Razvoj otvorenog obrazovanja i otvorene znanosti

1. Razvoj otvorenog obrazovanja i otvorene znanosti

U kontekstu povijesnog razvoja otvorene znanosti, početkom 2000-ih godina donesene su tri ključne deklaracije koje su definirale načela otvorenog pristupa i pokrenule globalni pokret otvorenosti. To su Budapest Open Access Initiative (Budimpeštanska inicijativa za otvoreni pristup) iz 2002., koja je postavila temelje za slobodan pristup recenziranim publikacijama, te Bethesda Statement on Open Access Publishing (Bethesdanska izjava o objavljivanju u otvorenom pristupu) iz 2003. i Berlin Declaration on Open Access to Knowledge in the Sciences and Humanities  (Berlinska deklaracija o otvorenom pristupu znanstvenom znanju) iz 2003. Ove su deklaracije zajedno promovirale ideju da znanstveno znanje, posebno ono financirano javnim sredstvima, treba biti dostupno svima, potičući time transparentnost, suradnju i brži napredak znanosti.

Budapest Open Access Initiative objavljena u veljači 2002. godine smatra se temeljnim dokumentom otvorene znanosti. Ona je postavila prvu široko prihvaćenu definiciju otvorenog pristupa, naglašavajući važnost besplatne dostupnosti recenziranih znanstvenih publikacija na internetu, uz mogućnost čitanja, preuzimanja, kopiranja, distribucije i tiskanja. Inicijativa je promovirala dva glavna puta do otvorenog pristupa: „zeleni put“ (arhiviranje u repozitorijima) i „zlatni put“ (objavljivanje u otvoreno dostupnim časopisima).

U lipnju 2003. uslijedila je Bethesda Statement on Open Access Publishing. Ova je izjava, proizašla iz biomedicinskog sektora, detaljnije razradila tehničke i pravne aspekte otvorenog pristupa. Posebno je naglasila da autori moraju zadržati autorska prava i dati dozvolu za upotrebu djela, uključujući izradu izvedenih djela, te da se radovi moraju pohraniti u javno dostupne online repozitorije.

Naposljetku, Berlin Declaration on Open Access to Knowledge in the Sciences and Humanities, objavljena u listopadu 2003. godine, proširila je koncept otvorenog pristupa izvan samih publikacija. Obuhvatila je sve oblike znanstvenog znanja, uključujući sirove podatke, metapodatke, softverske alate i multimedijske materijale. Berlinska deklaracija pozvala je istraživačke ustanove, financijere i vlade da aktivno podrže i implementiraju načela otvorenog pristupa, prepoznajući ga kao ključan element za globalnu bazu znanja. Zajedno, ove tri deklaracije, često nazivane „BBB definicijom“ otvorenog pristupa, postavile su čvrste temelje za razvoj globalnog pokreta otvorenog pristupa, promičući transparentnost, suradnju i širenje znanja.

Dvije su ključne deklaracije za otvoreno obrazovanje Cape Town Open Education Declaration (Deklaracija iz Cape Towna o otvorenom obrazovanju) iz 2008. i UNESCO 2012 Paris OER Declaration (Pariška deklaracija o otvorenim obrazovnim resursima) iz 2012.

Cape Town Declaration poziva na slobodnu upotrebu, prilagodbu i dijeljenje obrazovnih resursa, naglašavajući sudjelovanje edukatora i studenata te poticanje otvorenih politika. Objavljena je 22. siječnja 2008. i predstavlja snažan poziv na akciju za promicanje otvorenih obrazovnih resursa (OER) i praksi. Njezina je temeljna ideja da svatko treba imati slobodu upotrebljavati, prilagođavati, poboljšavati i redistribuirati obrazovne materijale bez ograničenja. 

2. Deklaracija iz Cape Towna i Pariška deklaracija

Deklaracija je naglasila tri ključne strategije za postizanje ovog cilja:

1. aktivno sudjelovanje – poticanje nastavnika i studenata na stvaranje, upotrebu i dijeljenje otvorenih obrazovnih resursa
2. otvoreno licenciranje – objavljivanje obrazovnih resursa pod otvorenim licencijama, poput Creative Commons licencija, koje omogućuju zakonitu i slobodnu ponovnu upotrebu
3. prioritetna podrška – pozivanje vlada i obrazovnih ustanova da otvorenom obrazovanju daju visok prioritet u svojim politikama i strategijama.

