Uporaba i proizvodnja otvorenih obrazovnih materijala

1. Uvod

Otvoreno obrazovanje može se definirati kao krovni pojam za politike i prakse ustanova i različite inicijative kojima se žele proširiti mogućnosti pristupa kvalitetnim obrazovnim programima i obrazovnim sadržajima i izvan okvira formalnoga obrazovanja. 

Otvoreno obrazovanje predstavlja transformacijski pristup učenju i poučavanju čija je temeljna svrha uklanjanje prepreka pristupu obrazovanju i znanju. Omogućuje svakoj osobi da uči bilo gdje, u bilo koje doba, s pomoću bilo kojeg uređaja i uz bilo čiju potporu.

Ovaj se pristup definira kao krovni (skupni) pojam za politike i prakse obrazovnih ustanova i različitih inicijativa koje teže proširenju mogućnosti pristupa kvalitetnim obrazovnim programima i sadržajima, daleko izvan okvira formalnog obrazovanja. Glavni je cilj učiniti učenje dostupnim, obilnim i prilagodljivim za sve, čime se proširuje pristup i sudjelovanje cjelokupne populacije.

Ovakav način obrazovanja nudi:

• više načina poučavanja i učenja usmjerenih na polaznika
• učinkovitu izgradnju i razmjenu znanja
• osiguravanje raznih pristupnih putova formalnom i neformalnom obrazovanju i njihovo sustavno povezivanje.

Ostvarivanje ciljeva otvorenog obrazovanja temelji se na dva ključna preduvjeta: otvorenim obrazovnim sadržajima (Open Educational Resources - OER) i otvorenim tehnologijama (platforme i alati).

Otvoreno obrazovanje nadilazi samo dostupnost sadržaja i uključuje četiri ključne dimenzije koje omogućuju osobi da u bilo kojem trenutku svog života iskoristi obrazovnu mogućnost, što uključuje:

• pristup sadržaju: besplatno i fleksibilno korištenje materijalima
• infrastrukturna podrška: dostupnost alata i okruženja za učenje
• vrednovanje: fleksibilni mehanizmi za procjenu znanja
• certificiranje: priznavanje ishoda učenja, uključujući i neformalno stečeno znanje.

Za sustavnu implementaciju otvorenog obrazovanja na nacionalnoj i institucijskoj razini potrebno je poduzeti sljedeće strateške korake:

1. jasno definirati i sustavno provoditi politike i strategije o otvorenom obrazovanju
2. razvijati kulturu otvorenosti, ne samo u obrazovanju, nego i u širem društvenom kontekstu
3. sustavno planirati i osigurati resurse za nastanak kvalitetnih otvorenih obrazovnih sadržaja
4. omogućiti nastavnicima stjecanje digitalnih kompetencija visoke razine i osigurati im kvalitetnu i dostupnu podršku u primjeni IKT-a
5. vrednovati rad nastavnika u nastavi, kvalitetu i otvorenost u nastavi i poticati upotrebu OER-a za unapređenje postojećih i nastanak novih programa
6. urediti pitanja prava intelektualnog vlasništva unutar sustava znanosti i visokog obrazovanja i uspostaviti mehanizme za poštovanje i učinkovito provođenje pravila
7. nastaviti razvoj i povećati dostupnost informacijsko-komunikacijske infrastrukture na svim razinama.

Otvoreno obrazovanje, prema „Opening up Education: A Support Framework for Higher Education Institutions“, obuhvaća deset međusobno povezanih dimenzija koje predstavljaju holistički okvir za modernizaciju visokog obrazovanja. Ove se dimenzije mogu podijeliti na dva dijela: unutarnje, koje su usmjerene na jezgru učenja i znanja, i vanjske, koje su usmjerene na institucijsku podršku i vođenje.

