Tehnički preduvjeti iz perspektive nastavnika i studenata

1. Uvod

U okviru ove aktivnosti razmatraju se temeljni tehnički, infrastrukturni i organizacijski preduvjeti koji omogućuju uspješno planiranje i izvedbu online i hibridne nastave u visokom obrazovanju. Digitalna okolina zahtijeva pouzdanu mrežnu povezanost, dostupnost odgovarajućih platformi i alata za e-učenje, kao i sigurnosne mehanizme koji štite podatke korisnika i omogućuju stabilan rad. Osim tehničkih rješenja, nužna je i institucionalna organizacija koja osigurava jasnu podršku nastavnicima i studentima.

Poseban naglasak stavlja se na dvostruku perspektivu: onu nastavničku i onu studentsku. Učinkovita digitalna nastava ne ovisi samo o dostupnim alatima, već i o kompetencijama, navikama i očekivanjima svih sudionika. Nastavnici trebaju pristup pouzdanim alatima, pedagošku podršku i prilagođene modele usavršavanja, dok studenti moraju imati osigurane uvjete za praćenje nastave, sudjelovanje u aktivnostima i korištenje digitalnih sadržaja.

Za uspješnu provedbu digitalne nastave ključna je usklađenost između resursa, podrške i organizacijskih očekivanja. To podrazumijeva jasno definirane uloge, koordinaciju tehničkih i nastavnih službi, kao i kontinuiranu procjenu i prilagodbu obrazovnog procesa. Samo integriranim pristupom moguće je ostvariti kvalitetno i uključivo digitalno obrazovno okruženje.

U nastavku će biti nešto više riječi o:

• perspektivi nastavnika
• perspektivi studenata
• pristupu sadržajima i virtualnoj infrastrukturi te
• inkluzivnosti i digitalnoj pristupačnosti
• osiguranju tehničkih preduvjeta za nastavnike i studente.

Na kraju, većina ovih mjera zahtijeva financijska sredstva i ponekad to predstavlja nepremostivu prepreku (posebno za studentsku populaciju) i potrebno je pronaći one mjere koje mogu pomoći što većem broju nastavnika i studenata uz isto ulaganje. 

2. Perspektiva nastavnika

Za nastavnike, osnovni preduvjeti uključuju stabilnu internetsku vezu, odgovarajuću računalnu opremu (prijenosno računalo, kamera, mikrofon, slušalice) te pristup digitalnim alatima i platformama za izvođenje nastave. Mnogi nastavnici u Hrvatskoj koriste platforme kao što su Moodle (Loomen, Merlin), Microsoft Teams, Zoom ili BigBlueButton. Dostupnost tehničke opreme često ovisi o institucionalnim kapacitetima, dok neka sveučilišta ili sastavnice (npr. Sveučilište u Rijeci i FOI u Varaždinu) osiguravaju vlastitu opremu za nastavnike, u drugim slučajevima nastavnici se oslanjaju na osobnu opremu, što može predstavljati problem za starije zaposlenike ili vanjske suradnike.

Učinkovita digitalna nastava također podrazumijeva pristup virtualnom okruženju za pohranu, uređivanje i distribuciju materijala. To uključuje i mogućnost redovitog sigurnosnog kopiranja i arhiviranja podataka, kako bi se osigurala kontinuitet nastave i zaštita informacija. Neka sveučilišta koriste lokalne poslužiteljske sustave, druga npr. infrastrukturu koju im pruža SRCE, dok se dio njih oslanja na rješenja u oblaku kao što su Microsoft OneDrive i Google Workspace.

3. Perspektiva studenata

Za studente, ključni preduvjeti uključuju kvalitetan pristup internetu, osobno računalo ili tablet te stalan pristup obrazovnim sadržajima putem platformi za učenje. Problemi s pristupom najčešće se javljaju kod studenata koji dolaze iz ruralnih sredina ili iz obitelji nižeg socioekonomskog statusa. Istraživanja provedena tijekom pandemije COVID-19 pokazala su da čak 30 % studenata u Hrvatskoj nije imalo optimalne uvjete za praćenje online nastave od kuće.

Na institucionalnoj razini, neki fakulteti su prepoznali te izazove te su studentima omogućili posudbu opreme (npr. FOI ili Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu), dok su drugi povećali broj radnih mjesta u čitaonicama i računalnim učionicama. Pristup internetu u prostorijama fakulteta, čitaonicama i zajedničkim prostorima mora biti neprekidan i stabilan, a platforme za učenje moraju biti funkcionalne, pregledne i prilagođene mobilnim uređajima.

