Komunikacija student-student; student-nastavnik; student-sustav

1. Uvod

U virtualnim okruženjima za učenje, uspješno uspostavljanje i održavanje komunikacije, kao i razvoj socijalne prisutnosti, predstavljaju temeljne preduvjete za kvalitetan nastavni proces. Socijalna prisutnost u tom kontekstu podrazumijeva sposobnost sudionika da se međusobno doživljavaju kao vidljivi, prihvaćeni i povezani članovi zajednice, čak i kada su fizički udaljeni. Ona stvara okruženje u kojem se studenti osjećaju sigurnima izraziti svoje mišljenje, postavljati pitanja i aktivno sudjelovati u nastavnim aktivnostima. Kada takva prisutnost nije razvijena, komunikacija se svodi na razmjenu informacija bez dubljeg angažmana, a e-kolegiji riskiraju postati statični i demotivirajući, lišeni dinamične interakcije koja potiče kritičko razmišljanje i suradničko učenje.

U visokoškolskom kontekstu, u kojem se od studenata očekuje razvijanje samostalnog mišljenja, sposobnosti argumentiranja i kritičke evaluacije izvora, uloga komunikacije i socijalne prisutnosti postaje još važnija. Visokoškolska nastava u virtualnom obliku mora nadomjestiti elemente spontanih rasprava i akademskog dijaloga koji se prirodno javljaju u fizičkoj učionici. To se postiže pažljivo osmišljenim aktivnostima koje potiču interakciju, primjerice vođenim forumima rasprave, sinkronim susretima i suradničkim projektima. U takvom okruženju, nastavnici preuzimaju ulogu ne samo stručnjaka za predmetno područje, nego i dizajnera iskustva učenja, moderatora diskusija i poticatelja stvaranja svojevrsne akademske mikrozajednice. Time se osigurava da online kolegiji ne budu samo prijenos informacija, nego prostor aktivnog i smislenog učenja, koje studentima omogućuje razvijanje kompetencija potrebnih za buduće profesionalno djelovanje. 

2. Model Zajednice istraživanja - Community of Inquiry (CoI)

Model Zajednice istraživanja (en. Community of Inquiry) (CoI) jedan je od najutjecajnijih teorijskih okvira za razumijevanje i unapređenje učenja u online i kombiniranim (blended) obrazovnim okruženjima. Razvijen početkom ovog stoljeća, ovaj model polazi od pretpostavke da je uspješno online učenje rezultat integracije triju međusobno povezanih komponenti: kognitivne prisutnosti, socijalne prisutnosti i nastavničke prisutnosti. Svaka od ovih komponenti ima specifičnu ulogu, no njihovo djelovanje je komplementarno, potpuna obrazovna iskustva nastaju tek kada su sve tri dimenzije uravnotežene i međusobno podržane.

1. Kognitivna prisutnost (en. Cognitive Presence)

Kognitivna prisutnost odnosi se na sposobnost studenta da konstruira i potvrđuje značenje kroz refleksiju, istraživanje i raspravu. Ona predstavlja intelektualni temelj učenja, jer obuhvaća procese postavljanja pitanja, analize informacija, povezivanja novih i prethodnih znanja te primjene stečenih uvida na rješavanje problema.

U visokoškolskom kontekstu kognitivna prisutnost zahtijeva strukturirane aktivnosti koje potiču kritičko mišljenje, primjerice, analizu studije slučaja, vođene rasprave, projektni rad i istraživačke zadatke. U online okruženju ova dimenzija posebno profitira od kombinacije asinkronih i sinkronih formata: asinkrone rasprave pružaju vrijeme za promišljanje, dok sinkroni susreti omogućuju brzu razmjenu ideja i raspravu u stvarnom vremenu.

2. Socijalna prisutnost (en. Social Presence)

Socijalna prisutnost definira se kao stupanj u kojem sudionici online zajednice osjećaju povezanost, prihvaćenost i međusobnu vidljivost. Ona uključuje emocionalnu dostupnost, međusobno povjerenje i osjećaj pripadnosti zajednici. Uloga socijalne prisutnosti nije samo stvaranje ugodne atmosfere, nego i osiguravanje da studenti slobodno izražavaju svoje mišljenje, preuzimaju aktivne uloge u raspravama i osjećaju odgovornost prema zajedničkom učenju.

