Videolekcija: Temeljna načela dizajna učenja

Dobro došli u videolekciju „Temeljna načela dizajna učenja“. U ovom videu nastavljamo istraživati dizajn učenja i načela kojima se vodi. Pri tome je važan pojam ishod učenja, a središnje je načelo ‒ konstruktivno poravnanje. Odredit ćemo dizajn kolegija u kontekstu studijskog programa, ishode učenja, konstruktivno poravnanje, vrednovanje i evaluaciju dizajna. Poučavanje ne počinje predavanjem, nego počinje promišljanjem. Promišljanjem što želimo da naši studenti postignu i kako ih u tome možemo najbolje podržati. Dizajn učenja je iterativan i agilan proces u kojem nastavnik planira aktivnosti učenja i poučavanja i jasno ih povezuje s ishodima učenja koje student treba postići i pokazati tijekom vrednovanja. Također, uzima u obzir resurse koji su mu na raspolaganju. Dizajn se temelji na suvremenim pedagoškim načelima i pristupima. Pritom se kvaliteta dizajna procjenjuje prema tome u kojoj mjeri student postiže ishode, je li motiviran, ali i pridonose li ishodi kolegija ishodima na razini studijskog programa, odnosno je li student nakon završetka studija zapošljiv te ima li dobre vještine za svakodnevni život i rad u demokratskom društvu. Elementi kao što su važnost kompetencije na tržištu rada, utjecaj ishoda učenja kolegija na ishode učenja studijskog programa, kao i radno opterećenje studenata utječu i na relativnu težinu pojedinog ishoda učenja unutar kolegija. Važno načelo u dizajnu učenja jest načelo konstruktivnog poravnanja. Počinjemo s Biggsovom definicijom konstruktivnog poravnanja. Pogledajmo glavne sastavnice: Ishod učenja: temelj konstruktivnog poravnanja jasno su definirani željeni ishodi učenja. Vrednovanje: vrednovanje u konstruktivnom poravnanju nije naknadna aktivnost, ono je jasno povezano s ishodima učenja. Usklađivanjem vrednovanja s ishodima potiče se i pravednost jer se studenti procjenjuju prema jasno definiranim očekivanjima. Opterećenje studenata: konstruktivno poravnanje također uključuje planiranje uravnoteženog studentskog opterećenja koje omogućuje postizanje ishoda učenja. Prenisko opterećenje može umanjiti šanse studenata za postizanjem željenih ishoda, a previsoko opterećenje može ga demotivirati za učenje. Inovativne pedagogije: konstruktivno poravnanje otvara prostor za inovativne metode poučavanja jer potiče nastavnike na osmišljavanje nastave koja aktivno uključuje studente. Primjeri uključuju: obrnute učionice, strategije aktivnog učenja, istraživačko učenje i problemsku nastavu. Dizajn učenja: konstruktivno poravnanje u svojoj srži načelo učinkovitog dizajna učenja. Polazeći od jasnih ishoda te dizajniranjem poučavanja i vrednovanja prema tim ishodima, nastavnici stvaraju koherentno i cjelovito iskustvo učenja za studente. Zaključno, Biggsova definicija naglašava integraciju ishoda učenja, poučavanja i vrednovanja u jedinstvenu cjelinu koja osigurava da su studenti ne samo angažirani, već i podržani na svom obrazovnom putu. Ishodi učenja moraju biti konkretni i mjerljivi. Na razini kolegija pridonose ishodima studijskog programa. Time postižemo konzistentnost i preglednost. Ishodi učenja su tvrdnje o tome što se očekuje od studenta da zna, razumije, može napraviti i vrednovati kao rezultat procesa učenja (ECTS vodič). Student postizanjem ishoda učenja u procesu učenja, odnosno studiranja stječe kompetencije za zapošljavanje i samozapošljavanje. Kompetencije dijelimo na stručne, koje su vezane za struku (na primjer nastavnika matematike), i generičke, koje bi svi trebali usvojiti za kvalitetan život i rad u današnjem