Inkluzija u online nastavnom okruženju

1. Inkluzija u online nastavnom okruženju

Inkluzija u online obrazovanju ne podrazumijeva samo omogućavanje tehničkog pristupa nastavnim sadržajima ili virtualnim učionicama, već i stvaranje uvjeta za punopravno i ravnopravno sudjelovanje svih studenata u obrazovnom procesu. To znači da svaki student – bez obzira na invaliditet, kronične zdravstvene poteškoće, psihosocijalne izazove, obiteljske i radne obveze, niska primanja ili ograničene digitalne vještine – mora imati stvarnu priliku razumjeti sadržaj, uključiti se u rasprave, komunicirati s nastavnicima i kolegama te pokazati svoje znanje kroz različite oblike vrednovanja.

Pojam inkluzije u online obrazovanju uključuje i emocionalni i socijalni aspekt: osjećaj pripadnosti akademskoj zajednici, pristup podršci u stvarnom vremenu, mogućnost postavljanja pitanja bez straha, kao i osnaživanje kroz fleksibilne oblike učenja. Studenti se ne smiju osjećati kao pasivni primatelji sadržaja, već kao aktivni sudionici obrazovnog procesa kojemu se mogu prilagoditi, ali koji se i sam mora prilagoditi njima. U tom smislu, inkluzivna nastava nije dodatak, već standard koji mora biti ugrađen u sve faze planiranja i izvođenja nastave.

Jedan od ključnih izazova u praksi jest osigurati da digitalna tehnologija ne postane prepreka, već alat koji omogućuje pristup, prilagodbu i osnaživanje. To znači koristiti tehnologiju na promišljen i odgovoran način: birati alate koji podržavaju raznolikost potreba i mogućnosti, osigurati više kanala komunikacije, prilagoditi zadatke i vremenske rokove kada je potrebno, i omogućiti studentima različite načine izražavanja i vrednovanja znanja.

Stoga se inkluzija u online obrazovanju mora promatrati holistički, što znači da ne ovisi samo o pojedinom nastavniku, već o čitavom sustavu – od načina dizajniranja kolegija i korištenih alata, preko tehničke podrške i administrativnih procedura, pa sve do kulture institucije i njezine spremnosti na prilagodbu. Kontinuirana podrška, profesionalni razvoj nastavnika, aktivno uključivanje studenata u kreiranje nastave i stalna evaluacija praksi ključni su elementi inkluzivnog digitalnog obrazovanja koje ne izostavlja nikoga.

Za više informacija o socijalnoj dimenziji visokog obrazovanja i inkluziji, svakako posjtite stranicu Instituta za razvoj obrazovanja na poveznici.

2. UDL u praksi: više od teorije

Univerzalni dizajn za učenje (UDL) nije samo teorijski okvir, već niz praktičnih pristupa koji omogućuju inkluzivniju i pristupačniju nastavu za sve studente. Primjena UDL-a znači promišljeno planiranje sadržaja i aktivnosti tako da se uzmu u obzir razlike među studentima, njihove sposobnosti, prethodna znanja, stilovi učenja i potrebe. To uključuje ponudu nastavnih sadržaja u više formata, poput teksta, zvuka, videa, infografika, interaktivnih kvizova i simulacija. Time se omogućuje studentima da pristupe informacijama na način koji im je najprirodniji i najdjelotvorniji. Usto, studenti mogu birati kako će demonstrirati svoje znanje, pisanjem eseja, izradom vizualnog prikaza, audiozapisom ili videoprezentacijom, što dodatno povećava motivaciju i osjećaj kontrole nad učenjem.

U digitalnom obrazovanju, posebno u online i hibridnom okruženju, UDL se dodatno ističe jer omogućuje veću fleksibilnost u vremenu, prostoru i načinu pristupa sadržajima. Strukturiranje kolegija u tematske cjeline različite složenosti studentima omogućuje da se kreću vlastitim tempom, postupno grade razumijevanje i biraju razinu dubine kojom žele pristupiti gradivu. Takav pristup posebno koristi studentima koji imaju teškoće u organizaciji, radu pod pritiskom, kao i onima koji uče uz druge obveze (posao, obitelj, zdravlje).

