Vrednovanje

Sjedište:	Loomen za stručna usavršavanja
E-kolegij:	Planiranje i provedba online i hibridne nastave
Knjiga:	Vrednovanje

Otisnuo/la:	Gost (anonimni korisnik)
Datum:	nedjelja, 22. veljače 2026., 18:21

Opis

U ovoj aktivnosti saznat ćete više o vrstama vrednovanja na visokoškolskoj razini (uz primjere digitalnih alata u kojima se može provesti).

1. Uvod

Vrednovanje studentskog rada i postignuća predstavlja jednu od ključnih sastavnica svakog ozbiljnog i kvalitetnog obrazovnog procesa, osobito u kontekstu visokog obrazovanja. To nije tek administrativna ili formalna obveza nastavnika, već sastavni dio pedagoške prakse koji duboko utječe na dinamiku učenja i poučavanja.

U ovoj aktivnosti obrađuju se temeljni koncepti povezani s vrednovanjem, počevši od osnovnih definicija i svrhe, pa sve do različitih pristupa koji se mogu primijeniti u praksi. Poseban se naglasak stavlja na razvoj metoda koje su ne samo pouzdane i pravedne, već i pedagoški poticajne, motivirajuće te usmjerene prema razvoju kompetencija studenata.

Vrednovanje ne bi trebalo biti shvaćeno isključivo kao mehanizam za dodjelu ocjena ili puko kategoriziranje studenata na temelju njihovih rezultata. Ono je mnogo više od toga jer predstavlja alat koji može poduprijeti učenje, dati smjernice za napredovanje i omogućiti dublje razumijevanje sadržaja.

Studentima vrednovanje pruža uvid u njihov vlastiti napredak, slabosti i područja koja zahtijevaju dodatni rad. Nastavnicima, s druge strane, vrednovanje omogućuje povratnu informaciju o učinkovitosti vlastitih nastavnih metoda, jasnoći objašnjenja i usklađenosti obrazovnih ishoda s nastavnim aktivnostima. Dobro osmišljeni sustavi vrednovanja doprinose stvaranju kvalitetnijeg, refleksivnog i odgovornog obrazovnog okruženja. Tako, primjerice, analiza studentskih radova može pokazati koliko je određena tema bila razumljiva, ispitna pitanja mogu otkriti rupe u znanju kod većeg broja studenata, dok studentske evaluacije kolegija mogu dati uvid u percepciju pravednosti vrednovanja.

Razlikujemo tri osnovna pristupa u vrednovanju:

Vrednovanje za učenje (dijagnostička i formativna funkcija) služi unapređivanju i planiranju budućega učenja i poučavanja. Sastavni je dio kontinuiranog procesa učenja i poučavanja te se odvija za vrijeme učenja i poučavanja. Ne rezultira ocjenom nego kvalitativnom povratnom informacijom i razmjenom iskustava o procesima učenja, usvojenosti znanja i vještina u odnosu na postavljene ishode.

Vrednovanje kao učenje (vršnjačko vrednovanje i samovrednovanje) podrazumijeva aktivno uključivanje studenata u proces vrednovanja te razvoj studentskoga autonomnog i samoreguliranog pristupa učenju. Vršnjačkim je vrednovanjem student aktivno uključen u vrednovanje učenja i postignuća svojih kolega dok samovrednovanjem student procjenjuje svoje napredovanje u
ostvarivanju ishoda, usmjerava i prilagođava svoje učenje k realizaciji cilja.

Vrednovanje naučenoga (sumativna funkcija) je procjena razine postignuća studenata nakon određenog razdoblja učenja i poučavanja. Vrednovanjem naučenoga sažimaju se informacije o tome što student zna i može učiniti na kraju određenog vremenskog perioda kako bi se dokumentiralo i izvijestilo o njegovim postignućima i napredovanju.

U ovoj aktivnosti bit će pokrivene ove podteme:

faze procesa vrednovanja
dijagnostičko vrednovanje
formativno vrednovanje
sumativno vrednovanje
strategije i alati vrednovanja
vrednovanje i ishodi učenja
dodatni resursi.

2. Faze procesa vrednovanja

Proces vrednovanja sastoji se od nekoliko faza: ispitivanja, procjenjivanja ili mjerenja, ocjenjivanja i na kraju slijedi davanje povratne informacije.

Ispitivanje

Nastavnik prikuplja informacije postavljanjem pitanja ili zadavanjem zadataka u kojima se od studenta očekuje da demonstrira određena znanja, vještine i stavove, što se očituje u njegovim odgovorima ili izrađenim radovima. Poteškoće nastaju kada pitanja ili upute nisu formulirane jasno, precizno i konkretno, zbog čega student ne razumije što se točno od njega traži.