Izgradnja socijalne prisutnosti u online nastavi uključuje personaliziranu komunikaciju (npr. oslovljavanje studenata imenom, prepoznavanje njihovih doprinosa), kreiranje sigurnog prostora za izražavanje (poticanje tolerancije prema različitim stavovima) te aktivno moderiranje rasprava od strane nastavnika (usmjeravanje dijaloga i održavanje dinamike interakcije). U visokom obrazovanju, gdje se naglašava važnost akademskog dijaloga i suradničkog učenja, socijalna prisutnost predstavlja ključnu osnovu za razvoj dubljeg angažmana studenata.

3. Nastavnička prisutnost (en. Teaching Presence)

Nastavnička prisutnost obuhvaća planiranje, vođenje i facilitiranje kognitivnih i socijalnih procesa potrebnih za postizanje planiranih ishoda učenja. Ona uključuje dizajniranje kurikuluma i nastavnih aktivnosti, upravljanje dinamikom interakcija te pružanje pravovremenih i konstruktivnih povratnih informacija.

U online i kombiniranim okruženjima nastavnik je istodobno organizator, mentor i moderator. Kroz jasnu strukturu kolegija, definiranje pravila komunikacije i stalnu prisutnost u raspravama, nastavnik osigurava da proces učenja ostane usmjeren i produktivan. Nastavnička prisutnost također uključuje osjetljivost na potrebe studenata, fleksibilnost u pristupu i sposobnost prilagodbe strategija u skladu s povratnim informacijama.

Integracija komponenti CoI modela
Kognitivna, socijalna i nastavnička prisutnost ne djeluju izolirano, nego su u stalnoj međusobnoj interakciji. Kognitivna prisutnost osigurava intelektualnu dubinu učenja, socijalna prisutnost stvara uvjete za otvorenu razmjenu ideja, a nastavnička prisutnost povezuje te elemente u strukturiran i smislen obrazovni proces. U visokom obrazovanju, primjena CoI modela omogućuje nastavnicima sustavno planiranje aktivnosti koje uravnoteženo razvijaju sve tri dimenzije, čime se postiže veći angažman studenata, bolji akademski rezultati i pozitivnije iskustvo učenja u online i kombiniranim kolegijima.

3. Tipovi komunikacije u virtualnim okruženjima

Komunikacija u virtualnim okruženjima za učenje može se ostvarivati u dva osnovna oblika: asinkronom i sinkronom. Svaki od njih ima svoje specifične prednosti i ograničenja, a njihova kombinacija stvara optimalne uvjete za aktivno, smisleno i inkluzivno sudjelovanje svih studenata.

Asinkrona komunikacija

Podrazumijeva razmjenu poruka i sadržaja koja ne zahtijeva istovremenu prisutnost svih sudionika. Najčešći oblici su forumi rasprave, elektronička pošta i komentari na predane zadatke. Ovakav oblik komunikacije pruža studentima vrijeme za promišljanje, istraživanje i strukturiranje odgovora, čime se potiče refleksivno razmišljanje. U visokoškolskom kontekstu, gdje se očekuje kritička analiza i argumentacija, asinkroni kanali omogućuju dublju obradu informacija te ravnomjernije sudjelovanje studenata, uključujući i onih koji se teže uključuju u brze rasprave uživo.

Sinkrona komunikacija

Uključuje istodobnu interakciju sudionika, najčešće putem videokonferencijskih alata. Takvi susreti omogućuju neposrednu razmjenu informacija, brzu razradu ideja i trenutačno rješavanje nejasnoća. Osim toga, sinkroni susreti jačaju socijalnu prisutnost jer stvaraju osjećaj zajedničkog vremena i prostora, što pozitivno utječe na povezanost među sudionicima. Ipak, ovakav oblik komunikacije zahtijeva preciznu organizaciju vremena i pouzdanu tehničku infrastrukturu, što može predstavljati izazov u međunarodnim ili tehnički heterogenim studentskim skupinama.

Optimalno virtualno okruženje za učenje kombinira oba oblika komunikacije, čime se postiže ravnoteža između fleksibilnosti i neposrednosti. Sinkroni susreti mogu se koristiti za pokretanje rasprava, razjašnjavanje ključnih koncepata i poticanje osjećaja zajedništva, dok asinkrone aktivnosti omogućuju studentima da prodube svoje razumijevanje i doprinesu raspravama vlastitim tempom.
U poticanju i održavanju socijalne prisutnosti u oba tipa komunikacije ključnu ulogu imaju pažljivo odabrani alati. Forumi rasprave omogućuju strukturirane, dugotrajne i tematski fokusirane razmjene mišljenja. Kolaborativne platforme poput Padleta i Mira nude prostor za zajedničko izražavanje ideja, vizualizaciju koncepata i suradničko planiranje. Videokonferencijski alati poput BigBlueButtona, Zooma, Google Meeta i MS Teamsa podržavaju sinkrone susrete, radionice i grupni rad u stvarnom vremenu.