Primjena UDL-a podrazumijeva i sustavno uklanjanje prepreka u obrazovanju već u fazi planiranja kolegija. Umjesto da se naknadno uvode prilagodbe za studente s teškoćama, nastava bi se od početka trebala oblikovati tako da bude pristupačna svima. To znači da su kriteriji ocjenjivanja jasno objašnjeni, upute za zadatke dostupne u više formata, a ključni pojmovi predstavljeni vizualno, auditivno i interaktivno. Takav pristup smanjuje potrebu za individualnim izuzećima i olakšava nastavnicima organizaciju kolegija jer svi studenti rade unutar istog, inkluzivnog sustava.

Još jedna važna dimenzija UDL-a jest poticanje samoregulacije i aktivnog sudjelovanja studenata. Kada student može birati način pristupa sadržaju i oblik izražavanja znanja, povećava se njegova autonomija i osjećaj vlasništva nad učenjem. Osim toga, UDL podupire razvoj metakognitivnih vještina jer studenti uče prepoznati koje strategije najbolje funkcioniraju za njih. To ne doprinosi samo boljem savladavanju gradiva na određenom kolegiju, nego i dugoročno razvija sposobnosti potrebne za cjeloživotno učenje u različitim akademskim i profesionalnim kontekstima.

Kratki zadatak

Proučite dokument "Primjena univerzalnog dizajna u visokom obrazovanju" Ureda za studente s invaliditetom Sveučilišnog savjetovališnog centra Sveučilišta u Rijeci, vodite bilješke i pokušajte provesti analizu prema ovim pitanjima u nastavku:

1. Na koji način se načela univerzalnog dizajna poput fleksibilnosti, tolerancije na pogreške i jednostavne uporabe mogu konkretno implementirati u digitalnoj ponudi kolegija (npr. u LMS‑u), kako bi se smanjile prepreke za studente s različitim potrebama?

• Analizirajte kako određena načela (npr. “uočljive informacije” ili “nizak fizički napor”) mogu biti prilagođena prilikom dizajniranja online materijala i zadataka.
• Razmislite o konkretnim digitalnim praksama koje promoviraju ravnopravnu upotrebu i intuitivno korisničko iskustvo.

2. Kako bi institucionalne podrške i strukturalne prilagodbe (primjerice, standardizirani dizajn predavanja, jasne upute i različiti formati materijala) mogle postati dio standardne prakse visokoškolskih kolegija, umjesto da se uvode pojedinačno po potrebi?

• Promislite o prednostima sustavnog uspostavljanja inkluzivne prakse (npr. dostupnost titlova uz predavanja, transkripti, vizualna podrška) u smislu jednakosti i kvalitetne organizacije nastavnih sadržaja.

3. Na koji način primjena univerzalnog dizajna učenja (UDL) može pridonijeti boljoj motivaciji, autonomiji i samoregulaciji u učenju među studentima, posebno onima s različitim stilovima učenja ili dodatnim izazovima?

• To može uključivati elemente poput višestrukih formata nastavnih materijala, različitih načina demonstriranja znanja (tekstualni rad, vizualni prikaz, audiopodloga), te mogućnost učenja vlastitim tempom.

Navedene bilješke trebate upotrijebiti kao osnovu za rad u kasnijoj aktivnosti naziva Projektni zadatak "Učinite svoj e-kolegij inkluzivnijim" gdje će vam uvelike pomoći.

3. WCAG smjernice

Kada govorimo o pristupačnosti u digitalnom svijetu, prvenstveno se misli na pristupačnost mrežno dostupnih sadržaja i aplikacija, izvornih aplikacija za mobilne uređaje i stolna računala, elektroničkih knjiga i sadržaja u sustavima za upravljanje učenjem i drugih digitalnih sadržaja.

Prema CARNET-ovim podacima iznesenim u Smjernicama za osiguravanje digitalne pristupačnosti iz 2025. godine, studije pokazuju kako između 10 % i 20 % populacije ima neki oblik invaliditeta koji se odnosi na oštećenje vida, sluha, motoričke ili kognitivne smetnje. Svaka od tih kategorija zahtijeva određene prilagodbe pri izradi i dizajnu digitalnog sadržaja, a u većini slučajeva takve prilagodbe pogoduju svim korisnicima, a ne samo osobama s invaliditetom.

Europska komisija je još 2005. godine definirala da se pristupačnost sadržaja odnosi na uklanjanje barijera koje sprječavaju pristupanje i korištenje
digitalnih sadržaja tim osobama, odnosno stupanj do kojeg osobe s poteškoćama mogu koristiti digitalne sadržaje, mrežne stranice i aplikacije.

