnju na planiranje kroz pitanja poput "Što sada znamo i što nam nedostaje?", praćenje kroz pitanja poput "Kamo ide naša rasprava i odgovara li cilju?" te evaluaciju kroz pitanja poput "Što bismo sljedeći put učinili drukčije i zašto?".

Operacionalizacija uključuje osobne i grupne alate: individualne dnevničke zapise nakon svakog većeg koraka, grupne retrospektive s kategorijama što je prošlo dobro i što treba poboljšati, dnevnik odluka (en. decision log) s kratkim obrazloženjima te metrike procesa poput ravnoteže utrošenog vremena, prosječnog vremena odgovora i broja zaključanih zadataka po ciklusu. Evaluacija refleksije može se provoditi rubrikom s kriterijima poput dubine uvida, povezanosti s dokazima i planiranim koracima, pri čemu naglasak ostaje na razvoju, a ne na kažnjavanju.

Digitalni alati omogućuju transkripte i automatske sažetke koji služe kao polazište za refleksiju, ali ljudska facilitacija je osnova. Potrebna su poticajna pitanja, normalizacija nesigurnosti i usmjeravanje rasprave prema učenju, a nikako krivnji. Kultura međuljudskog uvažavanja i sigurnosti, u kojoj je dopušteno priznati grešku i promijeniti mišljenje, uvjet je iskrene i korisne refleksije i rada, te zato treba iskoristiti sve mogućnosti digitalnih alata koje nam to omogućavaju, a pokušati suzbiti većinu njihovih mogućnosti koje se mogu iskoristiti za puki nadzor lišen pedagoške svrhe.

10. Zaključak

Suradnja u e-učenju najučinkovitija je kada je pedagoški uvjetovana i organizirana na način da iskoristi digitalne alate za provedbu i obogaćivanje te suradnje. Iz perspektive nastavnika osnova je u jasnim ishodima, transparentnim ulogama za studente i kriterijima, promišljenoj kombinaciji sinkronih i asinkronih aktivnosti te unaprijed pripremljenoj podršci/okviru rada. Ugovori o suradnji, rubrike, kanban ploče i vidljivi tragovi učenja omogućuju pravedno vrednovanje i pravodobnu intervenciju. Integracija više modela učenja, od obrnute učionice do PBL, PjBL i IBL, stvara ritam koji održava motivaciju i osigurava prijenos znanja kroz autentične zadatke i aktivnosti.

Iz perspektive studenta suradnja donosi priliku za preuzimanje odgovornosti, razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina te stvaranje kvalitetnih rezultata rada koji mogu imati stvarne korisnike. Jasna pravila, uvažavanje različitih stilova rada i pristupačnost resursa povećavaju angažman i osjećaj pravednosti. 

Kontinuirana refleksija i digitalni alati koju ju podupiru i dokumentiraju pomaže grupi da uči iz procesa i stalno poboljšava način rada. Kada su ciljevi, metode i dokazi učenja usklađeni, suradnja postaje pokretač dubinskog, relevantnog i održivog učenja.

11. Literatura

• Centar za potporu e-učenju FFZG. Moodle aktivnost Radionica
• Letina, A. i Vasilj, M. (2021). Izazovi implementacije suradničkog učenja u inicijalnom obrazovanju učitelja. Školski vjesnik, 70 (1), 343-369.