Izazovi vjerodostojnosti vrednovanja u digitalnom okruženju

1. Uvod

Ovaj materijal sadržava teoretski uvod u izazove vjerodostojnosti vrednovanja u digitalnom okruženju i preporuke kako ih smanjiti. To je podloga za analizu studija slučaja u skladu sa zadatkom i predloškom. 

Pojmovi digitalno vrednovanje i online vrednovanje često koriste kao sinonimi, ali zapravo označavaju donekle različite koncepte. Vrednovanje u digitalnom okruženju (digitalno vrednovanje) širi je pojam i označava svaki oblik vrednovanja koji uključuje uporabu digitalne tehnologije, bez obzira na to odvija se uživo u učionici ili na daljinu. Online vrednovanje je uži pojam, koji označava vrednovanje koje se odvija preko interneta, u virtualnom prostoru, često kao dio online nastave ili hibridnih modela izvođenja nastave.

Online okruženje i digitalno vrednovanje ima brojne prednosti koje su dobro dokumentirane u literaturi. Istodobno je vrednovanje u digitalnom okruženju, a posebno online vrednovanje povezano s izazovima kao što su mogućnost narušavanja vjerodostojnosti vrednovanja i smanjene mogućnosti komunikacije između nastavnika i studenata. 

Vjerodostojnost vrednovanja može se narušiti zato što je neke ishode učenja teško kvalitetno provjeriti u digitalnom okruženju zbog proširenog skupa načina na koje studenti mogu varati u online okruženju, ali i zato što nemaju svi studenti adekvatne tehničke uvjete za vrednovanje u online okruženju. 

Brzim razvojem umjetne inteligencije i gotovo univerzalnom dostupnošću generativne umjetne inteligencije mogućnosti varanja u digitalnom okruženju povećavaju se iz dana u dan.

 Varanje u online okruženju 

U online obrazovnom okruženju studenti se mogu lakše upustiti u varanje zbog osjećaja anonimnosti, slabe povezanosti s nastavnicima i vršnjacima i manjka izravnog nadzora. Prema teoriji moralne dezintegracije Alberta Bandure, pojedinci koriste kognitivne mehanizme – poput moralnih opravdanja – kako bi racionalizirali neetično ponašanje i umanjili osjećaj odgovornosti za varanje (Bandura, 1999).

Katkad je granica između varanja i prihvatljivih oblika pomoći neizrazita i nastavnik ili visoko učilište trebaju jasno odrediti što je dopušteno, a što nije. 

Međutim, postoje primjeri ponašanja koji će gotovo uvijek biti percipirani kao varanje.
Takvi primjeri (Sevnarayan-Maphoto, M, 2024) u online učenju uključuju:

• kopiranje sadržaja s interneta bez navođenja izvora
  
• korištenje generativne umjetne inteligencije za generiranje sadržaja bez navođenja izvora ili prompta
  
• korištenje nedopuštenih mrežnih izvora ili alata tijekom vrednovanja
  
• traženje odgovora od drugih preko društvenih mreža tijekom testova
  
• kopiranje tuđeg rada
  
• nedopušteno dogovaranje i suradnja tijekom ispita
  
• lažno predstavljanje tijekom online ispita
  
• kupnja gotovih eseja ili projekata.

Treba uočiti da se dosta nabrojenih varanja pojavljuje i u tradicionalnim oblicima nastave koja se izvodi uživo u učionici.

Uglavnom studenti pokušavaju varati na sumativnim vrednovanjima jer ona sa sobom nose veće rizike povezane s neuspjehom studenata. 

Noorbehbahani i sur. (2022) u sustavnoj analizi literature navode da je glavni razlozi za varanje na digitalnim ispitima prilike koje se pružaju na internetu i na online platformama. Drugi čimbenici uključuju pritisak zbog rokova, nedostatak motivacije i percepciju da varanje ne šteti drugima. 

Jednako tako Rüth i sur. (2024) ističu kako humanocentrični pristup (usmjeren na potrebe i percepcije studenata) može smanjiti akademsko nepoštenje u online ispitnim kontekstima, ne nadzorno-tehnološkim mjerama, već dizajnom ispita i jasnom komunikacijom o namjeni i koristi od vrednovanja.