svijetu. Primjerice, kako odgovorno upotrebljavati umjetnu inteligenciju u istraživanju neke teme. Ishodi učenja od studijskog programa širi su od ishoda učenja kolegija i upisuju se u dopunsku ispravu o studiju koja se studentu izdaje uz diplomu. Ishodi učenja kolegija trebaju biti povezani s ishodima učenja studijskog programa. Više o pisanju ishoda učenja možete pronaći u materijalima ovog tečaja. Osim ishoda učenja, kolegij se opisuje navođenjem ciljeva, okvirnih sadržaja, opterećenja studenata i razine studija. Uzmimo primjer ishoda učenja iz ovog kolegija koji glasi: Izraditi dizajn učenja za određene ishode učenja i nastavne teme. Uočite da ishod učenja počinje aktivnim glagolom koji precizne određuje što će student, odnosno polaznik tečaja, biti u stanju napraviti nakon procesa učenja. Glagol uz pripadni kontekst smještava ishod učenja na neku razinu u taksonomiji ishoda. Ovdje bi bila prikladna Bloomova taksonomija kognitivnih vještina koja sadrži šest razina pa bi se ovaj ishod mogao smjestiti na razinu 3 ‒ primijeniti. Nakon glagola koji opisuje što se očekuje od studenta, slijedi opis konteksta ‒ što će izraditi? Dizajn učenja za određene ishode učenja i nastavne teme. Da bismo omogućili provjeru postizanja ishoda učenja, već sada trebamo razmišljati o aktivnostima učenja i poučavanja te o načinu vrednovanja. Ovdje se kao aktivnost vrednovanja planira da će polaznik osmisliti proces učenja i poučavanja u nekom od modela dizajna učenja za dva ishoda učenja i pripadajuće nastavne teme. Ostaje još pitanje u kojim će aktivnostima učenja i poučavanja sudjelovati. Međutim, navedeni ishod tečaja „Dizajn učenja“ pridonosi širem ishodu učenja programa koji glasi: Izraditi dizajn učenja za kolegij koji je dio studijskog programa. Uočimo da smo za konkretan ishod učenja odabrali njegovu razinu prema pogodnoj taksonomiji te da smo vrednovanje prilagodili kontekstu. Kontekst je određen i studijskim programom kojemu pripada kolegij. Kada je kolegij dio studijskog programa, moramo provjeriti jesu li ishodi učenja na razini programa povezani s onima na razini kolegija. U danoj tablici u svim stupcima i redcima mora biti barem jedan x. Razmislite zašto. Je li poželjno da imamo više oznaka x u redcima? Što je sa stupcima? Kada su određeni svi ishodi učenja na razini kolegija, počinje se planiranje tema, cjelina i aktivnosti učenja i poučavanja te se sve one trebaju vezati na ishode učenja. Pritom osiguravamo raznolikosti vrsta aktivnosti učenja i poučavanja, ali i planiramo u skladu s inovativnim pedagogijama. Kada se osmisli cijeli dizajn, potrebno je provjeriti pokrivenost ishoda, kvalitetu konstruktivnog poravnanja, tipove učenja koje smo planirali, jesmo li planirali povratne informacije, formativno i sumativno vrednovanje, ali i koju razinu tehnologije planiramo upotrijebiti u provedbi. Tako možemo procijeniti u čemu trebamo dodatne prilagodbe i redizajn. Primjerice, provjerimo jesmo li dobro planirali studentsko opterećenje, ali i kako su svi ishodi učenja pokriveni po temama. Na kraju spomenimo da je posebno važno da se dizajnira u skladu sa suvremenim inovativnim pristupima. Kombinacija obrnute učionice, problemske nastave i digitalnih alata može znatno unaprijediti iskustvo učenja. Ključno je poznavanje konteksta u kojem se kolegij izvodi i sve uvide promišljeno ugraditi u dizajn učenja. Uravnoteženi i inovativan dizajn učenja temelj je kvalitetne nastave. Koristite alate, ali i metodičko i stručno znanje kako biste studentima omogućili smisleno i učinkovito učenje. Hvala vam i nastavljamo zajedno!