Ishodi učenja na razini programa i kolegija

1. Uvod

U suvremenom visokom obrazovanju ishodi učenja (IU) predstavljaju temelj za planiranje, provedbu i vrednovanje nastavnog procesa. U dokumentima Bolonjskog procesa posebno je istaknuta važnost i središnja uloga ishoda učenja (Bolonjski dokumenti 2003, 2012, 2024). Budući da je Hrvatska pristupila Bolonjskom procesu 2001. godine, na temelju toga ishodi učenja ugrađeni su u regulativu za obrazovanje, a posebno visoko obrazovanje u Hrvatskoj. 

Jasno definirani ishodi učenja omogućuju studentima razumijevanje očekivanja, a nastavnicima pružaju okvir za dizajn učenja u prikladnom modelu dizajna učenja i evaluaciju postignuća studenata. 

Prvi je veliki izazov osiguravanje usklađenosti između ishoda učenja na razini studijskog programa i onih na razini pojedinih kolegija, a drugi u određivanju relativne važnosti ishoda učenja na razini kolegija, odnosno težina ishoda učenja. 

Na razini kolegija svi ishodi učenja trebaju biti povezani s prikladnim metodama učenja i poučavanja i vrednovanja (konstruktivno poravnanje). 

2. Osiguravanje kvalitete studijskog programa

U ESG-u (2015) – Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG) – ishodi učenja (engl. learning outcomes) imaju središnju ulogu u više standarda koji se odnose na osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju, kako na razini unutarnjeg (institucijskog) tako i na razini vanjskog vrednovanja (postupci inicijalne akreditacije studija, odnosno reakreditacije visokih učilišta). 

U Standardu 1.2. naglašava se da programi trebaju biti dizajnirani s jasno definiranim ishodima učenja usklađenima s kvalifikacijskim okvirima. 

Standard 1.3. ističe važnost usmjerenosti na studenta tijekom poučavanja i vrednovanja na temelju ishoda učenja. 

U Standardima 1.4. i 1.9. ishodi učenja služe kao temelj za transparentne procese upisa, priznavanja i praćenja napretka, kao i za kontinuirano unapređenje studijskih programa. 

Definicija ishoda učenja Vodiča za korisnike ECTS-a (2015) glasi: Ishodi učenja su iskazi o tome što polaznik zna, razumije i sposoban je učiniti nakon završetka procesa učenja.

3. Određivanje težina ishoda učenja

Nisu svi ishodi učenja jednako važni niti zahtijevaju jednaki vremenski i kognitivni angažman studenata. Stoga je među njima važno odrediti prioritete, odnosno odrediti njihovu relativnu težinu kako bi se osigurala pravedna raspodjela nastavnih aktivnosti i evaluacijskih zadataka. Prema istraživanju Divjak, Kadoić i Žugec (2021) primjena metoda višekriterijskog odlučivanja, poput Analitičkog hijerarhijskog procesa (AHP), omogućuje sustavno određivanje težina IU-a uzimajući u obzir različite kriterije kao što su:

• važnost ishoda učenja i teme za buduću profesiju
• razina složenosti prema odabranoj taksonomiji (npr. razina prema Bloomu)
• doprinos razvoju generičkih vještina 21. stoljeća
• opterećenje studenta potrebno za postizanje ishoda učenja.

Međutim, nisu uvijek nužne sofisticirane metode za određivanje težina ishoda učenja. U određivanju težina ishoda učenja mogu uz nastavnike sudjelovati studenti i drugi dionici (npr. poslodavci). 

4. Odnos između ishoda učenja na razini programa i kolegija

Ishodi učenja na razini studijskog programa definiraju kompetencije koje studenti trebaju steći nakon završetka studija. Oni obuhvaćaju širok spektar znanja, vještina i stavova relevantnih za određeno područje. S druge strane, ishodi učenja na razini kolegija specifičniji su i usmjereni na konkretna očekivanja unutar pojedinog kolegija. Ključno je da ishodi učenja kolegija doprinesu ostvarenju programskih ishoda jer se na taj način osigurava vertikalna usklađenost i koherentnost studijskog programa. 

Primjer ishoda učenja na razini studijskog programa

Modelirati probleme iz područja informacijskih i poslovnih sustava korištenjem matematičkih metoda, metoda razvoja informacijskih sustava i koncepata planiranja, upravljanja i poslovanja.

Primjer ishoda učenja na razini kolegija koji je s njim povezan

Primijeniti teoreme i algoritme iz teorije grafova na rješavanje zadatka i problema manualno i uz pomoć prikladnih alata. 

Slika 6. Hijerarhija ishoda učenja

5. Praktična primjena i alati

U radu Divjak i sur. (2024) predstavljeni su različiti pristupi određivanju težina ishoda učenja, prilagođeni kontekstu i složenosti obrazovnog konteksta.

Pristupi prioritizaciji ishoda učenja ovisni o karakteristikama obrazovnog konteksta prema Divjak i sur. (2024)

Primjer raspodjele težina ishoda učenja za ovaj e-tečaj Dizjan učenja u BDP alatu nalazi se na poveznici.

6. Konstruktivno poravnanje

Konstruktivno poravnanje (engl. constructive alignment) pristup je planiranju nastave koji osigurava da su svi elementi nastavnog procesa – ishodi učenja, aktivnosti učenja i poučavanja te vrednovanje – međusobno usklađeni i usmjereni prema ostvarivanju jasno definiranih ciljeva. Koncept su razvili Biggs i Tang (2011), a temelji se na konstruktivističkoj teoriji učenja koja naglašava aktivnu ulogu studenta u izgradnji znanja i usvajanju vještina.

