Otvorena znanost

1. Uvod

Otvorena znanost je skup načela i praksi kojima je cilj učiniti znanstvena istraživanja iz svih područja i na svim jezicima dostupnima, ponovno upotrebljivima i djeljivima svima za dobrobit znanstvenika i društva u cjelini. 

Ona promiče cjeloviti otvoreni proces stvaranja znanja, što uključuje otvorenu znanstvenu komunikaciju, popularizaciju znanosti, otvoreni dijalog, transparentan recenzijski postupak i otvorenu evaluaciju. Nadalje, otvorena znanost inzistira na upotrebi otvorenih formata, podataka i alata, otvorenih standarda, otvorene znanstvene infrastrukture i otvorenih softverskih kodova. U širem smislu, ona obuhvaća i otvoreno obrazovanje i aktivno uključivanje javnosti putem građanske znanosti.

Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti iz 2022. godine postavlja otvorenu znanost kao temeljno načelo znanstvene, umjetničke i visokoškolske djelatnosti. Zakon naglašava javnu dostupnost rezultata znanstvenih istraživanja i umjetničkog stvaralaštva, kao i općenitu otvorenost visokih učilišta prema javnosti, građanima i lokalnoj zajednici.

U svibnju 2025. usvojen je i Hrvatski plan za otvorenu znanost. Pregled otvorene znanosti u Republici Hrvatskoj sastavni je dio Hrvatskog plana za otvorenu znanost koji je izradila radna skupina formirana u okviru Inicijative za hrvatski oblak za otvorenu znanost (HR-OOZ).

Otvorena znanost prepoznata je kao ključni prioritet u europskim i nacionalnim znanstvenim politikama, što potvrđuje i Plan razvoja istraživačke infrastrukture u Republici Hrvatskoj 2023. – 2027. U tom se planu ističe da se istraživačke infrastrukture trebaju voditi FAIR načelima (engl. Findable, Accessible, Interoperable, Reusable – lako je pronaći, lako je dostupno, interoperabilno, ponovno iskoristivo) i implementirati upravljanje otvorenim istraživačkim podatcima.  

Dodatnu podršku načelima otvorene znanosti u hrvatskom istraživačkom prostoru pružaju Nacionalni informacijski sustav znanosti CroRIS (Croatian Research Information System) i Europski oblak otvorene znanosti (EOSC), odnosno njegov hrvatski pandan, Hrvatski oblak za otvorenu znanost (HR-OOZ).

Hrvatska je u siječnju 2021. godine postala članica Europskog oblaka otvorene znanosti (engl. EOSC Association). Ministarstvo je za mandatnu organizaciju imenovalo Sveučilišni računski centar (Srce), čime se Hrvatska pridružila europskoj zajednici koja aktivno radi na razvoju otvorene znanosti i poboljšanju pristupa istraživačkim podatcima i uslugama unutar EOSC platforme.

Slijedom toga, u srpnju 2021. godine, Srce je pokrenulo Inicijativu za Hrvatski oblak za otvorenu znanost (HR-OOZ). Hrvatski oblak za otvorenu znanost jest organizacijsko i tehnološko okruženje koje potiče i omogućava otvorenu znanost pružajući hrvatskim istraživačima, inovatorima, organizacijama i građanima pouzdano, integrirano i otvoreno multidisciplinarno okruženje za objavu, pronalaženje te ponovnu upotrebu usluga i resursa za istraživanje, inovaciju i obrazovanje. HR-OOZ ima cilj da se u Hrvatskoj gradi moderan, kvalitetan, međunarodno relevantan i kompetitivan sustav znanosti utemeljen na načelima otvorene znanosti koji je usklađen i povezan s Europskim istraživačkim prostorom i relevantnim europskim inicijativama.

