Metode i alati za vrednovanje u digitalnom okruženju

1. Uvod

U digitalno posredovanom obrazovanju vrednovanje znanja i vještina studenata zahtijeva drukčiji, fleksibilniji pristup u odnosu prema tradicionalnom obrazovanju koje se odvija isključivo u učionici i bez upotrebe digitalnih alata. Osim poznavanja osnovnih vrsta vrednovanja, dijagnostičkog, formativnog i sumativnog, ključno je razumjeti načine i alate kojima se te vrste vrednovanja mogu provesti u digitalnom kontekstu, ali i suvremene teorije učenja koje omogućuju da se digitalno vrednovanje pedagoški dobro utemelji.

Ponovimo:

Vrednovanje (eng. assessment) sustavni je proces prikupljanja, analiziranja i interpretacije informacija o učenju i postignućima studenata radi: praćenja napretka, davanja povratne informacije, poboljšanja procesa učenja i poučavanja te donošenja obrazovnih odluka. Ocjenjivanje (eng. grading) dodjela je numeričke, slovne ili opisne ocjene koja sažima razinu ostvarenosti obrazovnih ishoda. Temelji se na podacima prikupljenima vrednovanjem, najčešće sumativno, i ima administrativnu funkciju, npr.: donošenje odluka o prolaznosti, rangiranje studenata, izdavanje potvrda, diploma i sl.

Ocjenjivanje je uži pojam unutar vrednovanja i rezultat je procesa vrednovanja u obliku ocjene.

2. Digitalne metode vrednovanja – pregled

Različiti sustavi za upravljanje učenjem (eng. Learning Management System – LMS) poput Moodlea pružaju brojne alate za provođenje svih oblika vrednovanja. Njihova je prednost u automatskoj obradi rezultata uz osnovnu analitiku učenja, transparentnosti i mogućnosti praćenja napretka studenata tijekom vremena. U tablici 1 prikazan je pregled vrsta vrednovanja i odgovarajućih digitalnih alata koji su dostupni ili se mogu povezati u aktivnosti u Moodleu.

Tablica 1. Vrste vrednovanja, njihove svrhe i primjeri digitalnih alata i aktivnosti

3. Testovi i igre – interaktivno vrednovanje znanja

Testovi su jedan od najčešće korištenih digitalnih alata za vrednovanje. U formativnom obliku služe najčešće za samoprovjeru, dok su u sumativnom kontekstu dio formalnog vrednovanja i ocjenjivanja. Moodle omogućuje detaljnu konfiguraciju testova tako da se odabere broj pokušaja, vrijeme, vrste pitanja i povratne informacije koje se automatski daju studentima.

Gamificirani alati poput Kahoota i Quizleta čine vrednovanje dinamičnim i motivirajućim. Iako se najčešće ne koriste za formalno ocjenjivanje, učinkoviti su u poticanju angažmana i brzog povratnog uvida u znanje i stoga pogodni za formativno vrednovanje. Za dodatnu fleksibilnost i bolje korisničko iskustvo neki vanjski alati mogu se integrirati u Moodle preko LTI protokola, čime se studentima omogućuje pristup izravno unutar LMS-a.

Preporuka:

Za kolegije s velikim brojem studenata kombinacija testova s automatskim vrednovanjem i povratnom informacijom štedi vrijeme nastavnicima i omogućuje kontinuirano praćenje napretka studenata (Divjak i sur., 2022).

4. E-portfelji, refleksije i digitalni zapisi – razvoj metakognicije i poticanje samoreguliranog učenja

Razvoj metakognicije, odnosno sposobnosti studenata da razmišljaju o vlastitom razmišljanju, usko je povezan sa samoreguliranim učenjem, koje obuhvaća planiranje, praćenje i usmjeravanje vlastitog procesa učenja (Zimmerman, 2002). U digitalnom obrazovnom okruženju nastavnici mogu metakogniciju i samoregulaciju aktivno poticati alatima koji omogućuju refleksiju, praćenje napretka i postavljanje ciljeva. Aktivnosti poput Dnevnika, individualnog Wikija, blogova i alata za samoprocjenu (npr. Choice ili Feedback) pružaju studentima prostor za osobno razmišljanje o usvojenom znanju, postignućima i izazovima. Redovitom upotrebom takvih alata studenti razvijaju vještine samoprocjene i odgovornosti za vlastito učenje, čime se jača njihova samostalnost i dugoročna sposobnost učinkovitog učenja – što je temelj suvremenog, kompetencijski usmjerenog visokog obrazovanja.

E-portfelj omogućuje studentima dokumentiranje procesa učenja, napretka i konačnih rezultata u strukturiranom obliku. Mogu uključivati različite digitalne formate – tekst, slike, infografike, videozapise i poveznice na vanjske resurse. U Moodleu se mogu koristiti aktivnosti i resursi Baza podataka (eng. Database) ili Zadaća (eng. Assignment) s dodatnim opisom očekivanog sadržaja portfelja. Međutim, na razini visokog učilišta može se organizirati sustav za izradu, pohranu i vrednovanje e-portfelja (Balaban i sur., 2013).

