Stvaranje uspješnog virtualnog obrazovnog okruženja

1. Uvod

Virtualno obrazovno okruženje predstavlja strukturirani digitalni prostor koji je namijenjen podršci učenju i poučavanju na daljinu. Takav prostor nije tek mjesto pohrane obrazovnih materijala, već integrirani sustav koji objedinjuje različite alate za dostavu sadržaja, organizaciju obrazovnih aktivnosti, praćenje studentskog napretka, komunikaciju među sudionicima i evaluaciju ishoda učenja. Korištenjem različitih funkcionalnosti poput foruma, kvizova, video predavanja, alata za suradničko učenje te sustava za automatsko i ručno vrednovanje, virtualno okruženje omogućuje nastavnicima da strukturirano planiraju i provode obrazovne procese, dok studentima pruža fleksibilnost, autonomiju i pristup učenju neovisno o fizičkoj lokaciji.

U oblikovanju takvih okruženja može biti koristan okvir nudi model OLDI (en. Open Learning Design Intervention) autorice Verene Roberts, koji prepoznaje četiri faze: građenje odnosa, zajedničko oblikovanje putanje učenja, stvaranje i dijeljenje znanja te stvaranje osobnih mreža učenja. OLDI pristup omogućuje nastavnicima da iterativno razvijaju i prilagođavaju virtualna okruženja na temelju povratnih informacija i stvarnih iskustava studenata. Više informacija dostupno je na poveznici.

Korisno je konzultirati i model s pet faza autorice Gilly Salmon koji je zasnovan na ideji koja kaže da ako želimo da je online učenje uspješno i bez nepotrebnog stresa, polaznicima je potrebno osigurati podršku kroz strukturirani razvojni proces. Model s pet faza pruža okvir ili stupnjevitu potporu za strukturiran i vremenski stupnjevan program e-aktivnosti. Model s pet faza predviđa jaku podršku i razvoj polaznicima u svakoj od faza u kojima stječu znanje u procesu online učenja:

1. pristup i motivacija
2. online socijalizacija
3. razmjena informacija
4. izgradnja znanja
5. razvoj.

Svaka od faza se sastoji u nekoj mjeri od dvije važne sastavnice: e-moderacije i tehničke podrške, uz rastuću količinu interaktivnosti od prve, najniže stepenice, odnosno faze pristupa i motivacije, pa sve do posljednje, najviše stepenice razvoja.

Svakako pogledajte kraći video u kojem autorica Gilly Salmon pojašnjava svoj model s 5 faza.

2. Pedagoški aspekti uspješnog virtualnog učenja

Uspješno virtualno obrazovno okruženje ne ovisi isključivo o tehničkim rješenjima, već o pažljivo osmišljenom pedagoškom pristupu koji aktivira studente i potiče ih na sudjelovanje, suradnju i refleksiju. Ključna je razlika između pukog prijenosa informacija i stvaranja autentičnog iskustva učenja koje angažira studente na više razina. 

To uključuje stvaranje poticajnih aktivnosti koje razvijaju kritičko mišljenje, potiču dijalog među sudionicima i omogućuju studentima da primijene stečena znanja u različitim kontekstima. U tom smislu, uspješno virtualno obrazovno okruženje oblikuje se kao dinamičan i interaktivan prostor u kojem tehnologija služi kao sredstvo, a ne cilj.

Primjere digitalnih alata vezanih uz pojedine pedagoške aspekte uspješnog virtualnog učenja možete pogledati u nastavku.

Održavanja angažmana i motivacija studenata

Kako bi se održala motivacija, mogu se koristiti alati koji omogućuju neposrednu interakciju i povratnu informaciju. Primjerice, H5P omogućuje izradu interaktivnih sadržaja unutar Moodlea, poput kvizova, vremenskih traka i igara s pogađanjem pojmova. Sustavi za bodovanje i značke poput Moodle Značaka mogu se koristiti za gamifikaciju učenja, a alati poput Mentimeter ili Kahoot! uvode elemente igre u nastavu i potiču natjecateljski duh. Redoviti tjedni forumi, automatizirane obavijesti i personalizirani komentari na zadatke dodatno jačaju osjećaj uključenosti i napretka.