Deklaracija iz Cape Towna teži osnaživanju globalne revolucije u poučavanju i učenju, čineći obrazovanje pristupačnijim i fleksibilnijim.

UNESCO 2012 Paris OER Declaration (Pariška deklaracija o otvorenim obrazovnim resursima) definira OER kao besplatne materijale pod otvorenim licencijama, pozivajući vlade da osiguraju njihov pristup i promiču politike podrške. Pariška deklaracija usvojena je 22. lipnja 2012. na prvom Svjetskom kongresu o OER-u, čime je dobila međunarodni legitimitet pod okriljem UNESCO-a. Ova deklaracija nadograđuje se na ranije inicijative i preciznije definira OER kao „nastavne, obrazovne i istraživačke materijale u bilo kojem mediju – digitalnom ili drugom – koji se nalaze u javnom vlasništvu ili su objavljeni pod otvorenom licencijom koja omogućuje besplatan pristup, upotrebu, prilagodbu i redistribuciju bez ili s malo ograničenja“.

Ključni pozivi Pariške deklaracije uključuju:

• poticaj vladama – poziva vlade da promiču i integriraju upotrebu OER-a u obrazovne sustave
• javno financirani materijali – apelira na to da svi javno financirani obrazovni materijali budu objavljeni u slobodno ponovno upotrebljivom obliku
• izgradnja kapaciteta – naglašava potrebu za izgradnjom kapaciteta kod nastavnika i studenata za stvaranje i upotrebu OER-a
• politike podrške – promiče stvaranje povoljnih politika koje podržavaju razvoj, upotrebu i dijeljenje otvorenih obrazovnih resursa.

Obje su deklaracije bile temeljne u oblikovanju globalne svijesti i politika vezanih za otvorene obrazovne sadržaje, potičući ustanove i vlade da usvoje načela otvorenosti kako bi se obrazovanje učinilo dostupnijim, inkluzivnijim i kvalitetnijim za sve.

Aktivnosti otvorenog pristupa u Hrvatskoj započele su još 1997. godine uspostavom Hrvatske znanstvene bibliografije (CROSBI), koja je imala funkcionalnosti repozitorija otvorenog pristupa. Od tada su pokrenute brojne nacionalne inicijative za otvoreni pristup, uključujući portale kao što su HRČAK (hrvatski časopisi u otvorenom pristupu), baze podataka kao što su ŠESTAR (znanstveno-istraživačka oprema) i POIROT (projekti) te infrastrukture kao što su DABAR (nacionalna infrastruktura za repozitorije), PUH (pohrana podataka) i Hrvatski arhiv podataka za društvene znanosti (CROSSDA). Važno je istaknuti da su CROSBI, ŠESTAR i POIROT integrirani u CroRIS – novi cjeloviti Informacijski sustav znanosti Republike Hrvatske.

Hrvatska aktivno sudjeluje u međunarodnim inicijativama za otvorenu znanost, što je potvrđeno članstvom u European Open Science Cloudu (Europskom oblaku otvorene znanosti) (EOSC) od siječnja 2021. godine, pri čemu je Sveučilišni računski centar Srce imenovan mandatnom organizacijom. U skladu s tim, Srce je u srpnju iste godine pokrenulo Inicijativu za Hrvatski oblak za otvorenu znanost (HR-OOZ) radi stvaranja nacionalnog okruženja koje potiče i podržava otvorenu znanost. Dodatno, predanost Hrvatske otvorenoj znanosti prepoznata je i na međunarodnoj razini te je nakon usvajanja Plana pristupanja na sastanku Vijeća OECD-a 2022. godine Hrvatska 2024. godine službeno potvrđena kao potpuno usklađena s OECD-ovim preporukama o otvorenoj znanosti i pristupu istraživačkim podatcima iz javnog financiranja.