Procjenjivanje ili mjerenje

Riječ je o strukturiranom postupku u kojem nastavnik analizira i interpretira podatke prikupljene tijekom ispitivanja, oslanjajući se na unaprijed definirane kriterije kako bi procijenio u kojoj su mjeri ostvareni ishodi učenja. U tom procesu nastavnik istodobno ima ulogu sredstva mjerenja i osobe koja donosi prosudbu, što otvara prostor za različite subjektivne utjecaje koji mogu narušiti objektivnost vrednovanja. Kada se studentovo postignuće izražava brojčano, riječ je o mjerenju, pri čemu se rezultati kvantificiraju (primjerice, student je točno riješio 6 od 10 zadataka), ali se ne pruža kvalitativni uvid u razinu ili dubinu razumijevanja.

Ocjenjivanje

Na temelju prethodno izmjerenih postignuća studentu se dodjeljuje određena ocjena, izražena brojkom, slovom ili postotkom, kojom se prenosi poruka o opsegu i vrijednosti ostvarenog znanja. Ta ocjena služi za klasifikaciju i svrstavanje studenata u određene kategorije, primjerice unutar skale od 1 do 5 ili od A do F. Pritom se ukupno postignuće studenta procjenjuje u odnosu na unaprijed definirane kriterije, što znači da se vrednovanje temelji na apsolutnom kriteriju, neovisno o uspjehu drugih studenata.

Davanje povratne informacije

Povratna informacija pruža i kvantitativni i kvalitativni uvid u proces učenja, ostvarene rezultate i napredak studenta. Njezin je cilj pomoći studentima da razumiju u kojoj su mjeri ostvarili postavljene ishode učenja te da prepoznaju konkretna područja u kojima je potrebno dodatno raditi. Kada dolazi od nastavnika, povratna informacija ima najveći učinak ako je pružena pravovremeno, jasno formulirana, relevantna i usmjerena na poticanje daljnjeg razvoja. Samo takva povratna informacija može učinkovito poduprijeti donošenje odluka o idućim koracima u učenju i poučavanju te pridonijeti osnaživanju studenta u njegovu obrazovnom procesu.

3. Dijagnostičko vrednovanje

Dijagnostičko vrednovanje jest vrednovanje koje se provodi radi utvrđivanja kvalitete i razine znanja i vještina studenata prije početka procesa učenja i poučavanja. Nastavnik prilagođava i planira učenje i poučavanje s obzirom na rezultate dijagnostičkoga vrednovanja. Dijagnostičko vrednovanje služi u osmišljavanju individualiziranog pristupa u svrhu određivanja prikladnoga
oblika podrške studentima.

Primjerice, na početku nastave, nastavnik može studentima zadati kratki online test kojim provjerava osnovno poznavanje rada u programskom jeziku Python. Rezultati mu pomažu u procjeni treba li uvodno ponoviti temeljne koncepte ili odmah prijeći na složenije zadatke. Na kolegiju stranog jezika struke, studenti mogu napisati kratak esej ili prijevod stručnog teksta, kako bi nastavnik procijenio razinu jezične kompetencije i organizirao rad u manjim grupama prema potrebama. Na početku nastave na kolegiju statistike, dijagnostičko vrednovanje može uključivati rješavanje nekoliko osnovnih matematičkih zadataka, čime nastavnik otkriva treba li ponoviti algebarske osnove prije uvođenja statističkih pojmova.

4. Formativno vrednovanje

Formativno vrednovanje označava proces koji se odvija tijekom samog učenja, a ne na njegovu završetku. Riječ je o vrednovanju koje ima prvenstveno razvojnu funkciju. Njegova je glavna svrha prepoznavanje napretka i poteškoća u učenju u realnom vremenu, što omogućuje i studentima i nastavnicima da prilagode svoj pristup kako bi se poboljšali rezultati. U formativnom vrednovanju fokus nije na konačnoj ocjeni, već na samom procesu učenja, odnosno možemo reći da su osnovne sastavnice formativnog vrednovanja vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje. Na taj se način potiče dublje razumijevanje sadržaja i razvija svijest o vlastitom učenju, metakognitivne vještine te samostalnost u obrazovnom procesu. Formativno vrednovanje prati proces učenja i poučavanja kako bi se identificirale studentske poteškoće i razvilo razumijevanje prije sumativnog vrednovanja.

Ova vrsta vrednovanja uključuje razne oblike povratne informacije, često neposredne i konkretne. Nastavnici koriste komentare na radne verzije studentskih radova, provode kratke kvizove za provjeru razumijevanja, traže od studenata da vode refleksivne dnevnike ili da izraze vlastite dileme i nejasnoće. Na primjer, profesor može dati konstruktivan komentar na radnu inačicu seminarskog rada, ponuditi dodatna objašnjenja nakon kratkog digitalnog testa na nastavi ili zatražiti od studenata da tjedno bilježe što su razumjeli, a što im je ostalo nejasno u obliku (refleksivnog) dnevnika učenja. U suvremenom kontekstu, formativno vrednovanje sve se više provodi i uz pomoć digitalnih alata koji omogućuju automatiziranu i personaliziranu povratnu informaciju. Time se dodatno povećava učinkovitost ovog pristupa i jača aktivna uloga studenata u procesu vlastitog učenja.