Kada govorimo o faktorima koji utječu na digitalnu pristupačnost tu se obično misli na:

• smisao i oblik digitalnog sadržaja, neposredne informacije (tekst, slika, zvuk)
• izvorne aplikacije, mrežni preglednici i programi za reprodukciju audiozapisa/videozapisa, te ostali programi i alati koje koriste korisnici digitalnih sadržaja
• pomoćna/asistivna tehnologija (čitači zaslona, posebno oblikovane tipkovnice, programi za skeniranje i dr.)
• znanje i iskustvo korisnika u korištenju digitalnih sadržaja
• osobe koje razvijaju i oblikuju mrežni i izvanmrežni digitalni sadržaj i izvorne aplikacije
• programi i alati za izradu multimedijalnih prezentacija, mrežnih stranica i izvornih aplikacija
• programi i alati za evaluaciju pristupačnosti izvornih aplikacija, mrežnih stranica (HTML i CSS validatori i dr.).

Smjernice za pristupačnost web sadržaja (WCAG 2.1) iz 2018. godine pružaju konkretan okvir za izradu digitalnih obrazovnih materijala koji su razumljivi i upotrebljivi svima, bez obzira na fizičke ili kognitivne sposobnosti. Osnovni koraci uključuju dodavanje alternativnog teksta za slike i grafove, logičnu organizaciju sadržaja pomoću strukturalnih oznaka (naslovi, odlomci, liste), osiguravanje dovoljnog kontrasta između teksta i pozadine te upotrebu čitljivih fontova i jasnih vizualnih elemenata. Iako postoje smjernice WCAG 2.2. iz 2023., no one se još ne preporučuju za potpunu primjenu.

Jednako je važno izbjegavati sadržaje koji ograničavaju pristupačnost, poput skeniranih PDF-ova bez mogućnosti pretraživanja i označavanja, automatski pokrenutih videozapisa bez kontrole korisnika ili kompleksnih interaktivnih elemenata koji nisu dostupni putem tipkovnice. Prilagodbe temeljene na WCAG smjernicama ne koriste isključivo osobama s invaliditetom, one poboljšavaju iskustvo učenja za sve studente, uključujući one koji koriste mobitele, uče u nepovoljnim uvjetima (slabo osvijetljeni prostori, buka) ili imaju privremene poteškoće (ozljede, umor, stres).

Dodatne preporuke prilikom osiguravanja digitalne pristupačnosti:

• kad se u digitalnom sadržaju koriste tablični prikazi koji sadrže veću količinu podataka, pridruženo im je sažeto objašnjenje na hrvatskom jeziku
• svi elementi koji nisu stalno prikazani otvaraju se i zatvaraju dodirom (klikom) miša (ne prelaskom pokazivača preko gumba)
• navigacijski izbornici imaju vidljivu samo prvu razinu navigacije, dok su podrazine izbornika inicijalno skrivene ili smanjene
• padajući izbornici i/ili podizbornici nemaju veliki broj podrazina navigacije niti veliki broj poveznica u jednoj razini
• izbjegava se korištenje prenesi i postavi (en. drag and drop) elemenata
• slike i složene slike (npr. grafovi i dijagrami) imaju kratak zvučni naziv na hrvatskom jeziku, uz prikladan tekstualni naziv (tzv. alt atribut) i opis na hrvatskom jeziku
• zvučni i videozapisi imaju titl i/ili transkript teksta na hrvatskom jeziku
• zvučni i videozapisi imaju kratak zvučni naziv na hrvatskom jeziku, uz prikladan tekstualni naziv i opis na hrvatskom jeziku
• gumbi na zvučnim i video zapisima imaju kratak zvučni naziv na hrvatskom jeziku, uz tekstualni naziv na hrvatskom jeziku
• zvučni i videozapisi i glazba koji se koristi u zvučnim i videozapisima moraju biti ugodni, nenametljivi i prikladni za sadržaje u sklopu kojih se koriste
• dinamički sadržaj, izuzev zvuka i videozapisa, može se zaustaviti, odnosno proizvoljno pokrenuti
• ako se na mrežnoj stranici koristi vizualna provjera i potvrđivanje (en. captcha), koristi se i alternativna auditivna provjera
• na mrežnim stranicama koje imaju puno teksta umetnute su slike povezane sa sadržajem kako bi se olakšalo razumijevanje teksta osobama koje izvorno koriste hrvatski znakovni jezik
• izbjegava se potreba istovremenog korištenja dviju ili više tipki tipkovnice za određenu naredbu
• tekstualni dio je podijeljen u manje blokove odijeljene praznim prostorom.

