Vrste digitalnih rizika i prijetnji za osobne podatke

Sjedište:	Loomen za stručna usavršavanja
E-kolegij:	Sigurnost i privatnost u digitalnom okruženju
Knjiga:	Vrste digitalnih rizika i prijetnji za osobne podatke

Otisnuo/la:	Gost (anonimni korisnik)
Datum:	utorak, 28. srpnja 2026., 08:16

Sadržaj

1. Kibernetički napadi
2. Lozinke
3. Upravitelj lozinkama
4. Neažurirani sustavi
5. Sigurnosne politike
6. Sigurnosne kopije podataka
7. Phishing i socijalni inženjering
8. Zlonamjerni program
9. Nesigurni Wi-Fi
10. Nezaštićeni podatci u oblaku
11. Zlouporaba pristupa podatcima

1. Kibernetički napadi

Kibernetički napadi su napadi izvedeni putem interneta ili digitalnih sustava s ciljem krađe podataka, narušavanja funkcionalnosti ili prekida rada sustava, ucjene ili špijunaže.

Karakterističan je primjer napada kad napadač uspije ubaciti zlonamjerni program koji zaključa (kriptira) sve datoteke na poslužitelju obrazovne ustanove i traži novac za povratak podataka. Takva vrsta napada naziva se ransomware napad koji se posljednjih desetak godina smatra najozbiljnijim napadom.

Slika 2.: Vrste kibernetičkih rizika i prijetnji za osobne podatke

Nadalje proučite dodatne izvore:

web stranica CARNET-ova CERT-a – Nacionalnog tijela za prevenciju i zaštitu od kibernetičkih ugroza sigurnosti javnih informacijskih sustava u Republici Hrvatskoj
web heroj – jačanje kapaciteta policije za suzbijanje kibernetičkog kriminaliteta
Europolova objašnjenja kibernetičkih prijetnji (za one koji žele znati više).

2. Lozinke

Lozinka (ili zaporka) je tajni niz znakova (tekst, brojke, simboli) koji potvrđuje identitet korisnika i omogućuje pristup uređajima, mrežama ili aplikacijama, a poznat je samo vlasniku lozinke.

Cilj je lozinke zaštititi osobne ili osjetljive podatke tako da samo ovlaštene osobe mogu pristupiti zaštićenim informacijama ili funkcijama. Lozinka je osnovni oblik autentifikacije u informacijskim sustavima.

Lozinka poput „123456“ ili imena osobe, kućnog ljubimca i sl. vrlo je nesigurna jer ju je iznimno jednostavno probiti. Preporuka je da se upotrebljavaju duge i složene lozinke, izrađene s velikim i malim slovima, brojkama i posebnim znakovima, npr. „MojPas!Lajka_2024“.

Predlažemo da se dodatno informirate o tomu što lozinku čini snažnom proučivši CERT-ovu Sigurnu knjižicu.

Bilježnica na tipkovnici prikazuje primjere jakih i slabih lozinki uz plavi štit sa znakom provjere

Izvor slike: Shutterstock

3. Upravitelj lozinkama

Višefaktorska autentifikacija (MFA) sve više postaje sastavni dio svih autentifikacijskih sustava, a lozinke, kao jedan od faktora autentifikacije, i dalje predstavljaju jednu od ključnih komponenti zaštite korisničkih računa. S obzirom na to da prosječan korisnik upravlja s gotovo 100 lozinki¹, nameće se potreba primjene Upravitelja lozinki.

Upravitelj lozinkama alat je koji sigurno pohranjuje i automatski unosi jake i jedinstvene lozinke za različite račune, čime olakšava njihovu upotrebu i smanjuje rizik od zaborava ili ponavljanja lozinki.

Umjesto da pamtimo 10 ili 100 različitih lozinki, uz primjenu upravitelja lozinkama pamtimo jedan glavni ključ. Aplikacije poput Bitwarden ili Keepass primjeri su upravitelja lozinkama. Biwarden i Keepas besplatne su za upotrebu.