Refleksivne prakse potiču razvoj metakognicije, tj. sposobnosti studenata da promišljaju o vlastitom učenju, što je preduvjet za samoregulirano učenje. Aktivnosti poput Wikija, blogova, dnevnika ili povratnih informacija (eng. Feedback) omogućuju studentima da redovito bilježe svoja razmišljanja, dvojbe i uvide.

Dnevnik (eng. Journal) individualna je digitalna bilježnica unutar kolegija u kojoj studenti redovito upisuju osobne zapise, bilježe razmišljanja o vlastitom učenju, napretku i poteškoćama. Nastavnici mogu pregledavati te zapise, komentirati ih i, ako je predviđeno, ocijeniti. Aktivnost Dnevnik u Moodleu vrijedan je alat za formativno vrednovanje i samovrednovanje te za razvoj refleksivnog mišljenja i metakognicije kod studenata. Iako je u nekim verzijama Moodlea Journal uključen kao dodatni (nestandardni) modul, njegova je pedagoška vrijednost visoka.

U tablici 2. napravljena je usporedba nekih alata za poticanje metakognicije i samoreguliranog učenja.

Preporuka:

U Dnevnik se mogu postavljati tjedni ili tematski upiti na koje studenti odgovaraju (Moon, 2006). Primjeri upita: Što vam je bilo najteže u ovoj lekciji i zašto? Kako biste primijenili ovo znanje u stvarnom životu? Ocijenite svoj angažman u timskom zadatku – što biste sljedeći put promijenili? Također je moguće da u Dnevnik studenti upisuju svoja opažanja o literaturi ili MOOC-u koji je obavezan na kolegiju (Bralić i Divjak, 2018).

Tablica 2. Alati za razvoj metakognicije i poticanje samoreguliranog učenja

5. Infografike i online prezentacije – sintetiziranje znanja

Vizualna reprezentacija znanja, poput infografika, omogućuje studentima da sintetiziraju informacije i prenesu ključne poruke u sažetom i kreativnom formatu. Preporučeni alati: Canva, Piktochart, Genially, Venngage.

Online prezentacije, snimljene (videa) ili uživo, posebno su korisne za razvijanje komunikacijskih vještina i sposobnosti argumentacije u zadanom vremenu, formatu i imajući na umu ciljanu publiku. Nastavnici ih mogu vrednovati rubrikama, a i kombinirati s forumima za raspravu.

Preporuka:

U vrednovanju kreativnih zadataka također je ključno koristiti jasne kriterije i rubrike kako bi studenti prije izrade artefakta znali kako će njihov artefakt biti vrednovan, ali i kako bi se nakon vrednovanja omogućila transparentnost ocjene.

6. Istorazinsko vrednovanje i samovrednovanje

Digitalno okruženje omogućuje kvalitetnu provedbu istorazinskog vrednovanja, pri čemu studenti daju strukturirane povratne informacije jedni drugima. U Moodleu se to može provesti s pomoću aktivnosti Radionica (eng. Workshop), pri čemu se osim zadatka vrednuje i kvaliteta ocjene koju studenti daju svojim kolegama.

Samovrednovanje se koristi za razvoj refleksije, odgovornosti i prepoznavanje vlastitih jakih i slabih strana. Učinkovite metode uključuju: aktivnosti Odabir (eng. Choice) i Upitnik (eng. Feedback), individualni Wiki, osobni blog povezan s Moodleom i spomenutu Radionicu. Samovrednovanje također razvija metakogniciju i potiče samoregulirano učenje.

Istorazinsko vrednovanje i samovrednovanje česti su oblici formativnog vrednovanja koje uključuje korisnu povratnu informaciju studenima (Nicol i Macfarlane‐Dick, 2006). O toj temi bit će dano više materijala u nastavku tečaja (Rubrike za vrednovanje u digitalnom okruženju). 

7. Ključna uloga rubrika u digitalnom vrednovanju

Rubrike se obično sastoje od kriterija, razina i opisnih pokazatelja postignuća. One su strukturirani alati koji definiraju kriterije na temelju planiranih ishoda učenja i razine postignuća za pojedini zadatak. Osim što osiguravaju transparentnost i pravičnost, rubrike omogućuju i kvalitetnu povratnu informaciju na temelju koje student može unaprijediti svoje učenje. U Moodleu se mogu integrirati unutar aktivnosti Zadaća i Radionica s pomoću alata za izradu rubrika (eng. Rubric editor).

Rubrike se primjenjuju za vrednovanje eseja, prezentacija, infografika, problemskih zadataka, projekta, ali i za samovrednovanje i istorazinsko vrednovanje i za pružanje personaliziranih povratnih informacija.