4. Pristup sadržajima i virtualnoj infrastrukturi

Kako bi se omogućilo kvalitetno obrazovanje u digitalnom okruženju, studenti i nastavnici moraju imati neometan pristup raznovrsnim digitalnim resursima i virtualnoj infrastrukturi. To uključuje digitalne knjižnice, akademske baze podataka i repozitorije znanstvenih radova, kao što su Hrčak (hrvatski portal znanstvenih i stručnih časopisa), Scopus i JSTOR, koji omogućuju pretraživanje relevantne stručne literature. Pristup tim izvorima ključan je za razvoj istraživačkih kompetencija, pisanje seminara, diplomskih radova i objavu znanstvenih radova.

Uz to, mnoge visokoškolske ustanove u Hrvatskoj razvijaju vlastite sustave za upravljanje i distribuciju obrazovnih sadržaja. Neke sastavnice naših sveučilišta ističu se implementacijom vlastitih e-repozitorija, koji ne samo da pohranjuju nastavne materijale, već nude i pristup digitalnim udžbenicima, video-lekcijama, testovima i multimedijskim nastavnim jedinicama. Ti su sustavi često integrirani s nacionalnim autentifikacijskim okvirom AAI@EduHr, što studentima i nastavnicima omogućuje jednostavan i siguran pristup personaliziranom obrazovnom okruženju.

Posebno važnu ulogu u visokom obrazovanju imaju virtualni laboratoriji i simulacijski alati, osobito u područjima tehničkih (primjer Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu), prirodoslovnih i biomedicinskih znanosti. Oni omogućuju izvođenje eksperimenata, vježbi i analiza u simuliranom digitalnom okruženju, čime se nadoknađuje ograničeni pristup fizičkim laboratorijima i opremi. Korištenjem virtualnih eksperimenata studenti mogu sigurno učiti iz vlastitih pogrešaka, razvijati analitičko razmišljanje i razumijevanje složenih procesa bez potrebe za skupom opremom ili laboratorijskim prostorom. Na taj se način potiče aktivno učenje i individualni rad u skladu s vlastitim tempom, čime se dodatno povećava dostupnost i fleksibilnost obrazovanja.

5. Inkluzivnost i digitalna pristupačnost

Inkluzivnost i digitalna pristupačnost predstavljaju temeljne preduvjete za osiguravanje jednakih obrazovnih prilika za sve studente, osobito u kontekstu online i hibridne nastave. Iako se često stavljaju u drugi plan u odnosu na tehničke i infrastrukturne aspekte, pristupačnost i inkluzivni dizajn ključni su za stvaranje obrazovnog okruženja u kojem svi studenti, neovisno o svojim sposobnostima, mogu sudjelovati ravnopravno. To uključuje osiguravanje da svi digitalni sadržaji, platforme i alati budu kompatibilni s različitim potrebama korisnika, uključujući studente s invaliditetom, oštećenjem vida ili sluha, teškoćama u čitanju, neurodiverzijama (npr. disleksija, ADHD, autizam) i drugim oblicima specifičnih obrazovnih potreba.

Nažalost, brojni studenti se i dalje suočavaju s preprekom u obliku nepristupačnih nastavnih materijala. To mogu biti npr. videozapisi bez titlova ili bez mogućnosti prijenosa na znakovni jezik, tekstovi u neprikladnim formatima, slike bez alternativnih opisa (alt text), loš kontrast boja, korištenje nestrukturiranih dokumenata koji nisu čitljivi putem čitača ekrana, kao i neprilagođene platforme koje zahtijevaju složene interakcije. Nedostatak univerzalnog dizajna ne utječe samo na osobe s invaliditetom, već i na širi krug korisnika, uključujući one koji koriste mobilne uređaje, slabije internetske veze ili uče u otežanim uvjetima.

U hrvatskom visokoškolskom sustavu postoje pozitivni primjeri prakse. Krovni dokument predstavljaju Smjernice za digitalnu pristupačnost CARNET-a. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu prepoznali su važnost pristupačnosti te su u suradnji s Uredima za studente s invaliditetom razvili posebne smjernice i resurse za izradu prilagođenih nastavnih materijala. To uključuje kreiranje digitalnih kolegija u skladu s WCAG (Web Content Accessibility Guidelines) standardima, edukaciju nastavnika o osnovama inkluzivnog dizajna te suradnju s asistentima u nastavi. Knjižnica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Ured za studente s invaliditetom i Centar za potporu e-učenju FFZG od 2015. imaju projekt prilagodbe literature za slijepe i slabovidne osobe. Međutim, takva praksa još uvijek nije sustavno uspostavljena na razini svih sveučilišta i visokih učilišta, što dovodi do neujednačene podrške i iskustava među studentima. Sustavna integracija pristupačnosti u sve faze digitalnog obrazovanja, od planiranja kurikuluma do evaluacije, nužna je za ostvarenje inkluzivnog i pravednog visokog obrazovanja.

