Na kraju poglavlja sabrali smo nekoliko važnih pravila pisanja HTML-a:

• Sve što se nalazi unutar neke oznake poprima svojstva određena tom oznakom.

• Većina oznaka ima svoj početni dio, npr. <i>, i završni dio – </i>. Ova će oznaka, primjerice, ukositi sav tekst koji ona omeđuje (italic). U završnom dijelu oznake ispred naziva oznake stoji znak /.

• Nije bitno pišemo li HTML oznake i atribute velikim ili malim slovima, no preporučljivo je pisati sve malim slovima.

• Vrijednosti atributa poželjno je pisati u navodnicima.

• Kôd cijele stranice možemo pisati i u jednom jedinom retku, nižući oznake jednu iza druge. No, bolje je pisati ih tako da kôd bude što pregledniji, jer ćemo se sigurno kasnije morati na njega vratiti i ponešto izmijeniti.
  
  Razmaci i prijelomi reda napisani u editoru ne vide se na web stranici prikazanoj u web pregledniku. To vrijedi i za tekst koji će biti prikazan na stranici, ali i za oznake – odluka o broju razmaka i prijeloma redaka je prepuštena autoru.

• Oznake omeđuju sve elemente našeg dokumenta, pa tako i jedna drugu. Ako u kodu imamo dvije ili više oznaka, jedna se mora nalaziti unutar druge. Na primjer:
  

  <i>Ovaj tekst je ukošen, a ovaj <b>i ukošen i podebljan.</b></i>

  

  Ispravno: <i>...<u>...</u>...</i>

  Neispravno: <i>...<u>...</i>...</u>

• I za kraj nešto nevezano za HTML – imena HTML dokumenata smiju sadržavati isključivo znakove engleske abecede i ne smiju sadržavati sistemske znakove (*, ?, /, : i sl.), a preporučljivo je izbjegavati i razmake u imenima dokumenata. Umjesto razmaka upotrebljavajte znakove – ili _ kao u primjerima moja_stranica.htm, moja-stranica.htm.
  
  Uzrok ovom pravilu je činjenica da se web stranice mogu naći na različitim operacijskim sustavima, od kojih mnogi kodiraju naša slova na drugačije načine od naših.