Validatori digitalne pristupačnosti

Za provjeru digitalne pristupačnosti sadržaja koriste se tzv. validatori, odnosno alati za provjeru. Svi su dostupni kao online rješenja i besplatni su, nije ih potrebno instalirati na svoje uređaje. Obično trebate upisati adresu (URL) sadržaja za koji želite provjeriti pristupačnost i takvi alati će vam, nakon provedene analize, pružiti izvještaj s pregledom koliko je navedeni sadržaj pristupačan, te koje mjere je potrebno preuzeti za poboljšanje (uključujući i poveznice na upute kako to napraviti).

• The A11Y Project - provjerni popisi pristupačnosti mrežno dostupnih sadržaja
• HTML Codesniffer - dodatak za preglednik
• Colour Contrast Analyser - provjera boja i kontrasta

4. Digitalni jaz

Digitalni jaz nije ograničen samo na nedostatak internetske veze ili uređaja, već obuhvaća širi spektar problema: nedostatak digitalne pismenosti, emocionalne sigurnosti, samopouzdanja te institucionalne podrške. Studenti koji se nalaze u nepovoljnijem položaju često nemaju iste startne pozicije kao njihovi kolege – bilo zbog socijalno-ekonomskog statusa, geografskog položaja, manjinskog jezika ili roditeljskih obveza.

U kontekstu online nastave, ovi faktori mogu dovesti do smanjene uključenosti, pasivnosti ili čak potpunog odustajanja od obrazovanja. Kako bi se premostio digitalni jaz, nužno je provoditi redovita ispitivanja potreba studenata, uključiti ih u oblikovanje nastavnog procesa, omogućiti fleksibilne rokove, višekanalni pristup sadržajima te stalnu tehničku i emocionalnu podršku. Transparentna komunikacija, sigurni prostori za pitanja i podržavajuća nastavnička praksa ključni su za smanjenje osjećaja izoliranosti i nesigurnosti.

Osnovne skupine studenata koje ostaju izvan sustava zbog digitalnog jaza:

Studenti iz ruralnih i slabije povezanih područja

Iako imaju računalo, njihova internetska povezanost je u nekim slučajevima nestabilna ili prespora za sudjelovanje u videopredavanjima. Zbog toga propuštaju dio nastave uživo, ne mogu pravovremeno predati zadatke putem platforme ili im je otežana suradnja u grupnim projektima. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu od 2017. godine provodi istraživanje koju brzinu interneta imaju studenti na lokaciji na kojoj stanuju i uče. Rezultati ukazuju da su brzine povezanosti najniže i veze najnestabilnije u ruralnim područjima, na otocima i drugim slabije povezanim lokacijama, prometno i infrastrukturno. Studenti uslijed toga propuštaju dio nastave koja se odvija uživo odnosno sinkrono, često ne mogu pravovremeno predati zadatke putem platforme ili im je otežana suradnja u grupnim projektima u kojima se traži brzi odziv. 

Kako VU može pomoći takvim studentima? Može:

• omogućiti snimke predavanja, ali i dodatne formate koji ne zahtijevaju velike brzine prijenosa, npr. transkripte predavanja, samo zvučnu datoteku i sl.
• razvijati "lagane" verzije LMS sadržaja i mobilne aplikacije optimizirane za sporiji internet
• osigurati edukaciju za nastavnike kako pripremiti digitalne sadržaje koji su optimizirani za sporiji internet
• osigurati više mogućnost pristupa fakultetskoj mreži (osim bežične mreže, osigurati i mrežne utičnice na stolovima u knjižnicama i čitaonicama) ili subvencionirane mobilne podatkovne pakete za studente.

Studenti nižeg socioekonomskog statusa

Nemaju mogućnost nabave modernijeg uređaja ili pouzdane opreme (kamera, slušalice s mikrofonom). Nerijetko dijele jedno računalo s drugim članovima obitelji, što dodatno smanjuje njihovu mogućnost redovitog praćenja nastave.