Razvoj osjećaja prisutnosti i socijalne uključenosti

Za poticanje socijalne prisutnosti mogu se koristiti Zoom, BigBlueButton ili Microsoft Teams za održavanje redovitih sinkronih sastanaka. Također, asinkroni alati kao što su forumi u Moodle LMS ili Padlet omogućuju studentima da dijele mišljenja, videozapise i refleksije u vlastitom tempu. Korištenje virtualnih soba za grupni rad i strukturiranih zadataka u manjim grupama, primjerice u Google Docs ili Miro, dodatno potiče osjećaj pripadnosti i suradnju među studentima.

Prilagodba sadržaja i aktivnosti različitim potrebama studenata

Korištenjem alata za izradu pristupačnih materijala, poput Microsoft Sway ili Read&Write, nastavnik može osigurati višekanalni pristup sadržaju (tekst, zvuk, video, vizualizacije). Moodle omogućuje uvjetno otključavanje resursa i aktivnosti što olakšava personalizaciju puta učenja. Također, uključivanje opcije transkripata i titlova za videozapise u YouTube ili Panopto povećava pristupačnost. Alati za konverziju formata, poput SensusAccess, mogu pomoći studentima s poteškoćama u čitanju.

Vrednovanje i praćenje u online kontekstu

Digitalna vrednovanja mogu se učinkovito provoditi kroz Moodle aktivnost Test, uz mogućnost nasumičnog generiranja pitanja, vremenskih ograničenja i automatskog ocjenjivanja. Interaktivne aktivnosti vrste H5P, poput Dijaloških kartica, Diktata, Interaktivni video i brojne druge, omogućavaju istovremeno i usvajanje i ponavljanje i vrednovanje. Za formativnu procjenu mogu se koristiti Google Forms ili Edpuzzle  interaktivni video kvizovi. Upravljačka ploča za analitiku učenja u Moodle LMS omogućava nastavnicima uvid u studentski napredak, angažman i rane znakove rizika. Za pružanje detaljne povratne informacije može se koristiti Turnitin za analizu autorstva predanih studentskih radova. Rubrike u Moodle LMS se mogu koristiti u brojnim aktivnostima za transparentno i ujednačeno vrednovanje prema unaprijed poznatim i zadatim kriterijima.

Digitalne kompetencije nastavnika i studenata

Za izgradnju ili poboljšanje digitalnih kompetencija studenata korisno je uvesti obavezne uvodne tečajeve, poput Digitalne pismenosti za studente koji može obuhvatiti teme poput temeljnih vještina korištenja digitalnih alata i platformi za učenje, uključujući upravljanje datotekama, sigurnost na internetu, akademsku čestitost i osnove digitalne komunikacije. Također bi mogao pokriti primjenu alata za suradnički rad, učinkovito pretraživanje i vrednovanje izvora, te korištenje obrazovnih sustava poput LMS-a. Koristan dopunski izvor za više informacija o digitalnoj pismenosti studenata možete pronaći na poveznici. S druge strane, okviri poput DigiCompEdu nude jasne okvire i samoprocjenske alate za nastavnike. 

3. Zaključak

Stvaranje uspješnog virtualnog obrazovnog okruženja zahtijeva pažljivo planiranje, promišljenu primjenu pedagoških modela i kontinuiranu prilagodbu potrebama studenata. Ključni faktori kao što su jasnoća strukture kolegija, aktivno uključivanje studenata, dostupnost podrške i učinkovita upotreba tehnologije zajednički doprinose kvalitetnom iskustvu učenja. Primjer za to su modeli predstavljeni u dijelu Uvod u metode instrukcijskog dizajna, planiranje aktivnosti u skladu s odabranim modelom, primjena odgovarajući alata primjeri kojih su navedeni u cjelini Pedagoški aspekti uspješnog virtualnog učenja.

Za visokoškolske institucije razvoj virtualnog okruženja ne znači samo tehničku modernizaciju, već i osnaživanje nastavnika, izgradnju zajednice učenja i osiguranje obrazovne inkluzivnosti. Kvalitetan e-kolegij ne proizlazi iz samih alata, već iz njihove svrhovite i pedagoški utemeljene primjene u službi studenta i obrazovnih ciljeva.