2. Čimbenici koji mogu narušiti vjerodostojnost vrednovanja

3. Preporuke za očuvanje vjerodostojnosti vrednovanja u digitalnom okruženju

1. Institucijske politike o akademskom integritetu i konkretne sankcije za varanje 

• Svi studenti trebaju imati jednake (ili barem primjerene) uvjete u digitalnom vrednovanju (pravednost vrednovanja).

2. Uvođenje autentikacijskih i proctoring alata uz poštovanje privatnosti.

• Promjena fokusa s isključivo testiranja na autentične zadatke, projekte, kolaborativne aktivnosti i refleksije (autentičnost vrednovanja).
• Ako se testiraju ishodi učenja niže razine (do razine 3), potrebno je korisitit baze s velikim brojem pitanja i zadataka koji su jasno povezani s definiranim ishodima učenja.
• Jasno definirani kriteriji vrednovanja i transparentna komunikacija sa studentima (transparentnost vrednovanja).

3. Korištenje plagijat detekcijskih alata

• Razvijanje digitalne i pedagoške kompetencije nastavnika, ali i treninzi o akademskom integritetu, komunikacijskim vještinama i detekciji prijevara.
• Rad i komunikacija sa studentima da se razvije osjećaj pripadnosti i odgovornosti.
• Dinamičan sadržaj kolegija, aktivno uključivanje studenata putem interakcija i zadataka.
• Isticanje zašto je kolegij, znanja i vještine koje studenti na njemu razvijaju važno za buduću profesiju.
• Dizajniranje ispita koji su svrhoviti i relevantni za studente i povezani su s realnim situacijama (autentičnost vrednovanja).

4. Studije slučaja

Predlaže se da polaznici samostalno pročitaju i analiziraju studije slučaja (cijeli članak) prema zadatku i predlošku za analizu. Svaki polaznik izabire jednu studiju slučaja.

Studija slučaja 1: Varanje u online modulima prve godine (Sevnarayan & Maphoto, 2024)

Istraživanje provedeno s prvogodišnjim studentima engleskoga kao drugog jezika na sveučilištu otvorenog obrazovanja na daljinu u Južnoj Africi. Ciljevi istraživanja: utvrditi motive za varanje u online ispitima, istražiti čimbenike koji potiču takvo ponašanje i redložiti strategije za smanjenje nepoštenja u online vrednovanju.

Studija slučaja 2: Razlozi zašto studenti varaju (Rüth i sur. 2024)

Rüth i sur. (2023) istraživali su utjecaj studentskih potreba, percepcija i razloga na varanje tijekom online ispita među studentima sveučilišta u Njemačkoj (N = 339). Ciljevi su bili: utvrditi kako zadovoljavanje obrazovnih potreba utječe na namjeru varanja, povezati percepcije online ispita s realnim ponašanjem i procijeniti razloge zbog kojih studenti varaju ili odustaju od varanja.

5. Literatura

Bandura, A. (1999). Moral disengagement in the perpetration of inhumanities. Personality and Social Psychology Review, 3(3), 193–209. 

Bretag, T., Harper, R., Burton, M., Ellis, C., Newton, P., Rozenberg, P., Saddiqui, S., & van Haeringen, K. (2019). Contract cheating: A survey of Australian university students. Studies in Higher Education, 44(11), 1837–1856. 

Lancaster, T. (2021). Contract cheating in higher education: Global perspectives, policy, and prevention. Routledge. 

Noorbehbahani, F., Mohammadi, A. Aminazadeh, M. A systematic review of research on cheating in online exams from 2010 to 2021. Educ Inf Technol 27, 8413–8460 (2022).

Oravec, J. A. (2022). AI, biometric analysis, and emerging cheating detection systems: The engineering of academic integrity? Education Policy Analysis Archives, 30, 175. 

Rüth, M., Jansen, M., Kaspar, K. (2024). Cheating behaviour in online exams: On the role of needs, conceptions and reasons of university students. Journal of Computer Assisted Learning, 40(5), 1987–2008.

Valızadeh, M. (2022). Cheating in online learning programs: Learners’ perceptions and solutions. Turkish Online Journal of Distance Education, 23(1), 195–209.

Sevnarayan, K., Maphoto, M. (2024). Academic dishonesty in a first-year English module in open distance e-learning (ODeL). Journal of Academic Ethics, 22(2), 357–374.