Primjeri formativnog vrednovanja korištenjem Moodle LMS

Kratki test s povratnom informacijom za svako pitanje: nastavnik izrađuje test u kojem svako pitanje ima detaljno objašnjenje točnog i netočnog odgovora, čime studenti odmah dobivaju povratnu informaciju i mogu učiti iz pogrešaka.
Forum refleksije ili rasprave: studenti objavljuju vlastite primjere, razmišljanja ili rješenja zadatka, a nastavnik i drugi studenti daju komentare i prijedloge za poboljšanje (vršnjačko vrednovanje).
Zadaća s više pokušaja predaje: studenti predaju nacrt rada, dobivaju povratnu informaciju nastavnika kroz povratni komentar ili rubriku, pa zatim dorađuju i ponovno predaju konačnu verziju.
Lekcija s grananjem i povratnim porukama: student prolazi kroz lekciju u kojoj svaka odluka ili odgovor vodi do različitih objašnjenja i savjeta, što potiče aktivno učenje i samoprovjeru.

5. Sumativno vrednovanje

Za razliku od formativnog vrednovanja, sumativno vrednovanje ima za cilj dati konačnu procjenu znanja, vještina ili kompetencija studenata nakon određenog razdoblja učenja, najčešće na kraju nastavne cjeline, kolegija ili semestra. Ova procjena rezultira službenom ocjenom koja se evidentira u studentskom sustavu i često ima formalne posljedice po daljnje studiranje.

Sumativno vrednovanje stoga ima certificirajuću funkciju i usmjereno je na utvrđivanje dosegnute razine znanja u odnosu na unaprijed definirane kriterije. U obrazovnoj praksi sumativno vrednovanje uključuje različite oblike ispita, završne eseje, projekte, istraživačke radove, prezentacije i obrane. Na primjer, student može polagati završni pisani ispit na kraju semestra iz povijesti umjetnosti, predati opsežan istraživački rad iz sociologije ili usmeno braniti projekt iz metodike nastave.

Iako je njegova uloga važna, važno je biti svjestan rizika ako se prevelik naglasak stavi upravo na ovaj tip vrednovanja. Fokus isključivo na krajnjim rezultatima može dovesti do zanemarivanja procesa učenja, demotivacije studenata te razvoja strategija tzv. "učenja za ocjenu" umjesto istinskog razumijevanja. Stoga je poželjno da sumativno vrednovanje bude uravnoteženo s formativnim pristupima, čime se osigurava cjelovitije i pravednije vrednovanje studentskog rada.

Ako usporedimo formativno i sumativno vrednovanje, možemo njihove osnovne karakteristike raščlaniti u tablici ispod.

Formativno vrednovanje	Sumativno vrednovanje
tijekom procesa učenja ili poučavanja	na kraju procesa učenja ili poučavanja
daje povratnu informaciju o procesu učenja	ocjenjuje rezultat učenja studenta prema nekom standardu
ne ocjenjuje se	ocjenjuje se

6. Strategije i alati vrednovanja

Uspješno vrednovanje ne može se provoditi bez pažljivo odabranih strategija i instrumenata koji omogućuju jasno, dosljedno i transparentno ocjenjivanje. Da bi vrednovanje bilo svrhovito, nužno je da se unaprijed definiraju kriteriji i standardi koji će biti dostupni studentima. Jasna komunikacija očekivanja ključna je za izgradnju povjerenja u sustav ocjenjivanja, kao i za usmjeravanje studentskih napora prema željenim ishodima.

Nastavnici u visokom obrazovanju imaju na raspolaganju širok raspon alata i metoda. Među njima se ističu analitičke i holističke rubrike koje omogućuju detaljnu procjenu različitih aspekata rada, zatim testovi zatvorenog tipa koji su korisni za brzu provjeru znanja, kao i pitanja otvorenog tipa koja potiču analizu, sintezu i kritičko promišljanje. Tako, primjerice, nastavnik može koristiti rubrike za ocjenu seminara kako bi jasno označio koji su kriteriji ispunjeni, zatim može provesti standardizirani test s više ponuđenih odgovora za provjeru osnovnih pojmova ili osmisliti složeno pitanje koje zahtijeva promišljanje i argumentaciju, poput: „Usporedite dva teorijska pristupa komunikaciji i objasnite njihove prednosti u nastavnom kontekstu.” Uz to, sve više se koriste portfelji, projekti te oblici samovrednovanja i vršnjačkog vrednovanja koji jačaju studentsku autonomiju i razvijaju refleksiju.