Izvori:
1. How many passwords does the average person have in 2024?

4. Neažurirani sustavi

Zašto je ažuriranje važno?

Računalni sustavi, poslužitelji i aplikacije koje nisu redovito ažurirane (nadograđivane) sigurnosnim zakrpama predstavljaju veliki sigurnosni rizik za svaku organizaciju ili pojedinca. Svaki sustav sadrži potencijalne znane i neznane ranjivosti, a proizvođači redovito objavljuju sigurnosne nadopune (tzv. patcheve) kojima se ispravljaju i poznate ranjivosti. Nepoznate ranjivosti ili „Zero-day" ranjivosti sigurnosne su slabosti u softveru ili nekom drugom dijelu sustava koju je napadač otkrio, ali za koju još ne postoji zakrpa ili nije poznata proizvođaču pa je napadači mogu iskoristiti prije nego što je proizvođač ispravi.

Zbog nepostojanja redovitog ažuriranja sustav je izložen već poznatim sigurnosnim propustima, što olakšava posao napadačima jer se koriste javno dostupnim informacijama o ranjivostima i alate za njihovu upotrebu. Jedan je od najpoznatijih primjera ransomware napad WannaCry, koji je iskoristio ranjivost u Windows operacijskom sustavu za koju je zakrpa bila dostupna više od dva mjeseca prije napada, ali mnogi sustavi jednostavno nisu bili ažurirani.

Na primjer, računalo s operacijskim sustavom Windows koje nije redovito ažurirano, osobito sigurnosne zakrpe koje ispravljaju otkrivene ranjivosti, može biti kompromitirano u roku od nekoliko minuta nakon povezivanja na internet. Isto vrijedi za mobilne uređaje, mrežnu opremu, CMS platforme (npr. WordPress) i druge komponente informacijskih sustava.

Sigurnosna upozorenja o ranjivostima različitih sustava mogu se pronaći na sljedećim izvorima:

Nacionalni CERT
NIST – nacionalna (SAD) baza ranjivosti (za one koji žele znati više).

5. Sigurnosne politike

Sigurnosne politike su pravila i smjernice koje organizacije postavljaju radi upravljanja sigurnošću informacija, uključujući pristup podatcima, upotrebu digitalnih uređaja i odgovorno ponašanje korisnika u organizacijama.

Više informacija o izradi sigurnosnih politika možete pronaći na:

CARNET-ovu predlošku sigurnosne politike za visokoškolske ustanove.

6. Sigurnosne kopije podataka

Sigurnosne kopije podataka (engl. backup) predstavljaju jedan od temeljnih stupova informacijske sigurnosti i upravljanja kontinuitetom poslovanja. Njihova je osnovna svrha omogućiti obnovu izgubljenih, oštećenih ili kompromitiranih podataka u slučaju tehničkog kvara, slučajne ili namjerne ljudske pogreške, kibernetičkih napada (poput ransomwarea) ili prirodnih katastrofa (požara, poplava, potresa).

Sigurnosne kopije ne samo da osiguravaju očuvanje ključnih podataka i dokumenata, već omogućuju organizaciji da brzo i pouzdano nastavi s radom nakon incidenta, čime se smanjuju operativni i financijski gubici.

Zbog rastuće složenosti i sofisticiranosti kibernetičkih prijetnji, sve se više preporučuje tzv. 3-2-1 pravilo za backup:

imajte najmanje tri kopije podataka (izvorni podatci + dvije sigurnosne kopije)
čuvajte ih na najmanje dva različita medija (npr. disk i oblak)
jedna kopija treba biti pohranjena izvan lokacije organizacije (off-site), najbolje u fizički odvojenom okruženju ili u oblaku s visokom razinom sigurnosti.

Dodatno, kod zaštite od ransomware napada, preporučuje se upotreba nepromjenjivih (immutable) sigurnosnih kopija, koje se ne mogu naknadno izmijeniti ili obrisati ili primjenu sustava koji su fizički ili logički odvojeni od računalne mreže (air gap backup). Važan je i redoviti test povrata podataka (restore test), kako bi se provjerilo da se sigurnosne kopije doista mogu ispravno i brzo vratiti kada zatrebaju.

