Ključni preduvjeti za provedbu online i hibridne nastave

1. Ključni preduvijeti za provedbu online i hibridne nastave

Uspostava učinkovitog i održivog sustava e-učenja u obrazovnim institucijama zahtijeva više od same primjene tehnologije. Potrebno je razviti sveobuhvatan okvir koji uključuje strateško planiranje, jasno definirane politike, odgovarajuću podršku korisnicima, dostupnost izvora znanja te kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika. Takav okvir omogućuje kvalitetnu provedbu online i hibridne nastave, osigurava jednake uvjete za sve sudionike obrazovnog procesa i usklađuje se s europskim standardima kvalitete.

Ova aktivnost donosi pregled ključnih elemenata koji čine temelj institucionalnog pristupa e-učenju. U prvom dijelu predstavljeni su pojmovi institucionalne strategije i politike e-učenja, koji definiraju viziju, ciljeve, standarde i operativna pravila unutar ustanove. U nastavku se razmatra važnost organizirane i dostupne pedagoške i informatičke podrške, koja osigurava tehničku i metodičku pomoć nastavnicima i studentima.

Poseban naglasak stavljen je na online pristup knjižnici i izvorima, što omogućuje kontinuiran pristup kvalitetnim informacijama i znanstvenim radovima u digitalnom okruženju. Uspjeh digitalne nastave također ovisi o dostupnoj i stabilnoj digitalnoj infrastrukturi te pravilnom licenciranju softvera, bez čega nije moguće održati pouzdano i zakonito virtualno okruženje za učenje.

Na kraju, obrađen je i program profesionalnog razvoja nastavnika, kojim se osigurava jačanje digitalnih i pedagoških kompetencija te kontinuirano praćenje kvalitete nastavnog rada u online okruženju.

Glavne teme koje se obrađuju u ovoj aktivnosti uključuju:

• institucionalna strategija i politika e-učenja
• osigurana pedagoška i IT podrška
• online pristup knjižnici i izvorima
• digitalna infrastruktura i licenciranje
• program profesionalnog razvoja i praćenja nastavničkih kompetencija.

2. Institucionalna strategija i politika e-učenja

Institucionalna strategija i politika e-učenja ključni su dokumenti koji omogućuju sustavan, kvalitetan i održiv razvoj digitalnog obrazovanja u visokoškolskim i drugim obrazovnim ustanovama. Riječ je o planskom pristupu kojim institucije definiraju svoje ciljeve, smjerove razvoja, operativne postupke i standarde u području online i hibridne nastave. Ovi dokumenti čine temelj za učinkovito uključivanje tehnologije u obrazovni proces, a njihov značaj raste s porastom potrebe za fleksibilnim, pristupačnim i kvalitetnim oblicima poučavanja i učenja.

Institucionalna strategija e-učenja

Institucionalna strategija e-učenja predstavlja dugoročni planski dokument koji određuje viziju, misiju i ciljeve digitalnog obrazovanja unutar određene ustanove, bilo da se radi o sveučilištu ili VU. Ona definira smjer u kojem se ustanova želi razvijati kako bi osigurala suvremene oblike poučavanja koji odgovaraju potrebama studenata i društva u cjelini. 

Strategija uključuje jasno definiranu viziju i misiju u području e-učenja. Vizija se odnosi na željeno buduće stanje, primjerice, postati vodeća ustanova u digitalno podržanom obrazovanju, dok misija opisuje svrhu i temeljne vrijednosti koje vode aktivnosti u tom području. 

U takvom dokumentu su obavezno navedeni ciljevi, kao što su povećanje dostupnosti i fleksibilnosti nastave, jačanje digitalnih kompetencija nastavnika i studenata te poticanje inovativnih oblika poučavanja. Strategija određuje i prioritete, primjerice razvoj kvalitetnih digitalnih nastavnih materijala, primjenu i integraciju sustava za upravljanje učenjem (poput Moodle), te poticanje otvorenih obrazovnih resursa. 

Usto, strategija obavezno predviđa potrebne resurse i infrastrukturu, od tehničke opreme, poslužitelja i softverskih rješenja do tehničke i pedagoške podrške. Važan je i okvir za praćenje i evaluaciju, kojim se utvrđuje kako će se mjeriti učinkovitost strategije, npr. kroz analizu studentskog uspjeha, evaluaciju e-kolegija ili razinu/brojnost sudjelovanja nastavnika na stručnim usavršavanjima.

Politika e-učenja 

Dok strategija postavlja ciljeve i dugoročni smjer, politika e-učenja razrađuje konkretna pravila, procedure i smjernice koje osiguravaju dosljednu i kvalitetnu provedbu e-učenja u praksi. Ona se temelji na strateškom okviru i omogućuje njegovu operativnu provedbu. 

Politika e-učenja obično obuhvaća pravila za izvođenje online i hibridne nastave, uključujući tehničke i pedagoške zahtjeve, trajanje i dinamiku aktivnosti te oblike komunikacije. U dokumentu su uvijek navedeni standardi kvalitete, primjerice obvezni elementi e-kolegija, minimalni tehnički uvjeti za izvođenje nastave te preporučene metode poučavanja i vrednovanja.