Slika 1: generirana UI alatom Gemini

Otvorena znanost naglašava transparentnost i dijeljenje znanja, a analitika učenja osigurava podatkovnu podlogu za donošenje obrazovnih odluka. Na taj se način analitika može shvatiti kao dio šireg pokreta otvorenosti, gdje podatci postaju zajednički resurs za unaprjeđenje prakse. O analitici učenja možete naučiti u tečaju Analitike učenja.

2. Otvoreni pristup znanstvenim publikacijama

Otvoreni pristup (engl. Open Access – OA) znanstvenim publikacijama ključna je komponenta otvorene znanosti, s primarnim ciljem osiguravanja slobodne online dostupnosti znanstvenih i umjetničkih radova bez financijskih, pravnih ili tehničkih prepreka (osim onih vezanih za sam pristup internetu). U akademskoj zajednici, sveučilišta i istraživačke ustanove sve više teže osiguravanju da sve publikacije proizašle iz rada njihovih zaposlenika i studenata, kao i sva vlastita izdanja, budu dostupna u otvorenom pristupu.

Ovaj se cilj može postići na nekoliko načina, ovisno o strategiji objavljivanja i izdavačkoj politici.

U sva četiri navedena slučaja, ključno je objaviti radove pod nekom od Creative Commons licencija, pri čemu se općenito preporučuje upotreba licencije CC BY (Creative Commons Attribution), koja omogućuje najširu moguću ponovnu upotrebu uz uvjet navođenja izvornog autora. Također, u svim publikacijama od iznimne je važnosti transparentno navesti afilijacije autora i izvore financiranja kako bi se osigurala sljedivost i integritet istraživanja.

A da bi se pak podržao otvoreni pristup, bilo bi dobro da visokoškolske ustanove obvezuju svoje zaposlenike da za sve radove, najkasnije u trenutku objavljivanja, upišu bibliografske podatke u otvoreni sustav CroRIS-CROSBI i pohrane cjeloviti tekst u institucijski repozitorij svoje ustanove. Ovakav pristup osigurava centraliziranu evidenciju i dostupnost znanstvene produkcije.

3. Otvorena istraživačka infrastruktura

Za postizanje visokih standarda u istraživanju ključno je osiguravanje pristupa kvalitetnoj otvorenoj istraživačkoj infrastrukturi, e-infrastrukturi i digitalnim uslugama. Otvorene istraživačke infrastrukture pružaju potrebne resurse i usluge istraživačkim zajednicama, čime omogućuju provođenje istraživanja i poticanje inovacija. One su neophodne za učinkovito dijeljenje resursa, alata i pristup visokokvalitetnim podatcima. U širem smislu, infrastrukture za otvorenu znanost obuhvaćaju i otvorene, interoperabilne i neprofitne platforme za znanstveno objavljivanje i diseminaciju rezultata, prilagođene specifičnim potrebama pojedinih znanstvenih područja. Posebno u kontekstu brzog razvoja umjetne inteligencije, otvoreni istraživački podatci i otvorene infrastrukture su ključne. Na primjer, omogućuju i treniranje naprednih modela umjetne inteligencije, što utječe i na postizanje znanstvenog napretka i stvaranja inovativnih rješenja.

4. FAIR načela

Transparentno upravljanje istraživačkim podatcima, uz njihovo što ranije dijeljenje, ključno je za kredibilitet znanosti i osiguravanje vrijednih baza za buduća istraživanja. Podatcima se mora postupati prema FAIR načelima (engl. Findable, Accessible, Interoperable, Reusable –  koji je lako pronaći, koji je dostupan, interoperabilan, ponovno iskoristiv).

FAIR načela podrazumijevaju:

• pristup dokumentaciji (protokolima, instrumentima, softverskom kodu) nužnoj za razumijevanje podataka
• izradu standardnog metapodatkovnog opisa
• dodjeljivanje trajnih identifikatora
• upotrebu otvorenih licencija kad god je to moguće.

Čak i kada otvorene licencije nisu moguće, podatci i dalje mogu biti FAIR ako su zatvoreni samo u nužnoj mjeri (npr. radi zaštite sudionika istraživanja).