Kako VU može pomoći takvim studentima? Može:

• pružiti opcije posudbe polovne opreme (laptopi, tableti, slušalice koji su rashodovani od strane nastavnika)
• organizirati programe financijske pomoći ili vaučere s popustom za tehničku opremu
• omogućiti pristup računalnim učionicama, čitaonicama i zajedničkim prostorima i izvan uobičajenog radnog vremena.

Studenti niske razine digitalne pismenosti

Iako imaju tehničku opremu, ne snalaze se u LMS sustavima, ne razumiju kako koristiti sigurnosne postavke, predati zadatke ili sudjelovati u forumima. Nedostatak samopouzdanja i strah od pogrešaka dovode do pasivnosti.

Kako VU može pomoći takvim studentima? Može:

• organizirati kratke online radionice i webinare za korištenje LMS sustava, alata za komunikaciju i digitalnu sigurnost
• uspostaviti helpdesk s jasnim uputama i brzim odgovorima na najčešća tehnička pitanja koja imaju studenti
• potaknuti vršnjačku podršku gdje bi stariji studenti bili mentori / savjetnici novima.
• Nastavnici u svojim materijalima mogu uputiti studente na tečajeve Srca i CARNET-a, centre za potporu e-učenju, službu za informatiku, knjižnicu i druge podrške za digitalne tehnologije koje postoji na VU-u.

Studenti kojima hrvatski jezik nije materinji i studenti s invaliditetom

Pojedini studenti suočeni su s jezičnim barijerama jer materijali nisu prevedeni ili nisu popraćeni titlovima. Studentima s oštećenjem vida ili sluha nedostaje podrška u obliku transkripata, čitača zaslona ili vizualnih prilagodbi.

Kako VU može pomoći takvim studentima? Može:

• osigurati višejezične materijale (i na više pisama), titlove i transkripte za video sadržaje
• implementirati univerzalni dizajn za učenje (UDL) i alate pristupačnosti (čitači zaslona, kontrastne teme)
• uključiti stručnjake za inkluzivnost u dizajn e-kolegija ili kao pomoć pri preoblikovanju postojećih e-kolegija.

Studenti s dodatnim obvezama (npr. roditelji ili zaposleni studenti) 

Nemaju fleksibilnost sudjelovati u predavanjima uživo jer balansiraju posao, obiteljske i akademske obveze. Ako ne postoji mogućnost naknadnog pristupa snimljenim sadržajima, lako zaostaju i gube motivaciju.

Kako VU može pomoći takvim studentima? Može:

• osigurati fleksibilne rokove za predaju zadataka
• pružiti opcije asinkronog sudjelovanja kroz snimljena predavanja i rasprave na forumima
• potaknuti individualne dogovore s nastavnicima za posebne situacije.

5. Asistivne tehnologije

Iako većina obrazovnih institucija ima pristup različitim asistivnim tehnologijama, njihova upotreba u praksi često ostaje ograničena. Alati poput čitača ekrana (npr. NVDA, JAWS), pretvarača teksta u govor (TTS), softverskih povećala, tipkovnica s velikim znakovima i postavki za promjenu kontrasta, tehnički su dostupni, ali mnogi nastavnici i studenti ne znaju kako ih koristiti ili čak da uopće postoje.

Razlog tomu često leži u nedostatku edukacije i sistemske integracije. Potrebno je uključiti informiranje o asistivnim tehnologijama u uvodne kolegije, tehničku podršku i savjetodavne službe, a samu opremu i alate integrirati u virtualna i fizička učilišna okruženja. Također, ključno je da asistivne tehnologije ne budu rezervirane samo za „registrirane korisnike s invaliditetom“, već da postanu univerzalan resurs za sve koji ih žele koristiti, uključujući i studente s privremenim poteškoćama.

Svijetli primjer izrade asistivnih tehnologija i digitalnih alata te namjene na Sveučilištu u Zagrebu predstavlja Laboratorij za asistivne tehnologije i potpomognutu komunikaciju na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Ako želite saznati više o asistivnim tehnologijama, svakako pročitajte publikaciju "Asistivna tehnologija u 21. stoljeću - primjena i perspektive" nastalu u sklopu projekta "Platforma 50+" koji je provodio Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

6. Profesionalni razvoj nastavnika

Bez kvalitetno educiranih nastavnika, nijedna strategija inkluzije u visokom obrazovanju ne može ostvariti svoj puni potencijal. Nastavnici su oni koji svakodnevno oblikuju iskustvo studenata, stoga je njihov profesionalni razvoj ključan za uspješnu implementaciju inkluzivnih praksi. Kontinuirano usavršavanje u području digitalne pristupačnosti, univerzalnog dizajna za učenje (UDL), etičkih aspekata digitalnog obrazovanja i korištenja asistivnih tehnologija mora postati standard, a ne iznimka.