MOODLE LMS i pristupačnost

Unutar Moodle LMS zasnovanih sustava (poput Loomen-a i Merlina) dostupni su brojni alati i značajke koji podržavaju pristupačnost i inkluzivno učenje. Ugrađena provjera unutar ugrađenog uređivača teksta omogućuje nastavnicima provjeru sadržaja kako bi se osiguralo da materijali zadovoljavaju standarde pristupačnosti. Uređivači teksta također nude opcije za dodavanje alternativnog teksta slikama, strukturiranje naslova i korištenje semantički ispravnog formata sadržaja. Studenti mogu koristiti i kontrastni način prikaza ili povećanje veličine fonta za lakše čitanje i navigaciju ako nastavnik uključi blok za pristupačnost na svom e-kolegiju. Dodatno, integracija s alatima poput Brickfield Accessibility Toolkit-a (komercijalno rješenje) omogućuje sustavno praćenje i unaprjeđivanje pristupačnosti svih nastavnih materijala u Moodle e-kolegijima. Svakako preporučujemo nastavnicima da sve online aktivnosti koje se ocjenjuju ili u kojima se traži aktivan rad studenta isprobaju na vrijeme kako bi studenti koji imaju pojedine poteškoće imali jednaku početnu poziciju. 

6. Kvalitetna internetska mreža

Mjere koje bi mogle pomoći nastavnicima su:

• subvencioniranje kućnih internetskih priključaka (fiksni i mobilni internet) za potrebe izvođenja nastave
• pristup sigurnim i stabilnim vezama u prostorijama fakulteta i nastavnim centrima (žični priključci, Wi-Fi 6)
• mogućnost korištenja VPN pristupa za sigurno povezivanje s internim sustavima visokoškolske ustanove
• prioritetan pristup tehničkoj podršci za rješavanje problema s vezom u kontekstu izvođenja online nastave.

Mjere koje bi mogle pomoći studentima su:

• omogućavanje studentskih podatkovnih paketa u suradnji s teleoperaterima (kao što su to činile institucije tijekom pandemije)
• pristup Wi-Fi mreži i računalnim učionicama u prostorima sveučilišta, knjižnica i studentskih domova
• otvaranje pristupnih točaka (npr. lokalne zajednice, škole, gradovi) za učenje u slučajevima slabog interneta kod kuće
• savjetovanje o optimizaciji veze i konfiguraciji kućnih uređaja.

Uređaji za rad

Kada govorimo o uređajima za rad, nastavnicima se može pomoći kroz nabavu i raspodjelu prijenosnih računala, tableta i dodatne opreme (slušalice, kamere, grafičke table) kroz projektne ili institucionalne fondove. Također, bitna je tehnička pomoć pri konfiguraciji i održavanju uređaja (instalacija programa, sigurnosne postavke, ažuriranja).

Za studentsku populaciju se može organizirati posudba starih prijenosnih računala u vlasništvu VU-a (ako ih ima i ako su funkcionalna), potom se može osigurati uređaja za rad u sklopu nacionalnih ili EU projekata (npr. opremanje socijalno ugroženih studenata) ili davanjem studentima pristup računalnim učionicama s produženim radnim vremenom.

7. Preporuke za nastavnike

1. Usavršavanje digitalnih kompetencija

Nastavnici trebaju kontinuirano razvijati svoje digitalne vještine kako bi mogli učinkovito koristiti alate za e-učenje. Redovito sudjelovanje u edukacijama i radionicama omogućuje im praćenje novih trendova i tehnologija. Time se povećava kvaliteta nastave i studentima pruža suvremeno obrazovno iskustvo.

2. Pedagoško planiranje

U digitalnom okruženju ključno je jasno strukturirati sadržaje i aktivnosti u skladu s ishodima učenja. Nastavnici trebaju koristiti raznolike materijale, uključujući otvorene obrazovne resurse (OER), kako bi obogatili nastavni proces. Dobro planiranje s nastavničke strane pomaže kasnije studentima u snalaženju i potiče aktivno sudjelovanje.

3. Kombinacija metoda

Kombiniranje različitih metoda poučavanja čini nastavu dinamičnijom i zanimljivijom. Digitalni alati omogućuju interakciju kroz forume, kvizove, virtualne radionice i timske projekte. Na taj način studenti razvijaju različite kompetencije i ostaju angažirani tijekom cijelog procesa učenja.