Unatoč mogućnostima koje pružaju, održavanje socijalne prisutnosti u virtualnim okruženjima često postavlja niz izazova pred nastavnike i studente. Nizak angažman studenata u asinkronim aktivnostima može dovesti do fragmentirane i površne rasprave. Preopterećenost informacijama, poznata kao informacijski zamor, smanjuje sposobnost studenata da aktivno sudjeluju i kvalitetno reagiraju. Tehničke poteškoće, uključujući nestabilnu internetsku vezu ili nedovoljno poznavanje digitalnih alata, dodatno otežavaju komunikaciju. Konačno, nedostatak jasno definiranih pravila i očekivanja u vezi s načinom i učestalošću sudjelovanja može rezultirati neujednačenim doprinosom pojedinih studenata.

U visokoškolskom obrazovanju, gdje se teži oblikovanju kritički orijentirane, samostalne i odgovorne akademske zajednice, svjesno planiranje tipova komunikacije, pažljiv odabir alata i stalno održavanje socijalne prisutnosti ključni su za uspjeh e-kolegija.

4. Komunikacija student-student

Komunikacija među studentima temelj je stvaranja aktivne zajednice učenja u virtualnom okruženju. Kada studenti međusobno dijele ideje, komentiraju radove i surađuju na zadacima, oni ne samo da razvijaju znanje, nego i socijalne vještine potrebne za profesionalni život. Ovakva komunikacija potiče razmjenu različitih perspektiva i iskustava, što dovodi do dubljeg razumijevanja nastavnog sadržaja i povećava motivaciju za sudjelovanje.

U kontekstu Community of Inquiry modela, komunikacija student–student posebno doprinosi socijalnoj prisutnosti, jer omogućuje studentima da se vide kao aktivni članovi zajednice, ali i kognitivnoj prisutnosti, budući da rasprave i suradnja potiču zajedničku konstrukciju znanja. Kada studenti imaju priliku objašnjavati pojmove jedni drugima ili zajednički rješavati probleme, oni prelaze iz pasivne u aktivnu ulogu u procesu učenja. Nastavnik pritom ima zadatak osmisliti aktivnosti koje neće biti samo formalno suradničke, nego će pružati stvarnu priliku za interakciju i refleksiju.

Primjeri komunikacije:

Google docs

U prvom primjeru grupa studenata surađuje na izradi izvještaja u suradničkom online alatu Google Docs, pri čemu svatko doprinosi dijelu sadržaja, a svi sudionici komentiraju i predlažu izmjene.

Moodle aktivnost Forum

U drugom primjeru studenti sudjeluju u tematskoj raspravi na Moodle forumu, gdje analiziraju studiju slučaja, uz minimalno uključivanje nastavnika kako bi se potaknula njihova samostalna argumentacija. 

Moodle aktivnost BigBlueButton

Treći primjer uključuje online raspravu uživo putem aktivnosti BigBlueButton u Moodle LMS, u kojoj dvije skupine zastupaju suprotna stajališta, a nakon rasprave slijedi zajednička refleksija o kvaliteti argumenata, što istodobno razvija kognitivne i socijalne vještine.

5. Komunikacija student-nastavnik

Odnosi između studenata i nastavnika u virtualnom okruženju imaju višestruku ulogu: oni oblikuju akademsko iskustvo, usmjeravaju proces učenja i jačaju motivaciju studenata. Nastavnik u digitalnom prostoru nije samo predavač, nego i mentor, moderator i evaluator, koji mora balansirati između prijenosa znanja, podrške studentima i održavanja strukture kolegija. Kvaliteta ove komunikacije izravno utječe na percepciju Nastavničke prisutnosti prema modelu Community of Inquiry, jer ona obuhvaća planiranje aktivnosti, vođenje rasprava i pružanje povratnih informacija.

Ujedno, komunikacija student–nastavnik ima važan utjecaj i nasocijalnu prisutnost, jer nastavnikova dostupnost, ton komunikacije i pravodobnost odgovora doprinose osjećaju sigurnosti i pripadnosti. Kada studenti doživljavaju nastavnika kao prisutnog i angažiranog, oni su skloniji aktivno sudjelovati u nastavi i postavljati pitanja. Nastavnik pritom može kombinirati sinkrone i asinkrone oblike komunikacije kako bi postigao optimalnu ravnotežu između neposrednosti i promišljenosti odgovora.