Takav razvoj podrazumijeva širok spektar aktivnosti, od radionica i online tečajeva do pristupa edukacijskim materijalima, vodičima i praktičnim primjerima dobre prakse. Posebno su vrijedni oblici mentorstva i kolegijalnog učenja, gdje nastavnici dijele iskustva i zajednički pronalaze rješenja za izazove u nastavi. Time se gradi osjećaj zajednice i međusobne podrške, što pridonosi kvaliteti nastavnog procesa i povećava motivaciju nastavnika da primjenjuju inkluzivne pristupe.

Edukacija ne bi trebala biti usmjerena isključivo na tehničke vještine korištenja platformi i digitalnih alata. Jednako važan aspekt je razvoj pedagoške i etičke osjetljivosti. Nastavnici trebaju razumjeti različite potrebe studenata, prepoznati prepreke s kojima se suočavaju ranjive skupine te razvijati prakse koje potiču jednakost i odgovornost. Time se gradi povjerenje i smanjuju rizici digitalne isključenosti.

Ulogu u profesionalnom razvoju nastavnika imaju i institucije. Centri za e-učenje, instruktivni dizajneri i timovi za osiguravanje kvalitete nastave trebaju pružati stručnu podršku u oblikovanju i izvođenju kolegija. Takav institucionalni okvir omogućuje da inkluzija ne ostane na razini individualnog entuzijazma pojedinih nastavnika, već da postane sustavni i strateški cilj visokoškolskog obrazovanja. Profesionalni razvoj tako postaje temelj na kojem se gradi kultura inkluzije, trajna, održiva i usmjerena na sve studente.

Primjeri aktivnosti koje mogu pomoći profesionalnom razvoju nastavnika u području inkluzije i digitalnog obrazovanja:

7. Literatura

• Univerzalni dizajn za učenje. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Ured za studente s invaliditetom. https://prilagodba.ffzg.unizg.hr/?p=498
• Smjernice postupanja za studente s psihičkim smetnjama i kroničnim bolestima. Sveučilište u Zagrebu. https://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Studiji_studiranje/Podrska/SSI/Smjernice_postupanja_za_studente_s_psihikim_smetnjama_i_kronicnim_bolestima.pdf
• Smjernice za izjednačavanje mogućnosti studiranja osoba s disleksijom. Sveučilište u Zagrebu. https://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Studiji_studiranje/Podrska/SSI/smjernice_disleksija.pdf
• Smjernice za osiguravanje pristupačnosti nastavnih materijala za e-učenje. Sveučilište u Zagrebu. https://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Studiji_studiranje/Podrska/SSI/Smjernice_za_osiguravanje_pristupacnosti_nastavnih_materijala.pdf
• Izvođenje nastave i ishodi učenja. Sveučilište u Zagrebu. https://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Studiji_studiranje/Podrska/SSI/Izvodj_nastave.pdf
• Smjernice za osiguravanje digitalne pristupačnosti. CARNET. https://www.carnet.hr/pristupacnost/
• Digitalna pristupačnost nastavnih materijala za bolje iskustvo učenja. Online tečaj Srca. https://www.srce.unizg.hr/edu/primjena-e-ucenja-u-obrazovnom-procesu/oblikovanje-digitalnog-sadrzaja/dig-pristup
• INCLUSIVE EDUCATION - UNIC teaching guide for university educators. UNIC priručnik za sveučilišne nastavnike. https://unic.eu/storage/app/media/ctl/TeachingGuides/UNIC%20Teaching%20Guide%20IE.pdf
• Strategija razvoja podrške studentima Sveučilišta u Zagrebu od 2013. do 2025. godine. Sveučilište u Zagrebu. https://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/O_Sveucilistu/Dokumenti_javnost/Dokumenti/Strateski_dokumenti/Izvjesca/Strategija_razvoja_podrske__studentima.pdf