Rubrike usmjeravaju studente prema jasnim ciljevima i ishodima učenja i omogućuju im bolji uvid u očekivanja i vlastite rezultate (Andrade, 2005), a potvrđuje se da njihova upotreba pomaže unapređenju učenja studenata (Panadero i Jonsson 2013). O toj temi bit će dano više materijala u nastavku tečaja. 

8. Zaključno: promišljeno, raznovrsno i uključivo vrednovanje

Digitalni alati nude širok spektar mogućnosti vrednovanja, ali je njihova pedagoška utemeljenost presudna za svrsishodnu primjenu. Korištenje više metoda vrednovanja osigurava raznolikost pristupa koji pomažu individualizaciji vrednovanja, omogućuje svakom studentu da pokaže znanje na način koji mu najviše odgovara i povećava vjerodostojnost rezultata i angažman studenata.

Upravo tu dolazi do izražaja potreba za razvijanjem digitalnih kompetencija nastavnika, uključujući sposobnost planiranja, provedbe i analize digitalnog vrednovanja, što je prepoznato i u sklopu DigCompEdu (Redecker-Punie, 2017). U sklopu tog dokumenta kompetencija „Vrednovanje učenja" posebno ističe važnost korištenja digitalnih alata za dijagnostičko, formativno i sumativno vrednovanje, kao i za pružanje personalizirane povratne informacije i praćenje napretka studenata.

Kvalitetno vrednovanje nije samo mjerenje – to je dio procesa učenja. Uz pažljivo odabrane metode i jasne kriterije, digitalno vrednovanje postaje alat za osnaživanje studenata i unapređenje obrazovne prakse.

Preporuka:

Razmislite kojim se metodama vrednovanja trenutačno koristite u svojoj nastavi. Koje biste od prikazanih alata i pristupa mogli integrirati kako biste dodatno osnažili studente, povećali uključivost i dobili vjerodostojniji uvid u njihov napredak?

9. Pitanja za samoprocjenu i promišljanje

Pitanja za samoprocjenu

1. Objasnite razliku između vrednovanja u digitalnom kontekstu i vrednovanja u učionici.

2. Koja je razlika između formativnoga i sumativnog digitalnog vrednovanja i koji Moodle alati najčešće podržavaju svaku od tih vrsta?

3. Koja je pedagoška svrha e-portfelja i refleksivnih dnevnika i kako oni potiču razvoj metakognicije i samoreguliranog učenja?

4. Čemu služe rubrike u vrednovanju i koje su njihove tri osnovne komponente?

5. Kako istorazinsko vrednovanje i samovrednovanje pridonose formativnom vrednovanju i koji alat u Moodleu posebno podržava te procese?

 Pitanja za promišljanje 

1. Koje biste digitalne metode i alate mogli uključiti u svoj kolegij kako biste uravnotežili dijagnostičko, formativno i sumativno vrednovanje?

2. Kako biste mogli koristiti Dnevnik, Wiki ili Blog u Moodleu da biste potaknuli studente na dublju refleksiju i razvoj samoreguliranog učenja?

3. Kako biste mogli kombinirati testove i refleksivne aktivnosti na način da studenti istodobno provjeravaju razumijevanje i promišljaju o procesu učenja?

4. Što biste mogli promijeniti u načinu davanja povratne informacije studentima da ona bude više formativna, personalizirana i pravovremena?

5. Razmislite o svojem kolegiju: koje biste aktivnosti mogli vrednovati s pomoću rubrike i kako bi to unaprijedilo transparentnost i pravednost u ocjenjivanju?

10. Literatura

Andrade, H. G. (2005). Teaching with rubrics: The good, the bad, and the ugly. College Teaching, 53(1), 27–30. 

Balaban, I., Mu, E., Divjak, B. (2013). Development of an electronic portfolio system success model: An information systems approach. Computers & Education, 60(1), 396–411. 

Biggs, J., Tang, C. (2011). Teaching for quality learning at university (4th ed.). Open University Press.

Bralić, A., Divjak, B. (2018). Integrating MOOCs in traditionally taught courses: Achieving learning outcomes with blended learning. International Journal of Educational Technology in Higher Education, 15(1), 1–28. 

Divjak, B., Žugec, P., Pažur Aničić, K. (2022). E-assessment in mathematics in higher education: A student perspective. International Journal of Mathematical Education in Science and Technology, 55(8), 2046–2068. 

Moon, J. A. (2006). Learning journals: A handbook for reflective practice and professional development (2nd ed.). Routledge.

Nicol, D. J., Macfarlane‐Dick, D. (2006). Formative assessment and self‐regulated learning: A model and seven principles of good feedback practice. Studies in Higher Education, 31(2), 199–218. 

Panadero, E., Jonsson, A. (2013). The use of scoring rubrics for formative assessment purposes revisited: A review. Educational Research Review, 9, 129–144. 

Redecker, C., Punie, Y. (2017). European framework for the digital competence of educators: DigCompEdu. Publications Office of the European Union.

Zimmerman, B. J. (2002). Becoming a self-regulated learner: An overview. Theory Into Practice, 41(2), 64–70.