Identificiranje karakteristika studenata u svrhu prilagodbe dizajna učenja

1. Uvod

Razumijevanje karakteristika studenata važan je korak u osmišljavanju dizajna učenja koji je usmjeren na studenta. Ova analiza omogućuje nastavnicima da prilagode nastavne aktivnosti, aktivnosti učenja, sadržaje i metode vrednovanja stvarnim potrebama studenata i tako povećaju učinkovitost i relevantnost poučavanja.

Rad uz pomoć ovog materijala doprinosi postizanju ishoda učenja: izraditi dizajn učenja za određene ishode učenja i nastavne teme.

2. Cilj zadatka

Samostalno istražiti karakteristike studenata kojima predajete kako biste poboljšali planiranje i izvođenje svojeg kolegija.

3. Što istražiti?

U svojoj analizi usredotočite se na četiri ključna aspekta:

1. Prethodna znanja i iskustva

Koje su kolegije studenti prethodno slušali (npr. preduvjeti kolegija)?

Kakvo je njihovo opće predznanje iz područja koje pokriva kolegij?

Imaju li studenti praktično iskustvo (npr. iz stručne prakse, rada ili srednje škole)?

Jesu li studenti općenito zainteresirani za kolegij?

2. Pristupi učenju

Kako studenti obično pristupaju učenju – površno (usmjereni na reprodukciju) ili dubinski (usmjereni na razumijevanje)?

Preferiraju li više samostalni rad, timski rad, učenje tijekom prakse, digitalne sadržaje?

Imaju li razvijene digitalne kompetencije?

3. Demografske i kontekstualne karakteristike

Koje je dobno i spolno obilježje Vaše skupine studenata?

Ima li međunarodnih studenata, studenata koji rade uz studij ili studenata s posebnim potrebama?

Ima li među Vašim studentima onih koji imaju specifične teškoće u učenju ili druge potrebe koje zahtijevaju prilagodbe u dizajnu učenja (UDL)?

Na kojem su studiju i godini (npr. prijediplomski, diplomski)?

4. Digitalna pismenost i opremljenost studenata

Koliko su studenti vješti u korištenju digitalnih alata?

Jesu li se digitalnim alatima koristili u kolegijima koji prethode Vašem?

Imaju li studenti svoju opremu (npr. računalo) ili se mogu koristiti opremom na fakultetu?

Slika 8. Karakteristike studenata

4. Kako prikupiti podatke?

Formalni izvori:

• ISVU/Studomat, evidencija o upisima, rezultati prethodnih kolegija, analiza polaznosti
• Centar za studente i/ili Ured za studente s invaliditetom.
• prodekan za nastavu i studente.

Neformalni izvori:

• kratka početna anketa (npr. Google Forms, Moodle anketa ili Mentimeter)
• razgovor sa studentima na prvom predavanju
• povratne informacije iz prethodnih izvedba kolegija.

Suradnja s kolegama koji predaju istim studentima.

5. Kako strukturirati analizu?

Prilikom dokumentiranja svoje analize odgovorite na sljedeća pitanja:

Koje su glavne karakteristike mojih studenata?

Postoji li potreba za posebnim prilagodbama i mogu li takve potrebe uključiti u dizajn učenja?

Kako te karakteristike utječu na njihovu sposobnost usvajanja gradiva i postizanja ishoda učenja kolegija?

Koje prilagodbe mogu napraviti u dizajnu učenja na temelju ovih uvida?

6. Što nakon analize?

Rezultati ove analize koristit će Vam kao temelj:

• za odabir i prilagodbu nastavnih metoda (npr. predavanja, radionice, projektni rad)
• za usklađivanje aktivnosti učenja i poučavanja s razinom prethodnog znanja
• za uvođenje elemenata podrške studentima (npr. dodatni resursi, demonstrature)
• za primjenu inkluzivnog pristupa poučavanju
• za kreiranje inkluzivnog dizajna učenja za kolegij.

Napomena

Nema potrebe za iscrpnom analizom – cilj je steći opću sliku koja će Vam pomoći da unaprijedite dizajn učenja i izvedbu svojeg kolegija u skladu s konkretnim potrebama studenata.

7. Univerzalni dizajn učenja

Univerzalni dizajn učenja (engl. Universal Design for Learning – UDL) pedagoški je okvir koji ima cilj stvoriti fleksivne i uključive obrazovne pristupe kako bi se omogućilo učinkovito učenje za sve studente, neovisno o njihovim sposobnostima, pristupima učenja, jeziku, kulturi ili drugim razlikama.

UDU je proaktivan pristup koji ne prilagođava nastavu naknadno za pojedince s teškoćama, već je od početka osmišljen tako da učenje bude pristupačno svima.

UDL se temelji na tri osnovna načela koja se primjenjuju na ono što, kako i zašto studenti uče:

Višestruki načini prikazivanja sadržaja (Multiple Means of Representation) – odnose se na ono što studenti uče. Ovo načelo potiče nastavnika da sadržaje prikazuje na različite načine (tekst, slika, videozapis, zvučni zapis, infografika), čime se omogućuje razumijevanje informacija studentima s različitim stilovima učenja i razinama predznanja.

Višestruki načini izražavanja i djelovanja (Multiple Means of Action and Expression) – odnose se na ono kako studenti pokazuju što su naučili. Studenti trebaju imati mogućnost biranja načina izražavanja znanja, na primjer, pisanim radom, prezentacijom, videozapisom, praktičnim zadatkom ili usmenom obranom. Na taj se način potiče razvoj različitih kompetencija i autonomije u učenju.

Višestruki načini angažmana (Multiple Means of Engagement) – odnose se na zašto studenti uče. Ovo načelo potiče motivaciju i sudjelovanje izborom tema, razine izazova, načina rada (pojedinačno, u paru ili timu), korištenjem elemenata igre i povezivanjem sadržaja s interesima i iskustvima studenata.

Referenca: CAST Universal Design for Learning Guidelines.

Slika 9: Razumijevanje karakteristika studenata