3. Platforme i repozitoriji u Hrvatskoj koji podupiru otvoreni pristup

Slika 1: Hrvatske nacionalne inicijative otvorenog pristupa

CroRIS je nacionalni informacijski sustav znanosti (engl. Croatian Research Information System) koji centralizira i povezuje sve podatke o znanstveno-istraživačkom radu u Hrvatskoj. Cilj mu je objediniti informacije o znanstvenicima, ustanovama, projektima, publikacijama, opremi i inovacijama u jedinstvenu bazu.

Sustav podržava otvorenu znanost i osigurava pouzdanost i kvalitetu podataka. Interoperabilan je s međunarodnim inicijativama poput EOSC-a, čime se povećava globalna vidljivost hrvatskih istraživanja. CroRIS služi kao ključan alat za strateško odlučivanje i upravljanje znanošću u zemlji. Integracijom postojećih sustava (poput CROSBI-ja i POIROT-a), CroRIS stvara sveobuhvatnu platformu za digitalizaciju i organizaciju znanstvenih informacija u Hrvatskoj.

HRČAK je središnji portal hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa koji osiguravaju otvoreni pristup svojim radovima. HRČAK je pokrenut 2006. godine i postao je ključna platforma za diseminaciju znanstvenog znanja u Hrvatskoj. Omogućuje urednicima časopisa alate za objavljivanje izdanja u otvorenom pristupu, čime znatno pridonosi vidljivosti hrvatske znanstvene produkcije. Trenutačno je na njemu dostupno nekoliko stotina časopisa.

DABAR (Digitalni akademski arhivi i repozitoriji) ključna je komponenta hrvatske e-infrastrukture, razvijena za podršku otvorenoj znanosti. Omogućuje uspostavu i održavanje pouzdanih i interoperabilnih institucijskih i tematskih digitalnih repozitorija bez troškova za ustanove. DABAR osigurava dugoročno očuvanje i diseminaciju digitalnih objekata nastalih u visokoškolskim i znanstvenim ustanovama, uključujući završne i diplomske radove, doktorske disertacije, istraživačke podatke i drugo. Sustav je usklađen s međunarodnim standardima poput OpenAIRE smjernica.

PUH je sustav za pohranu i upravljanje podatcima koji nudi Sveučilišni računski centar (Srce). Namijenjen je pohrani i dijeljenju podataka povezanih s procesom obrazovanja ili istraživanja unutar sustava znanosti i visokog obrazovanja. PUH je dio naprednih računalnih usluga Srca, koje uključuju i superračunalo Supek, pružajući robusno rješenje za potrebe skladištenja velikih količina istraživačkih podataka.

ŠESTAR je baza podataka koja služi kao registar znanstveno-istraživačke opreme u Hrvatskoj. Cilj je omogućiti bolju iskorištenost i dostupnost skupe istraživačke opreme unutar znanstvene zajednice. Putem ove baze, podatci o dostupnoj opremi su centralizirani i moguće ih je pretraživati, što olakšava suradnju i planiranje istraživačkih projekata. Iako posebne informacije o bazi podataka ŠESTAR nisu lako dostupne javnosti kao kod nekih drugih sustava, on je važan resurs za koordinaciju istraživačkih kapaciteta.

POIROT je baza podataka projektnih aktivnosti u znanosti i visokom obrazovanju u Republici Hrvatskoj. Cilj joj je prikupljanje i pregled podataka o aktivnim i završenim znanstvenim projektima. Ova baza omogućuje uvid u smjerove istraživanja, ustanove koje vode projekte i u njima sudjeluju i u izvore financiranja. Važno je napomenuti da je POIROT postao dio Informacijskog sustava znanosti RH (CroRIS) te se unos novih podataka i uređivanje postojećih projekata sada radi isključivo putem CroRIS platforme.

CROSSDA je Hrvatski arhiv podataka za društvene znanosti (engl. Croatian Social Science Data Archive), točnije nacionalna infrastrukturna javna usluga čija je uloga osigurati dugoročno očuvanje i diseminaciju istraživačkih podataka iz društvenih znanosti. CROSSDA je uspostavljena 2019. godine i članica je CESSDA (engl. Consortium of European Social Science Data Archives), što osigurava usklađenost s europskim standardima. Arhiv pruža podršku istraživačima tijekom cijelog životnog ciklusa projekta i promiče politike otvorenog pristupa i otvorene znanosti u području društvenih znanosti.

