Čimbenici inkluzivnosti u visokom obrazovanju

1. Čimbenici inkluzivnosti u visokom obrazovanju

Obrazovanje je jedno od temeljnih ljudskih prava, a kvalitetno obrazovanje koje osigurava uključivo i pravedno obrazovanje za sve jedan je od ciljeva Održivog razvoja Ujedinjenih naroda (UN-a) do 2030. godine. U skladu s načelima socijalne pravde istraživači i organizacije poput UN-a i UNESCO-a podigle su svijest i pozvali na djelovanje da se povećanju uključive prakse u visokom obrazovanju, što je kasnije utjecalo na sveučilišne programe i politike, kao i na prakse poučavanja i učenja (Moriña, 2017).

Inkluzija u visokom obrazovanju definira se kao politike, prakse i procesi koji podržavaju pravo studenata na pristup visokom obrazovanju i smanjuju isključenost studenata iz okruženja i praksi povezanih sa studiranjem kao što su npr. nastavni plan i program, strategije poučavanja i materijali za učenje (Filippou i sur., 2025).

2. Razumijevanje inkluzije i izazovi s kojima se susreću nastavnici u inkluzivnom visokom obrazovanju

Korthals Altes i sur. (2024) prikazali su rezultate pregleda 36 istraživanja o razumijevanju inkluzije nastavnika u visokom obrazovanju i izazovima s kojima se susreću.

3. Čimbenici koji utječu na inkluzivno visoko obrazovanje

Nastavnici (Korthals Altes i sur., 2024, str. 11) navode nekoliko načina kojima se nastoji postići inkluzivno visoko obrazovanje:

• primjena univerzalnog dizajna
• učenje usmjereno na studenta
• grupni zadatci kojima bi se povećala socijalna interakcija
• inkluzivno okruženje
• usmeni i kraći pismeni zadatci kao poticaj za inkluzivno učenje
• smjernice s očekivanjima za sudjelovanje
• upravljanje vremenom studenata.

Filippou i sur. (2025) definirali su pregledom radova indikatore inkluzivnog visokoškolskog obrazovanja u tri kategorije:

• inkluzivne politike – sveučilišna razina, regionalna razina, državna/nacionalna razina
• inkluzivna praksa – silabus, administracija, poučavanje i učenje
• pristupačnost – socijalna, fizička, digitalna i stavovi.

Na Sveučilištu Hull koncipiran je Okvir za inkluzivno visoko obrazovanje (Hubbard i Gawthorpe, 2025). Okvir detaljno opisuje pet područja djelovanja koja doprinose inkluzivnoj praksi u visokoškolskoj ustanovi i šest ključnih načela ili načina rada (slika 1.).

Slika 1. Okvir za inkluzivno visoko obrazovanje (Hubbard i Gawthorpe, 2025) 

Inkluzivno obrazovanje ne znači kompromis u pogledu akademskih standarda ili kvalitete procesa. Inkluzija ne zahtijeva inflaciju ocjena ili „pojednostavljivanje” – inkluzivni programi mogu i trebaju biti zahtjevni i omogućiti stjecanje znanja, vještina i određene discipline u izvršavanju obveza. Usvajanje inkluzivnog pristupa prepoznaje da su neki studenti sustavno u nepovoljnom položaju i proaktivno osigurava da svi studenti imaju jednake mogućnosti za uspjeh. Inkluzivnost je odgovornost svih uključenih. Zahtijeva od studenata, nastavnika, nenastavnog osoblja i uprave visokoškolskih ustanova suradnju u stvaranju što inkluzivnijeg okruženja.

4. Pitanja i tvrdnje za samoprocjenu i promišljanje

1. Kako se definira inkluzija u visokom obrazovanju?
2. Navedite pet izazova s kojima se susreću nastavnici u visokom obrazovanju.
3. Navedite barem tri načina na koja se nastoji osigurati inkluzivnost u visokom obrazovanju.

5. Literatura

Filippou, K., O. Acquah, E., i Bengs, A. (2025). Inclusive policies and practices in higher education : a systematic literature review. Review of Education, 13(1).

Hubbard, K., i Gawthorpe, P. (2025). Inclusive Higher Education Framework. Teaching Excellence Academy.

Korthals Altes, T., Willemse, M., Goei, S. L., i Ehren, M. (2024). Higher education teachers’ understandings of and challenges for inclusion and inclusive learning environments: A systematic literature review. Educational Research Review, 43, 1–16. Article 100605.

           Moriña, A. (2017). Inclusive education in higher education: Challenges and opportunities. European Journal of Special Needs Education, 32(1), 3–17.