U ovom pristupu ishodi učenja predstavljaju temelj – jasno definirane izjave o tome što student treba znati, razumjeti i biti sposoban napraviti nakon završetka kolegija ili programa (ENQA i ostali, 2015). 

Na temelju tih ishoda biraju se aktivnosti učenja i poučavanja koje omogućuju studentima da aktivno konstruiraju znanje, bilo sudjelovanjem u diskusijama, istraživanjem, praktičnim radom ili suradnjom. Osim provjerenih pristupa preporučuje se korištenje dodanog neobaveznog izvora na engleskom jeziku o inovativnim metodama učenja i poučavanja (iLeD, 2024). 

Konačno, vrednovanje treba biti usklađeno s ishodima i mjeriti upravo ono što ishodi definiraju, koristeći pritom odgovarajuće metode (npr. eseji, prezentacije, praktični zadatci, kvizovi).

Slika 7. Konstruktivno poravnanje

Prednosti konstruktivnog poravnanja uključuju transparentnost, pravednost i pedagošku učinkovitost. Studentima je jasno što se od njih očekuje, a nastavnici imaju strukturu za planiranje i evaluaciju. Ovaj pristup sve je važniji i u kontekstu osiguravanja kvalitete s obzirom na to da je usklađen s ESG (2015) standardima, posebice Standardima 1.2. i 1.3. 

Alat koji pomaže u promišljanju konstruktivnog poravnanja dan je u obliku tablice (Divjak, 2014). 

7. Zaključak

Određivanje i usklađivanje ishoda učenja na razini studijskog programa i kolegija (vertikalno poravnanje), uz jasno definirane težine, a nakon toga horizontalno konstruktivno poravnanje ishoda učenja, aktivnosti učenja i poučavanja i vrednovanja ključno je za osiguranje kvalitete obrazovanja. Primjena strukturiranih metoda i alata omogućuje transparentan i participativan pristup, čime se povećava učinkovitost nastavnog procesa i zadovoljstvo svih uključenih dionika.

8. Literatura

Biggs, J., & Tang, C. (2011). Teaching for Quality Learning at University (4th ed.). McGraw-Hill Education / Open University Press. 

Bolonjski dokumenti: Berlin Communiqué (2003); Bucharest Communiqué (2012); Eurydice 2024 izvješće

Divjak, B., Kadoić, N., & Žugec, B. (2021). The Use of Decision-Making Methods to Ensure Assessment Validity. Proceedings of the 2021 IEEE Technology & Engineering Management Conference – Europe (TEMSCON – EUR), 386–391. 

Divjak, B., Svetec, B., Rienties, B., Astles, P., Matthews, C., Tillmann, A., Eichhorn, M., & Schmitt, J. (2024). Prioritizing Learning Outcomes in Different Learning Design Contexts. Proceedings of the Central European Conference on Information and Intelligent Systems (CECIIS), 333–338. 

Divjak, B.; Barthakur, A.; Kovanović, V.; Svetec, B. (2025). The Impact of Learning Design on the Mastery of Learning Outcomes in Higher Education. LAK '25: Proceedings of the 15th International Learning Analytics and Knowledge Conference. Association for Computing Machinery, 2025. 726–737

Divjak, B. (2014) Provjera konzistentnosti i postizanja ishoda učenja UNIQInfo, Sveučilište u Zagrebu 2014 

European Association for Quality Assurance in Higher Education (ENQA), European Students’ Union (ESU), European University Association (EUA), & European Association of Institutions in Higher Education (EURASHE). (2015). Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG). Brussels, Belgium.  

Europska komisija. (2015). Vodič za korisnike ECTS-a. Luksemburg: Ured za publikacije Europske unije. 

iLed project (2024) Authentic learning scenarios.

9. Pitanja i prijedlozi za promišljanje

Pitanja za samoprocjenu 

1. Koja je definicija ishoda učenja prema ESG-u (2015) i što se njome želi naglasiti?

2. Koja je osnovna razlika između ishoda učenja na razini studijskog programa i na razini kolegija?

3. Objasnite pojam vertikalnog poravnanja ishoda učenja i zašto je ono važno.

4. Što znači horizontalno (konstruktivno) poravnanje i koji su njegovi ključni elementi?

5. Objasnite ukratko razliku između različitih pristupa određivanju težina ishoda učenja (jednostavni, standardni, komplicirani, kompleksni).

Prijedlozi za promišljanje (refleksiju) 

1. Kako su ishodi učenja na Vašem kolegiju trenutačno povezani s ishodima studijskog programa?

2. Postoje li ishodi učenja kolegija koji bi mogli biti bolje usklađeni s programskim ishodima? Kako biste to postigli?

3. Na koji način sada određujete relativnu važnost (težine) ishoda učenja? Biste li mogli primijeniti neki od pristupa iz teksta?

4. Razmislite o primjeru vlastitog kolegija: jesu li aktivnosti učenja, metode poučavanja i vrednovanja usklađene s ishodima učenja? Gdje vidite moguće neusklađenosti?

5. Koje bi konkretne promjene uveli u dizajn kolegija kako bi se postiglo bolje konstruktivno poravnanje?

6. Kojim biste se podatcima (npr. iz sustava za upravljanje učenjem) mogli koristiti za provjeru stvarne provedbe konstruktivnog poravnanja tijekom semestra?