4. Otvoreni pristup: Razvoj, izazovi i ključna uloga identifikatora

Razvoj otvorenog pristupa transformirao je način na koji se znanstvena saznanja dijele i upotrebljavaju. Iako je osnovna ideja – slobodan i besplatan pristup znanstvenim publikacijama i podatcima – duboko ukorijenjena u načelima širenja znanja, njezina implementacija nije lišena složenosti.

Jedan od primarnih izazova jest financiranje. Tradicionalni izdavački modeli oslanjaju se na pretplate, dok otvoreni pristup često zahtijeva alternativne modele poput naknada za obradu članaka (APC – Article Processing Charges) ili institucijskih potpora. Pronalazak održivih i pravednih modela financiranja ključan je za dugoročni opstanak i širenje otvorenog pristupa. Istodobno, važno je osigurati održavanje kvalitete znanstvenog rada. Proces recenzije i osiguranje akademske rigoroznosti moraju ostati nekompromitirani, bez obzira na model pristupa.

Dodatnu složenost donose pitanja autorskih prava. Licencije poput Creative Commons (CC) postale su standard u otvorenom pristupu, omogućujući različite razine upotrebe i ponovne upotrebe sadržaja. Međutim, razumijevanje i pravilna primjena ovih licencija, kao i usklađivanje s postojećim zakonodavstvom, izazov su za autore i ustanove. 

Prihvaćanje unutar akademske zajednice presudno je za uspjeh otvorenog pristupa. Promjena ustaljenih navika objavljivanja i percepcije znanstvene vrijednosti zahtijeva vrijeme, edukaciju i dosljednu podršku.

U kontekstu svih ovih izazova, ključnu ulogu u djelovanju otvorenog pristupa imaju identifikatori i identifikacijski sustavi. U svijetu eksponencijalnog rasta znanstvenih publikacija i podataka, bez standardiziranih digitalnih identifikatora bilo bi gotovo nemoguće:

• pronaći specifične znanstvene radove, skupove podataka ili autore
• citirati radove na dosljedan i pouzdan način, osiguravajući točnost bibliografskih referenci
• povezivati srodne istraživačke rezultate, autore, ustanove i projekte, čime se omogućuje cjelovitiji uvid u znanstvenu produkciju.

Identifikatori poput DOI (Digital Object Identifier) za publikacije, ORCID (Open Researcher and Contributor ID) za autore te ROR (Research Organization Registry) za ustanove djeluju kao jedinstvene digitalne „registarske pločice“. Oni osiguravaju trajnu povezanost s digitalnim objektom ili entitetom, čak i ako se URL-ovi promijene. Ti sustavi stvaraju mrežu povezanosti koja ne samo da olakšava navigaciju znanstvenim opusom već i omogućuje preciznije praćenje utjecaja istraživanja i suradnje. Bez takvih bi sustava napredak otvorenog pristupa bio znatno usporen, a potencijal za maksimalnu diseminaciju i ponovnu upotrebu znanja ostao bi neiskorišten.

5. Pitanja za samoprocjenu i promišljanje

1. Kako postupno širenje opsega otvorenog pristupa (od publikacija do podataka i softvera, kako je definirano BBB deklaracijama) utječe na globalni napredak znanosti?
2. Nabrojite i opišite tri glavna izazova s kojima se suočava implementacija otvorenog pristupa na globalnoj razini.
3. Zašto su jedinstveni digitalni identifikatori (DOI, ORCID) ključni za pouzdano djelovanje cjelokupnog ekosustava otvorene znanosti?
4. Na koje načine implementacija politika otvorenog obrazovanja (OER), definiranih u Deklaraciji iz Cape Towna i Pariškoj deklaraciji, pridonosi inkluzivnosti i kvaliteti obrazovanja na globalnoj razini?
5. Kako uspješna nacionalna infrastruktura poput repozitorija i informacijskih sustava kao što su CroRIS, DABAR i HRČAK može transformirati vidljivost i utjecaj znanosti u Hrvatskoj?
6. Koja je primarna uloga sustava CROSBI i baze podataka ŠESTAR unutar konteksta razvoja otvorene znanosti u Hrvatskoj?
7. Opišite inicijativu Hrvatskog oblaka za otvorenu znanost (HR-OOZ) i njezine ciljeve.