Sigurnosne kopije ključan su element strategije oporavka od katastrofe (disaster recovery) te predstavljaju poslovnu nužnost za očuvanje povjerenja, zakonitosti i stabilnosti rada u digitalnom okruženju.

Sigurnosne kopije podataka mogu se čuvati i na vanjskom disku ili Google Driveu kao sigurnosna mjera.

Alati za izradu kopija:

Google Drive
backup softveri Macrium Reflect, EaseUS Todo Backup.

Macrium Reflect Free Edition omogućuje korisnicima da naprave potpune sigurnosne kopije (image) svojih diskova ili particija, uključujući operativni sustav, aplikacije i podatke. Besplatna verzija idealna je za kućne korisnike koji žele osnovnu zaštitu podataka, ali ne uključuje napredne opcije poput inkrementalnih kopija, šifriranja, raspoređenih zadataka (scheduled backups) i podrške za mrežne lokacije.

EaseUS Todo Backup besplatan je softver za sigurnosno kopiranje koji omogućuje izradu kopija datoteka, particija, diskova i cijelog operativnog sustava. Besplatna verzija pogodna je za kućne korisnike, ali su napredne funkcije poput kloniranja sustava, univerzalnog oporavka i podrške za Windows Server dostupne samo u komercijalnim verzijama.

7. Phishing i socijalni inženjering

8. Zlonamjerni program

Zlonamjerni programi (engl. malware) softveri su razvijeni s ciljem nanošenja štete korisnicima, računalnim sustavima ili mrežama. Oni mogu krasti osjetljive podatke, špijunirati korisničke aktivnosti, uništavati ili mijenjati datoteke i onemogućiti pristup sustavu (npr. zaključavanjem datoteka uz zahtjev za otkupninu). Posljedice mogu uključivati gubitak podataka, financijsku štetu, poremećaj poslovanja i sigurnosne propuste.

Najčešći oblici zlonamjernog softvera uključuju:

viruse – samoreplicirajuće programe koji se pridružuju drugim datotekama i šire bez znanja korisnika
crve (worms) – šire se samostalno putem mreže, često bez potrebe za korisničkom akcijom
trojanske konje (trojanci) – prikrivaju se kao legitimni programi, ali omogućuju neovlašten pristup sustavu
ransomware – zaključava podatke ili cijele sustave i traži otkupninu za povrat pristupa. Zadnjih nekoliko godina najozbiljnija prijetnja informacijskim sustavima
špijunski softver (spyware) – potajno prikuplja podatke o korisniku bez njegova znanja, često radi krađe identiteta ili praćenja aktivnosti.

Učinkovita obrana od zlonamjernih programa uključuje redovitu izradu sigurnosnih kopija podataka, ažurirani antivirusni softver, redovito ažuriranje sustava, sigurno ponašanje korisnika i segmentaciju mreže.

Besplatni antivirusni alati:

9. Nesigurni Wi-Fi

Nesigurni Wi-Fi najčešće su bežične mreže bez lozinke, sa slabom enkripcijom ili neodgovarajućom zaštitom u kafićima, trgovačkim centrima ili drugim javnim prostorima i ozbiljan su sigurnosni rizik. Takve mreže omogućuju napadačima da se lako povežu i pristupe drugim uređajima na istoj mreži, bez potrebe za autentifikacijom i autorizacijom.

Na nezaštićenim Wi-Fi mrežama moguće je:

presresti (sniffati) mrežni promet i „prisluškivati“ korisničke aktivnosti
prikupiti osjetljive informacije poput korisničkih imena, lozinki, sadržaja e-pošte, podataka o plaćanju ili parametara VPN mreže koje korisnik ima zapisane u konfiguraciji računala
izvršiti napade „čovjek u sredini“ (man-in-the-middle), manipulirajući komunikacijom između korisnika i poslužitelja.