4. Korištenje dostupne podrške

VU nude tehničku i pedagošku pomoć nastavnicima putem helpdeska, centara za e-učenje ili stručnih radionica. Nastavnici bi trebali koristiti te resurse kako bi poboljšali kvalitetu izvedbe svojih kolegija. Time se smanjuje stres izazvan tehnologijom i novim rješenjima, a povećava fokus na pedagoški aspekt nastave.

5. Prilagodba i inkluzivnost

Digitalni sadržaji trebaju biti dostupni svim studentima, uključujući one sa specifičnim obrazovnim potrebama. To znači koristiti transkripte, titlove, pristupačne formate i prilagodbe za različite uređaje. Inkluzivnost u nastavi doprinosi ravnopravnosti i kvalitetnijem iskustvu za sve sudionike. Veliku ulogu u tome igraju uredi za studente s invaliditetom na razini sveučilišta i samog VU.

Preporuke za studente

1. Osiguranje tehničkih uvjeta

Studenti trebaju imati osnovnu tehničku opremu: računalo ili tablet, kameru i slušalice s mikrofonom. Pouzdana internetska veza ključna je za praćenje online predavanja i sudjelovanje u aktivnostima. Bez tih preduvjeta otežano je ravnopravno sudjelovanje u nastavi. Često studenti to ne mogu sami osigurati i VU-i bi im trebala pokušati izaći u susret (bilo organizacijom linija financiranja ili smanjenja cijene opreme u dogovoru s dobavljačima i slično).

2. Razvijanje digitalnih vještina

Studenti bi trebali ovladati alatima za učenje na daljinu, poput LMS sustava, e-portfelja ili suradničkih alata i aplikacija. To uključuje poznavanje načina predaje zadataka, komunikacije na forumima i korištenja digitalnih resursa. Razvijanje digitalnih vještina povećava samostalnost i uspješnost u učenju i poput slične situacije vezano uz nastavnike, smanjuje stres od korištenja tehnologije i nepoznatih rješenja.

3. Aktivno sudjelovanje

U digitalnom okruženju aktivno sudjelovanje jednako je važno kao i fizička prisutnost. Studenti trebaju redovito pratiti nastavu, sudjelovati u raspravama i koristiti ponuđene komunikacijske kanale. Time jačaju vlastito razumijevanje sadržaja i doprinose zajedničkom učenju.

4. Samoregulacija i organizacija

U online i hibridnom učenju veća je odgovornost na studentu da sam organizira svoje vrijeme. Praćenje rokova, planiranje učenja i samostalno ponavljanje gradiva ključni su elementi uspjeha. Studenti koji razviju ove vještine bolje se nose s izazovima fleksibilnog obrazovanja. VU treba organizirati radionice namijenjene organizaciji vremena i načinima motivacije (obično to rade centri za psihološku pomoću na VU-u).

5. Traženje podrške

Ako naiđu na tehničke ili pedagoške poteškoće, studenti se trebaju pravovremeno obratiti nastavnicima ili službama za podršku. Odgađanje može dovesti do većih problema i zaostajanja u učenju. Pravovremena komunikacija pokazuje proaktivnost i doprinosi učinkovitijem obrazovnom procesu. Uloga nastavnika je da takve obrasce prepozna i pokuša pomoći svojim studentima da ih prevaziđu što bezbolnije.

8. Zaključak

Uspješna provedba online i hibridne nastave u visokom obrazovanju ovisi o usklađenosti tehničkih, organizacijskih i pedagoških preduvjeta, ali i o razumijevanju različitih perspektiva nastavnika i studenata. Nastavnici trebaju stabilne i funkcionalne alate, osposobljenost za njihovu učinkovitu uporabu te podršku stručnih službi koje će im olakšati planiranje i izvedbu nastave u digitalnom okruženju. S druge strane, studenti trebaju osigurane minimalne tehničke uvjete za praćenje nastave, uključujući pouzdanu povezanost, pristup platformama i uređaje koji omogućuju sudjelovanje u svim aktivnostima.

Ključno je osigurati ravnotežu između dostupnih resursa i stvarnih potreba akademske zajednice. To uključuje razvoj virtualne infrastrukture, osiguravanje digitalne pristupačnosti i poticanje inkluzivnosti, kako bi svi studenti imali jednake mogućnosti za sudjelovanje u obrazovnom procesu. Kontinuirano praćenje i prilagodba nastave prema povratnim informacijama nužni su za održavanje kvalitete i relevantnosti.

Budući da financijska ograničenja često predstavljaju izazov, osobito za studentsku populaciju, institucije moraju nastojati pronaći održiva rješenja koja uz isto ulaganje mogu podržati najveći broj korisnika. Samo integriranim pristupom moguće je izgraditi digitalno obrazovno okruženje koje je kvalitetno, pravedno i dostupno svima.