Primjeri komunikacije:

Jitsi Meet

U prvom primjeru nastavnik održava individualne online konzultacije putem Jitsi Meet videokonferencijskog alata, tijekom kojih student iznosi svoj projekt, a nastavnik postavlja pitanja, sugerira izmjene i dogovara sljedeće korake.

Moodle aktivnost forum vrste "Pitanja i odgovori"

U drugom primjeru nastavnik odgovara na studentska pitanja na forumu vrste „Pitanja i odgovori” unutar Moodle LMS-a, pružajući detaljna objašnjenja i poveznice na dodatne izvore.

Personalizirana povratna informacija

Treći primjer uključuje personaliziranu povratnu informaciju na predani seminar, gdje nastavnik ne samo ocjenjuje rad, nego daje konkretne prijedloge za poboljšanje strukture argumentacije i kvalitete izvora.

6. Komunikacija student-sustav

Komunikacija između studenta i virtualnog sustava odnosi se na interakciju sa sučeljem, automatiziranim porukama, povratnim informacijama i navigacijskim elementima unutar VLE-a. Iako često nevidljiva na prvi pogled, ova dimenzija snažno utječe na studentsko iskustvo jer oblikuje način na koji se studenti kreću kroz sadržaje, prate rokove i reagiraju na zadatke. Sustav koji je dobro strukturiran i pedagoški promišljen može podržati nastavničku prisutnost u modelu Community of Inquiry, jer tehnički elementi preuzimaju dio organizacijskih i orijentacijskih funkcija nastavnika.

Osim toga, kvalitetna komunikacija student–sustav može podržati kognitivnu prisutnost, osobito kroz trenutne povratne informacije koje student dobiva tijekom samoprovjere znanja, ili kroz navigacijske upute koje ga vode prema logičnom slijedu učenja. Automatizirani elementi, poput podsjetnika na rokove, pomažu u održavanju ritma rada i smanjuju rizik od propuštanja obveza.

Primjeri komunikacije:

Moodle LMS obavijesti u kalendaru

U prvom primjeru Moodle LMS pruža informaciju studentu putem ugrađenog kalendara da se rok za predaju zadatka približava, uz poveznicu na relevantne materijale i upute. 

Moodle LMS testovi sa zatvorenim pitanjima

U drugom primjeru student rješava online test i odmah dobiva povratnu informaciju o točnosti odgovora, uz povratnu informaciju za svako pitanje, što mu omogućuje trenutno učenje iz pogrešaka. 

Moodle LMS interaktivni vodič za nove polaznike

Treći primjer odnosi se na interaktivni vodič za nove polaznike e-kolegija, koji kroz niz kratkih uputa pomaže studentu da se upozna s rasporedom, lokacijom materijala i pravilima sudjelovanja/rada na e-kolegiju.

7. Zaključak

Sve tri dimenzije komunikacije, student–student, student–nastavnik i student–sustav, u okviru modela Zajednice istraživanja tvore integrirani sustav koji oblikuje iskustvo učenja. Socijalna prisutnost osigurava osjećaj povezanosti i međusobnog povjerenja, Nastavnička prisutnost daje strukturu i usmjerenje, a kognitivna prisutnost potiče duboko i smisleno učenje. Nastavnik koji svjesno planira i održava sve tri dimenzije komunikacije, primjenjujući strategije personalizacije, sigurnog prostora i aktivnog moderiranja, može značajno unaprijediti kvalitetu nastave i angažman studenata u virtualnom okruženju.

8. Literatura

• CoI Framework. CoI. University of Athabasca. https://coi.athabascau.ca/coi-model/
• About the Framework: An introduction to the Community of Inquiry. The Community of Inquiry. (n.d.). https://www.thecommunityofinquiry.org/coi
• Kim, J. (2020). The 11 Mediums of Higher Ed Communication. Inside Higher Ed | Higher Education News, Events and Jobs. https://www.insidehighered.com/blogs/learning-innovation/11-mediums-higher-ed-communication
• Elkington, S. (2023). How are we using different modes of communication to engage students with their learning. https://www.qaa.ac.uk/news-events/blog/how-are-we-using-different-modes-of-communication-to-engage-students-with-their-learning#