Jezgra otvorenog obrazovanja obuhvaća šest dimenzija:

• sadržaj koji se odnosi na stvaranje i distribuciju otvorenih obrazovnih resursa (OER) i drugih materijala za učenje
• pristup koji osigurava da su obrazovni resursi, programi i tehnologije dostupni svima, uklanjajući prepreke
• istraživanje koje se fokusira na prakse otvorene znanosti, uključujući otvoreni pristup (Open Access) publikacijama i podatcima
• pedagogija koja podrazumijeva usvajanje otvorenih i fleksibilnih metoda poučavanja i učenja
• priznavanje koje obuhvaća formalno priznavanje ishoda neformalnog i informalnog učenja stečenog u otvorenim okruženjima
• suradnja koja potiče umrežavanje i zajedničko stvaranje znanja među studentima, nastavnicima i ustanovama.

Ove su dimenzije podržane u četiri strateške i institucijske dimenzije:

• strategiju koja uključuje usvajanje službenih politika i dugoročnih planova ustanove za implementaciju otvorenih praksi
• tehnologiju koja se odnosi na razvoj i održavanje otvorene informacijsko-komunikacijske infrastrukture i alata
• kvalitetu koja obuhvaća mehanizme za osiguravanje i unaprjeđenje kvalitete svih otvorenih programa i resursa
• vodstvo koje predstavlja aktivno upravljanje i podršku uprave fakulteta ili sveučilišta za promicanje kulture otvorenosti među svim dionicima.

Samo sinergija svih deset dimenzija osigurava cjelovito i održivo implementiranje otvorenog obrazovanja u visokoškolskoj ustanovi.

Otvoreni obrazovni sadržaji (OOS) materijali su za učenje, poučavanje i istraživanje, kao i svi drugi obrazovni materijali koji su javno dostupni uz otvorenu licenciju koja omogućava besplatan pristup tim materijalima, njihovu upotrebu, adaptaciju i redistribuciju.  

Kao primjere otvorenih obrazovnih sadržaja u visokoškolskim ustanovama možemo navesti cijele tečajeve i kolegije, e-tečajeve, cjeline, lekcije, udžbenike, zbirke, članke, prezentacije, slike, video i audiozapise, animacije, testove i zadatke, različite materijale za učenje, nastavne materijale, snimke predavanja, digitalne materijale za učenje i poučavanje, online tutorijale, e-kolegije i dr.

Često se u kontekstu otvorenog obrazovanja spominju i masovni otvoreni online tečajevi, poznatiji kao MOOC-ovi. Iako su oba koncepta povezana s otvorenošću i reformom obrazovanja, važno je razumjeti njihovu razliku. Većina MOOC-ova nudi besplatno pohađanje tečaja, ali često ne dopuštaju preuzimanje, upotrebu ili doradu nastavnih materijala. Za razliku od toga, pravi otvoreni obrazovni sadržaji uvijek su popraćeni otvorenom licencijom koja to izričito dopušta. Dakle, iako su MOOC-ovi vrijedan resurs, ne mogu se svi smatrati otvorenim obrazovnim sadržajima u punom smislu te riječi. 

Otvoreni obrazovni sadržaji nose ogroman potencijal za unapređenje obrazovanja na više razina. Oni potiču inovativnost jer nastavnici i studenti mogu graditi na postojećim materijalima i stvarati nove, relevantnije resurse. Nadalje, otvoreni obrazovni sadržaji potiču suradnju i zajedničko stvaranje obrazovnih sadržaja, čime se obogaćuje proces učenja i poučavanja. S ekonomskog stajališta, otvoreni obrazovni sadržaji mogu povećati učinak investiranja u obrazovanje i smanjiti troškove kako za obrazovne ustanove, tako i za same studente. 

Stavljanje obrazovnih sadržaja u javni pristup pridonosi unaprjeđenju kvalitete tih sadržaja, a samim time i ugledu, prepoznatljivosti i konkurentnosti pojedinaca i ustanova koji stoje iza takvih sadržaja. Osim toga dostupni otvoreni obrazovni sadržaji omogućuju unaprjeđenje vlastitih obrazovnih programa i procesa tako što se ti sadržaji mogu dopunjavati i unaprijediti. Na osnovu tih mogućnosti mogu se doraditi ili izraditi novi obrazovni programi, sustavi ili metode preuzimajući vrijedna iskustva i rezultate drugih.  