Također, politika jasno definira uloge i odgovornosti svih dionika, nastavnika, studenata, administratora i tehničke podrške. To uključuje npr. obvezu nastavnika da redovito ažurira sadržaje, odgovara na upite studenata i osigurava interaktivne aktivnosti, dok studenti preuzimaju odgovornost za aktivno sudjelovanje i samostalno učenje.

U dokument su obavezno uključene i upute za zaštitu osobnih podataka (posebice GDPR) i poštivanje autorskih prava, osobito važne u digitalnom okruženju, kao i smjernice za vrednovanje i provođenje ispita na daljinu, koje moraju osigurati akademsku čestitost i pouzdanost ishoda učenja.

Napokon, politika u sebi podrazumijeva i obuhvaća potporu profesionalnom razvoju nastavnika, kroz planirana sustavna usavršavanja, radionice, mentorske programe i mogućnost stjecanja certifikata iz područja e-učenja.

Važnost strategije i politike e-učenja

Postojanje jasne strategije i politike e-učenja ključno je za osiguranje kvalitetne i učinkovite nastave na daljinu. Takvi dokumenti pomažu nastavnicima da razumiju što se od njih očekuje, koje su im dostupne mogućnosti i kako mogu unaprijediti svoju nastavu. Studentima pomažu shvatiti kako će se nastava odvijati, koja je vrsta podrške dostupna te što mogu očekivati od digitalnog obrazovnog procesa.

Osim toga, strategija i politika omogućuju učinkovit razvoj tehničke i pedagoške infrastrukture, potiču koordinaciju unutar ustanove i osiguravaju usklađenost s nacionalnim i europskim standardima kvalitete, poput Standarda za osiguranje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG). U konačnici, ove smjernice čine temelj za suvremeni, inkluzivan i inovativan obrazovni sustav koji odgovara izazovima digitalnog doba.

Primjeri dokumenata

• Strategija e-učenja Sveučilišta u Zagrebu
• Strategija izvođenja online nastave Sveučilišta u Puli
• Strategija e-učenja FOI UNIZG

3. Osigurana pedagoška i informatička podrška

Kvalitetna provedba e-učenja zahtijeva pouzdanu i dostupnu pedagošku i informatičku (IT) podršku, koja omogućuje nastavnicima i studentima učinkovito korištenje digitalnih alata i metoda u obrazovanju. Ova podrška mora biti sustavno organizirana i usklađena s institucionalnim ciljevima i standardima kvalitete.

Pedagoška podrška podrazumijeva stručnu pomoć u planiranju, dizajniranju i izvođenju e-kolegija. To uključuje savjetovanje o metodama online poučavanja, primjeni aktivnih strategija učenja, oblikovanju zadataka i vrednovanja, kao i integraciji različitih digitalnih alata u nastavu. Pedagoški savjetnici ili centri za e-učenje na sveučilišnoj ili razini pojedine sastavnice često nude predloške, smjernice i personalizirane konzultacije kako bi nastavnicima olakšali prijelaz na digitalno okruženje.

Informatička podrška osigurava tehničku pomoć pri korištenju sustava za upravljanje učenjem (npr. Moodle), video konferencijskih platformi (npr. BigBlueButton, JitsiMeet, Zoom, MS Teams), softverskih rješenja za suradnju te alata za provjeru znanja i komunikaciju. IT timovi pomažu u rješavanju tehničkih problema, održavaju infrastrukturu, razvijaju dodatne funkcionalnosti i pružaju podršku u implementaciji novih tehnologija.

Ove dvije komponente podrške moraju biti dostupne na strukturiran način, putem helpdeska, e-pošte, konzultacija ili online vodiča, a sve kako bi se povećala učinkovitost nastave i zadovoljstvo korisnika.

Primjeri aktivnosti

• Centar za e-učenje savjetuje nastavnicu pri osmišljavanju inkluzivnog e-kolegija i pomaže joj u izradi pristupačnih multimedijskih materijala prema UDL smjernicama.
• Služba za informatiku osigurava „dežurni helpdesk“ za tehničke probleme tijekom trajanja ispitnih rokova, čime se studentima omogućuje neometano sudjelovanje u online ispitima.

4. Online pristup knjižnici i izvorima

Digitalna knjižnična podrška ključan je element uspješnog e-učenja jer studentima i nastavnicima omogućuje pristup relevantnoj i kvalitetnoj literaturi, bazama podataka i ostalim obrazovnim resursima, neovisno o fizičkoj lokaciji.

Online knjižnična usluga uključuje pristup e-knjigama, znanstvenim časopisima, bazama podataka, repozitorijima završnih i diplomskih radova, kao i drugim digitaliziranim izvorima znanja. U mnogim slučajevima, ustanova osigurava i udaljeni pristup tim resursima putem autentikacijskih sustava (npr. AAI@EduHr).