Moodle, kao jedan od najraširenijih sustava za upravljanje učenjem, nudi niz ugrađenih aktivnosti koje omogućuju učinkovito i fleksibilno vrednovanje studentskih postignuća. Nastavnici mogu koristiti različite vrste aktivnosti kao što su Test, Zadaća i Radionica, kako bi pratili napredak studenata i pružali im povratne informacije. Aktivnost Test podržava različite tipove pitanja, od višestrukog izbora, točno/netočno i uparivanja, do kratkih i esejskih odgovora, uz mogućnost automatskog ocjenjivanja i prilagodljive povratne informacije za svaki odgovor. Također, dostupne su opcije poput vremenskog ograničenja, slučajnog odabira pitanja iz baze i izrade različitih inačica testa, čime se osigurava poštenije vrednovanje.

Aktivnost Zadaća omogućuje studentima da predaju radove u različitim formatima (tekst, dokument, multimedija), a nastavnici mogu vrednovati te radove pomoću unaprijed definiranih kriterija, uključujući rubrike i numeričke skale. Povratna informacija može biti tekstualna, u obliku bilješke, ili u audio/video formatu, čime se dodatno personalizira komunikacija sa studentima.

Aktivnost Radionica posebno je korisna za formativno vrednovanje, jer omogućuje vršnjačko ocjenjivanje i studenti ocjenjuju radove svojih kolega prema unaprijed zadanim kriterijima, što dodatno potiče razvoj evaluacijskih i refleksivnih vještina.

7. Vrednovanje i ishodi učenja

Jedno od osnovnih načela kvalitetnog vrednovanja u suvremenom obrazovanju jest usmjerenost prema jasno definiranim ishodima učenja. Ishodi učenja opisuju konkretna znanja, vještine i stavove koje student treba razviti i demonstrirati nakon završetka nastavne aktivnosti, kolegija ili studijskog programa. Upravo ti ishodi služe kao temelj za oblikovanje kriterija vrednovanja i odabir odgovarajućih metoda ispitivanja.

Važno je osigurati da svi oblici vrednovanja, bilo formativni ili sumativni, budu u skladu s razinom kognitivne zahtjevnosti predviđene ishodima. Tako, primjerice, ako je ishod učenja na kolegiju statistike da student „tumači rezultate osnovnih statističkih analiza“, odgovarajući oblik vrednovanja mogao bi biti zadatak u kojem student analizira tablicu s rezultatima t-testa i izrađuje pisani sažetak zaključaka. Ako je ishod učenja na kolegiju pedagogije da student „primjenjuje teorije učenja u konkretnim obrazovnim situacijama“, primjerena bi aktivnost bila izrada studije slučaja u kojoj student predlaže nastavnu strategiju temeljenu na određenom teorijskom modelu. U kontekstu kolegija komunikacijskih vještina, ako ishod glasi da student „jasno i logično prezentira stručni sadržaj“, vrednovanje bi se moglo temeljiti na usmenoj prezentaciji pred kolegama, uz ocjenjivanje prema rubrici koja obuhvaća jasnoću izražavanja, strukturu izlaganja i uporabu stručne terminologije.

Vrednovanje treba biti usmjereno na ono što je relevantno za ciljeve učenja i prilagođeno razini studija, čime se osigurava akademska relevantnost i pedagoška opravdanost ocjenjivanja. Na taj način vrednovanje ne postaje samo sredstvo mjerenja, već i snažan alat za usmjeravanje i podršku učenju.

8. Zaključak

Uspostava učinkovitog i pravičnog sustava vrednovanja ima dubok utjecaj na cjelokupno iskustvo učenja i poučavanja. Nastavnici koji razumiju razlike među vrstama vrednovanja i koji strateški biraju metode prema specifičnim ciljevima kolegija, doprinose razvoju aktivnijih, motiviranijih i kompetentnijih studenata. Transparentnost kriterija, raznolikost metoda, pravovremenost povratnih informacija te usklađenost s ishodima učenja čine osnovu modernog, inkluzivnog i studentski orijentiranog pristupa vrednovanju.

Takav pristup ne samo da mjeri postignuća, već aktivno doprinosi razvoju akademskih i profesionalnih kompetencija koje su nužne za cjeloživotno učenje i djelovanje u društvu temeljenom na znanju. Primjena rubrika za ocjenu istraživačkog rada, kombinacija online kvizova i eseja kao dio hibridnog vrednovanja, ili organiziranje konstruktivne vršnjačke povratne informacije na prezentacije, samo su neki od konkretnih primjera kako se načela suvremenog vrednovanja mogu pretvoriti u djelotvornu nastavnu praksu.