Slika 1

Otvoreno obrazovanje stavlja naglasak na dostupnost i uključivost, a analitika učenja može pokazati koliko su ti ciljevi doista postignuti. Analitički uvidi pomažu procijeniti upotrebljava li se otvoreni obrazovni sadržaj, tko to čini i kakav utjecaj ima na ishode učenja. O analitici učenja možete naučiti u tečaju pod nazivom Analitike učenja unutar programa Upravljanje digitalizacijom obrazovne ustanove.

2. Primjena i razvoj otvorenih obrazovnih sadržaja u visokoškolskoj nastavi

Otvoreni obrazovni sadržaji predstavljaju ključan resurs za unaprjeđenje pedagoških praksi i širenje znanja u akademskom okruženju. Njihova primjena obuhvaća dvostruki pristup: integraciju postojećih OOS-ova u kurikulum i kreiranje novih otvorenih obrazovnih resursa.

Uključivanje postojećih OOS-ova u kurikulum omogućuje nastavnicima optimizaciju vremena, resursa i povećanje kvalitete nastave na sljedeće načine:

• dostupnost resursa: OOS repozitoriji nude širok spektar obrazovnih materijala – od digitalnih udžbenika i skripti, preko interaktivnih e-tečajeva i simulacija, do videopredavanja i virtualnih laboratorija. Upotrebom ovih resursa nastavnici mogu znatno smanjiti svoje opterećenje u kreiranja materijala kao i unaprijediti kvalitetu nastavnih materijala
• prilagodba i kontekstualizacija: određene otvorene licencije omogućuju modifikaciju i adaptaciju postojećih OOS-ova, što podrazumijeva prilagodbu sadržaja specifičnim ishodima učenja, razini studenata, lokalnom kontekstu ili interdisciplinarnim zahtjevima kurikuluma. Moguće je izmijeniti, prevesti, nadopuniti ili reinterpretirati materijale kako bi optimalno služili zadanim didaktičkim ciljevima
• nadopunjavanje tradicionalnih izvora: OOS repozitoriji ne zamjenjuju nužno etablirane izvore, već ih mogu nadopuniti, nudeći nove perspektive. Primjerice, određene teme moguće je vizualizirati putem simulacija, čime se obogaćuje razumijevanje apstraktnih koncepata
• ažurnost i relevantnost: posebice u dinamičnim znanstvenim disciplinama, OOS ekosustav omogućuje bržu diseminaciju i ažuriranje sadržaja u odnosu na tradicionalne publikacije. To osigurava da nastavnici i studenti pristupaju najnovijim spoznajama i metodologijama u kraćem roku.

Otvoreni obrazovni sadržaji omogućuju i znatno unaprjeđenje procesa kreiranja i dizajna vlastitih nastavnih materijala, nudeći efikasnost, kvalitetu i prilagodljivost sljedećim koracima: 

Slika 2: Koraci u procesu kreiranja i dizajna OOS-ova

3. Repozitoriji s otvorenim obrazovnim sadržajima

Otvoreni obrazovni sadržaji mogu se pronaći ili objaviti u institucijskom repozitoriju i u nekim od specijaliziranih globalnih repozitorija otvorenih obrazovnih sadržaja kao što su OER Commons ili DABAR. 