Uz sam pristup, važno je i postojanje uputa, radionica i tutorijala za korištenje online kataloga, pravilno citiranje izvora, pretraživanje akademskih baza podataka i korištenje alata za upravljanje referencama (npr. Zotero, Mendeley). Knjižničari također mogu nuditi virtualne konzultacije, usluge međuknjižnične posudbe i tematske preglede izvora za određene kolegije.

Podrška knjižnice u izradi otvorenih obrazovnih resursa (OER) ključna je jer osigurava stručnu pomoć u autorskim pravima, licenciranju i upravljanju digitalnim sadržajima. Knjižnice svojim znanjem o metapodacima, arhiviranju i otvorenom pristupu doprinose većoj vidljivosti, kvaliteti i održivosti OER materijala u visokom obrazovanju.

Na taj način knjižnice postaju važan partner u podršci digitalnom učenju i razvoju informacijskih vještina.

Primjeri aktivnosti

• Student prava koristi daljinski pristup bazi HeinOnline putem AAI@EduHr korisničkih podataka kako bi preuzeo pravne članke i sudsku praksu za seminarski rad.
• Akademska knjižnica organizira virtualnu radionicu „Kako koristiti bazu Scopus“ putem BigBlueButton platforme, čime studentima olakšava pretraživanje i evaluaciju znanstvenih izvora.

5. Digitalna infrastruktura i licenciranje

Funkcionalno i sigurno okruženje za e-učenje ne može postojati bez odgovarajuće digitalne infrastrukture, koja uključuje sve tehničke komponente potrebne za izvođenje online i hibridne nastave.

To podrazumijeva poslužitelje, mrežne resurse/vezu VU na internet, usluge u oblaku, bežični internet pristup unutar zgrade VU, sigurnosne protokole, alate za komunikaciju i suradnju, digitalne obrazovne usluge (ISVU, online pristup knjižnici) kao i sustave za upravljanje učenjem i videokonferencijske sustave. Ustanova mora osigurati da je infrastruktura skalabilna, pouzdana i dostupna svim korisnicima, nastavnicima i studentima, bez obzira na njihovu fizičku lokaciju.

Jednako važno je pitanje licenciranja softverskih alata. Obrazovne ustanove trebaju osigurati licencirane i ažurirane verzije alata za nastavu (npr. Microsoft Office 365, Adobe Creative Cloud, programi za provjeru autentičnosti tekstova, sustavi za e-testiranje) kako bi se omogućila zakonita i sigurna primjena tehnologije. Otvoreni alati također mogu imati važnu ulogu, ali je nužno osigurati podršku za njihovu implementaciju.

Osim komercijalnih, postoje i rješenja otvorenog koda koja su besplatna za licenciranje, ali ustanova mora osigurati određena sredstva za poslužitelje i opremu, kao i za plaćanje informatičkih stručnjaka koji će ih instalirati i održavati nakon instalacije (npr. Moodle, BigBlueButton, JitsiMeet, Koha i sl.).

Kvalitetna infrastruktura i licencirani alati stvaraju temelj za pouzdano izvođenje nastave, zaštitu podataka i visoku razinu korisničkog iskustva.

Primjeri aktivnosti

• VU instalira lokalni Moodle poslužitelj i povezuje ga s BigBlueButton-om za integriranu sinkronu i asinkronu nastavu (budući da se radi o programskim rješenjima otvorenog koda, licenciranje je besplatno).
• VU kupuje višekorisničke licence za softver MATLAB, koji se studentima distribuira putem studentskog portala uz sigurnu aktivaciju i korištenje AAI@EduHr elektroničkih identiteta.

6. Program profesionalnog razvoja i praćenja nastavničkih kompetencija

Uvođenje i razvoj e-učenja zahtijeva kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika, osobito u području digitalnih kompetencija, pedagoške primjene tehnologije i suvremenih metoda poučavanja.

Institucije trebaju razviti strukturirani program stručnog usavršavanja, koji uključuje radionice, online tečajeve, mentorsku podršku, mikrocertifikate i akreditirane edukacije. Teme mogu uključivati dizajn e-kolegija, metode vrednovanja na daljinu, interaktivne aktivnosti u online okruženju, upotrebu digitalnih alata i pristupačnost digitalnih sadržaja.

Važan element ovakvog programa je praćenje i vrednovanje nastavničkih kompetencija. To se može provoditi putem samoprocjene, povratnih informacija studenata, analize aktivnosti u LMS-u te formalne evaluacije kroz portfelje ili recenzije kolegija. Rezultati se mogu koristiti za individualno usmjeravanje razvoja, ali i za institucionalno planiranje dodatnih edukacija.

Cilj ovakvog programa nije samo osposobljavanje za tehničku upotrebu alata, nego i poticanje pedagoške refleksije, inovacije i cjeloživotnog učenja nastavnika.

Primjeri aktivnosti

• Nastavnici sudjeluju u ciklusu online radionica o digitalnom vrednovanju, pri čemu izrađuju testove u Moodle LMS i dokumentiraju napredak u digitalnom portfoliju.
• Ustanova implementira DigCompEdu alat za samoprocjenu nastavnika i na temelju rezultata nudi personalizirane planove profesionalnog razvoja.