Suvremeno određenje pojmova različitost i inkluzivnost u kontekstu osoba s invaliditetom

1. Uvod

Pojmovi različitost i inkluzivnost u suvremenom kontekstu osoba s invaliditetom (OSI) danas se promatraju kao temelji za ostvarivanje ljudskih prava i socijalnog modela invaliditeta. 

Invaliditet se prihvaća kao prirodan dio ljudske različitosti.

Inkluzivnost je aktivni proces stvaranja okruženja u kojem se različitost vrednuje i u kojem se svim osobama, uključujući i osobe s invaliditetom, pruža jednaka mogućnost punog sudjelovanja i osjećaj pripadnosti.

2. Koncept inkluzije

Koncept inkluzije značajno je evoluirao tijekom povijesti potaknut promjenama u društvenim stavovima, obrazovnim filozofijama i pravnim okvirima. U početku su osobe s invaliditetom često bile isključene i nisu sudjelovale u društvu. Međutim, s vremenom se razvijala svijest o inkluziji zagovaranjem prava svih pojedinaca da u potpunosti sudjeluju u svim aspektima društva, uključujući obrazovanje.

3. Konvencija Ujedinjenih naroda (UN-a) o pravima osoba s invaliditetom

Konvencija Ujedinjenih naroda (UN) o pravima osoba s invaliditetom usvojena je 2006. godine (Republika Hrvatska potpisala ju je 2007. godine). Svrha Konvencije jest promicanje, zaštita i osiguravanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom i promicanje poštivanja njihova urođenog dostojanstva  (Članak 1.).

Načela Konvencije:

1. poštovanje urođenog dostojanstva, osobne autonomije uključujući slobodu osobnog izbora i neovisnost osoba
2. nediskriminacija
3. puno i učinkovito sudjelovanje i uključivanje u društvo
4. poštovanje razlika i prihvaćanje osoba s invaliditetom kao dijela ljudske raznolikosti i čovječnosti
5. jednakost mogućnosti
6. pristupačnost
7. jednakost između muškaraca i žena
8. poštovanje sposobnosti razvoja djece s poteškoćama u razvoju i poštovanje prava djece s poteškoćama u razvoju na očuvanje vlastitog identiteta. (Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, 2007). 

4. Program održivog razvoja do 2030.

Inkluzija je prioritet Programa održivog razvoja do 2030. (Agenda 2030.) i ne naglašava se samo obveza „nitko neće biti izostavljen” već i dogovor „da se dopre najprije do onih u najvećoj potrebi”. Program održivog razvoja do 2030., usvojen 2015. godine, sadržava 17 ciljeva održivog razvoja koje sve zemlje trebaju postići do 2030. godine. Ciljevi su održivog razvoja univerzalni, njima se promiče univerzalno poštovanje ljudskih prava, jednakosti i nediskriminacije i osigurava jasan politički okvir za regulatorne aktivnosti na nacionalnoj i međunarodnoj razini. 
 

Knjižica s ciljevima i podciljevima Agende 2030.

Da bi se postigli ciljevi, potrebna je suradnja vlade, civilnog društva, privatnog sektora, organizacija osoba s invaliditetom i građana. 

5. Poteškoće s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju

Unatoč donesenim brojnim zakonskim regulativama, pravilnicima, smjernicama i sl. na međunarodnoj i nacionalnoj razini, a koje bi trebale osigurati inkluzivno okruženje za osobe s invaliditetom, brojne su poteškoće s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju u svakodnevnom životu, koje su posljedica nepoštovanja propisa koji reguliraju njihova prava. Može se to iščitati i iz Izvješća o radu Pravobranitelja za osobe s invaliditetom Republike Hrvatske za 2024. godinu (POSI, 2024).

Buljevac (2024) ističe sljedeće: „ (...) World Bank Group (2023) navodi da prepreke punoj inkluziji osoba s invaliditetom uključuju nepristupačnu fizičku okolinu i prijevoz, nedostupnost asistivnih tehnologija, informacijsko-komunikacijsku nepristupačnost, nedostatke u sustavu podrške te diskriminaciju i stigmatizaciju... Nesenzibiliziranost i needuciranost zajednice o potrebama, pravima, mogućnostima, željama i obvezama osoba s invaliditetom predstavljaju temelje generiranja novih prepreka vezanih za inkluziju. Needuciranost je najčešće odgovornost sustava formalne podrške koji bi svojim aktivnostima trebao raditi ne samo s osobama s invaliditetom, već i u korist osoba s invaliditetom. Naposljetku, ne treba zaboraviti da se ponekad prepreke mogu vezati i za same osobe s invaliditetom te da je ponekad odgovornost i na osobama s invaliditetom da se pojedinačno i zajednički bore za inkluzivnije društvo.”

6. Literatura

Buljevac, M. (2024). Koliko smo zapravo inkluzivno društvo? Spoznaje vezane uz inkluziju 21. stoljeća. U Zborniku radova Inkluzivne i pristupačne knjižnice Malkoč Bišćan, A., Šolc, V. (ur.). Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, str. 2–3.
European Disability Forum (2019). Osobe s invaliditetom od ključne su važnosti za uspjeh ciljeva održivog razvoja!
POSI (2024). Izvješće o radu Pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2024. godinu. 
Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (2007) NN 6/2007