Primjer:

Ako se korisnik spoji na otvorenu mrežu u trgovačkom centru i posjećuje web-stranice koje ne koriste HTTPS, napadač može presresti i analizirati promet i potencijalno otkriti korisničke podatke, uključujući lozinke.

VPN (Virtualna privatna mreža) tehnologija je koja stvara siguran, šifriran tunel između korisnikova uređaja i interneta, čime štiti podatke od prisluškivanja i omogućuje sigurno povezivanje, posebno pri upotrebi javnih mreža.

Besplatni VPN za zaštitu:

ProtonVPN (osnovna verzija)

Savjet:

Na javnim mrežama ne unosite lozinke i ne koristite se bankovnim uslugama bez VPN-a.

10. Nezaštićeni podatci u oblaku

Datoteke i informacije pohranjene u oblaku (engl. cloud) bez adekvatne zaštite – poput enkripcije, snažnih lozinki ili pravilno postavljenih prava pristupa – ozbiljan su sigurnosni rizik jer mogu biti izložene neovlaštenom pristupu, krađi ili curenju podataka. Na primjer, dokumenti na servisima poput Google Drivea ili Dropboxa koji su dijeljeni s „bilo kim s poveznicom“ i bez dodatne zaštite mogu postati lako dostupni i zloupotrijebljeni.

Podatci u oblaku mogu se neželjeno dijeliti na nekoliko načina, najčešće zbog pogrešnih postavki ili nepažnje korisnika:

poveznice bez ograničenja – kada se datoteka ili mapa podijeli putem javne poveznice („svi koji imaju poveznicu mogu pristupiti“), sadržaj može doći do neovlaštenih osoba
pogrešna prava pristupa – dodjeljivanje prava za uređivanje umjesto samo za pregled može omogućiti drugima da mijenjaju ili preuzimaju podatke
dijeljenje s pogrešnim osobama – unošenjem pogrešnih e-adresa ili dijeljenjem s većom grupom bez provjere tko su primatelji
neusklađena sinkronizacija uređaja – automatsko sinkroniziranje datoteka s osobnim ili javnim uređajima može dovesti do nenamjernog pristupa drugih korisnika tim podatcima
nedostatak lozinke ili dvofaktorske autentifikacije – ostavljanje računa nezaštićenim omogućuje pristup napadačima ako dođu do korisničkih podataka.

Navedeni primjeri pokazuju da je važno redovito provjeravati postavke dijeljenja, koristiti se jakim lozinkama i kontrolirati tko ima pristup kojim podatcima.

11. Zlouporaba pristupa podatcima

Zloupotreba pristupa podatcima odnosi se na svaku situaciju u kojoj se osoba koristi svojim ovlaštenjima za pristup informacijama na način koji nije u skladu s pravilima, zakonima ili etičkim normama organizacije. To uključuje:

neovlašteno pregledavanje podataka – kada zaposlenik pristupa osjetljivim informacijama (npr. osobnim podatcima klijenata, medicinskim kartonima, financijskim izvještajima) bez opravdanog poslovnog razloga
dijeljenje podataka s trećim stranama – kada se informacije iznose izvan organizacije bez dozvole, primjerice slanjem podataka konkurenciji ili poznanicima
korištenje podatcima u osobne svrhe – kao što su krađa identiteta, osobna dobit, manipulacija informacijama ili iskorištavanje povjerljivih informacija u druge svrhe
zlouporaba administratorskih privilegija – kada IT osoblje ili drugi korisnici s višim razinama pristupa zaobilaze sigurnosne kontrole ili mijenjaju podatke bez nadzora.

Ovakvi incidenti mogu uzrokovati ozbiljnu štetu organizaciji, uključujući gubitak povjerenja korisnika, pravne posljedice, financijske gubitke i narušavanje reputacije. Zbog toga je ključno imati jasne politike upravljanja pristupom, redovite revizije i edukaciju zaposlenika o pravilnoj i odgovornoj upotrebi pristupnih prava.