U Hrvatskoj, repozitorij DABAR – Digitalni akademski arhivi i repozitoriji igra ključnu ulogu u pohrani i promicanju otvorenih obrazovnih sadržaja. Ovaj nacionalni sustav služi visokoškolskim ustanovama i njihovim zaposlenicima za pohranjivanje raznovrsnih digitalnih materijala nastalih njihovim radom, uključujući i otvorene obrazovne sadržaje. DABAR je izvrstan primjer sinergije otvorenosti. Izgrađen je na softveru otvorenog koda, što ne samo da smanjuje troškove razvoja već i potiče transparentnost i suradnju. Istodobno, sustav pridonosi znatnom povećanju vidljivosti i dostupnosti obrazovnih materijala stvorenih unutar hrvatskog sustava visokog obrazovanja. Pretraživanjem repozitorija DABAR nastavnici mogu pronaći obilje kvalitetnih otvorenih obrazovnih sadržaja za svoju nastavu. Srce (Sveučilišni računski centar) ustanova je odgovorna za izradu i održavanje sustava DABAR.

U kontekstu otvorenosti u visokom obrazovanju važna je i zadaća još jednog sustava koji održava Srce – sustava HRČAK, portala hrvatskih znanstvenih časopisa. HRČAK je središnji portal koji osigurava otvoreni pristup hrvatskim znanstvenim časopisima, omogućujući slobodno pretraživanje i čitanje članaka. Time znatno pridonosi vidljivosti hrvatske znanstvene produkcije i olakšava razmjenu znanja unutar akademske i šire zajednice.

Srce održava i nacionalnu platformu za e-učenje Merlin. Na ovoj platformi ustanove iz sustava visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj mogu otvoriti e-kolegije i dobiti podršku za njihov razvoj i nadogradnju. Merlin je važan resurs za digitalizaciju nastave jer se temelji na sustavu otvorenoga programskog koda Moodle. Upotreba Moodlea omogućuje Merlinu fleksibilnost, prilagodljivost i stalno unaprjeđivanje zahvaljujući globalnoj zajednici programera koja ga podržava. Time Merlin znatno pridonosi razvoju i implementaciji suvremenih metoda poučavanja u hrvatskom visokom obrazovanju.

Slika 3: Prikaz početne stranice platforme Merlin

OER Commons dinamična je digitalna knjižnica koja nudi slobodan pristup tisućama obrazovnih materijala. Služi kao središnje mjesto gdje nastavnici, studenti i samostalni učenici mogu pronaći, upotrebljavati, remiksati i dijeliti otvorene obrazovne resurse za sve razine obrazovanja – od predškolskog do visokoškolskog.

Ova platforma omogućuje korisnicima da pretražuju materijale prema predmetu, razini obrazovanja, vrsti resursa (npr. udžbenici, planovi lekcija, videozapisi, interaktivne aktivnosti) i licencija. Svi sadržaji na OER Commonsu dostupni su pod otvorenim licencijama, najčešće CC licencijama, što jamči njihovu slobodnu upotrebu, prilagodbu i distribuciju. Osim što služi kao repozitorij, OER Commons potiče i stvaranje zajednice oko OOS-ova. Nastavnici mogu dijeliti vlastite materijale, ocjenjivati i komentirati tuđe i uključiti se u rasprave o najboljim praksama primjene i razvoja otvorenih obrazovnih sadržaja. Na taj način OER Commons ne samo da olakšava pristup resursima, već i potiče aktivnu suradnju i dijeljenje znanja u globalnom obrazovnom kontekstu.

Slika 4: Prikaz početne stranice OER Commons

4. Pitanja za samoprocjenu i promišljanje

1. Koja je ključna pravna razlika između MOOC-a i otvorenih obrazovnih sadržaja (OOS) i zašto je taj element presudan za definiciju OOS-a?
2. Zašto je klauzula „Share Alike“ (SA) važna za održavanje otvorenosti te što se događa s licencijom vašeg novog materijala ako ste se koristili originalom s tom klauzulom?
3. Navedite tri načina na koja OOS štedi vrijeme i resurse nastavnicima te poboljšava kvalitetu nastave.
4. Opišite uloge nacionalnih sustava DABAR, HRČAK i Merlin u podržavanju otvorenog obrazovanja i znanosti u Hrvatskoj.
5. Zašto je ispravna analiza licencije najvažniji korak prije integracije bilo kojeg OOS-a i na koje vrste ograničenja najčešće nailazimo?