Preporučuje se da visokoškolske ustanove pruže podršku istraživačima u upravljanju podatcima tijekom cijelog projekta. Istraživači trebaju pohranjivati svoje podatke u vjerodostojne disciplinarne ili tematske repozitorije, a ako takvi nisu dostupni, u institucijske repozitorije. Prednost treba dati repozitorijima koji su dio nacionalne infrastrukture. Ako licencije dopuštaju, preporučuje se pohrana podataka u više repozitorija. Više možete pročitati u Politici otvorene znanosti Sveučilišta u Zagrebu. 

Slika generirana UI alatom Gemini

5. Otvoreni kod 

Visokoškolske ustanove trebaju poticati pohranu izvornih programskih kodova i drugih rezultata istraživačkoga procesa, bilo putem institucijskih repozitorija ili drugih javno dostupnih platformi poput GitHuba. Otvoreni kod, jednako kao i otvoreni podatci, ključan je za transparentnost, provjerljivost i ponovljivost znanstvenih istraživanja, omogućujući drugim istraživačima da reproduciraju rezultate i nadograđuju postojeća rješenja. Potpuna, ažurna i ispravna dokumentacija koda nužan je preduvjet za primjenu FAIR načela namijenjenih programskom kodu. Uz to, autori imaju obvezu evidentirati istraživački softver i programski kod u Informacijskom sustavu znanosti Republike Hrvatske (CroRIS).

Slika 2: Sučelje sustava CroRIS

6. Pitanja za samoprocjenu i promišljanje

Napomena: Pitanja koja slijede služe za samoprocjenu i promišljanje. Odgovori nisu primarno usmjereni na provjeru činjenica, već na poticanje introspekcije o tome kako usvojeni sadržaj primjenjujete ili planirate primijeniti u stvarnom radnom ili akademskom kontekstu.

Definicija i obuhvat otvorene znanosti

• Kako biste definirali otvorenu znanost i koje sve aspekte procesa stvaranja znanja ona obuhvaća?

Pravni i strateški okvir u Hrvatskoj

• Kako Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti iz 2022. godine promiče načela otvorene znanosti?
• Koja je uloga „Hrvatskog plana za otvorenu znanost“ i „Plana razvoja istraživačke infrastrukture u Republici Hrvatskoj 2023. – 2027.“ u pozicioniranju otvorene znanosti kao prioriteta u Hrvatskoj?

Ključne inicijative i infrastrukture

• Objasnite ulogu i povezanost Nacionalnog informacijskog sustava znanosti CroRIS, Europskog oblaka otvorene znanosti (EOSC) i Hrvatskog oblaka za otvorenu znanost (HR-OOZ) u promicanju otvorene znanosti u Hrvatskoj.

Otvoreni pristup znanstvenim publikacijama

• Koja su tri glavna modela otvorenog pristupa publikacijama? Opišite svaki model.
• Kako sveučilišta mogu sustavno podržavati otvoreni pristup publikacijama svojih zaposlenika i studenata?

Otvorena istraživačka infrastruktura

• Zašto je kvalitetna otvorena istraživačka infrastruktura ključna za postizanje visokih standarda u istraživanju i poticanje inovacija?

FAIR načela za istraživačke podatke

• Što podrazumijevaju FAIR načela (Findable, Accessible, Interoperable, Reusable) za upravljanje istraživačkim podatcima? Navedite konkretne smjernice koje ona nude.
• Objasnite situaciju u kojoj podatci mogu biti FAIR čak i kada nisu u potpunosti otvoreni.
• Gdje istraživači trebaju pohranjivati svoje podatke i koje repozitorije treba preferirati?

Otvoreni kod

• Objasnite važnost otvorenog koda u znanstvenim istraživanjima i kako on pridonosi transparentnosti i ponovljivosti.
• Što je nužan preduvjet za primjenu FAIR načela na programski kod?