Videolekcija: Institucijska primjena i evaluacija dizajna učenja

U ovoj videolekciji saznat ćemo kako se evaluira dizajn učenja, kako se dizajn učenja koristi na razini institucije i kako to izgleda u praksi na Open Universityju u Ujedinjenom Kraljevstvu. Institucije koje sustavno primjenjuju dizajn učenja ostvaruju veću usklađenost studijskih programa s potrebama tržišta rada, kao i osobnim potrebama studenata, daju bolju podršku nastavnicima i osiguravaju kvalitetnije studentsko iskustvo. Evaluacija dizajna učenja može se provoditi na različite načine. Na primjer, s pomoću analitike učenja koja se temelji na podatcima kojima raspolaže visoko učilište, fokusnim grupama sa studentima, nastavnicima, vanjskim dionicima, na primjer poslodavcima i ekspertima koji daju svoj osvrt i prijedloge za unapređenje, periodičnim anketiranjem studenata, nastavnika i vanjskih dionika, upotrebom online upitnika, s pomoću kojih se prate trendovi tijekom vremena, ali i promjene u percepciji kvalitete studijskih programa, unutarnjim i vanjskim postupcima osiguravanja kvalitete studijskog programa u kojima se posebno provjerava postizanje ishoda učenja na razini programa i kolegija. Primjenom izabranih postupaka kontinuirano se poboljšava kvaliteta nastave na razini visokog učilišta. Za ovu temu razgovarali smo s profesorom Bartom Rientiesom s Open Universityja iz Ujedinjenog Kraljevstva, institucije koja je lider u primjeni dizajna učenja i analitike učenja. BLAŽENKA DIVJAK: Bart, molim vas, predstavite se i recite svoje ime i ustanovu iz koje dolazite. BART RIENTES: Pozdrav, ja sam Bart Rienties. Profesor sam analitike učenja na Otvorenom sveučilištu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Hvala. BLAŽENKA DIVJAK: Prvo pitanje glasi: Kakva je bila institucionalna politika provedbe dizajna učenja na vašem sveučilištu te sustavni pristup korištenju digitalnih tehnologija i alata u poučavanju i učenju? BART RIENTES: Odlično pitanje. Na Otvorenom sveučilištu poučavamo u velikom obujmu – imamo oko 200000 studenata diljem svijeta. To znači da moramo vrlo pomno i sustavno promišljati kako oblikujemo iskustvo učenja za naše studente. Od 2008. godine primjenjujemo inicijativu OU Learning Design Initiative, u okviru koje smo se pitali: kako možemo mapirati sve izvrsne aktivnosti učenja koje naši nastavnici osmišljavaju? Taj je pristup tijekom posljednjih 15 do 17 godina razvijen i prilagođen u vrlo sustavan način rada. Taj sustavni pristup detaljno je utkan u način na koji oblikujemo naše kolegije uz pomoć digitalne tehnologije. Budući da smo digitalno sveučilište, u načelu su sve naše aktivnosti učenja osmišljene za online okruženje. BLAŽENKA DIVJAK: Hvala. Jeste li ustanovili da su studenti angažiraniji kada nastavnici planiraju aktivnosti u skladu s ishodima učenja? Jeste li proveli istraživanja o tome kako dizajn učenja utječe na rezultate studenata? BART RIENTES: Vrlo je važno da nastavnici, kada rade na dizajnu učenja, pažljivo planiraju što se od studenata očekuje da postignu u smislu ishoda učenja i jesu li ti ishodi realni za studente. Kao što sam spomenuo, većinu naših studenata poučavamo online, a dolaze iz vrlo različitih sredina, pa nastavnici moraju pažljivo planirati uzimajući u obzir raznolikost. Tijekom posljednjih 15 godina proveli smo mnogo istraživanja o tome koje dizajnerske odluke najviše utječu na zadovoljstvo studenata, ali i koje aktivnosti učenja najviše doprinose uspješnom izvršavanju zadataka te završetku kolegija i kvalifikacija. Naša istraživanja pokazuju da je otprilike dvije trećine angažiranosti studenata određeno time kako su kolegiji osmišljeni. Stoga je ključno zajedno s nastavnicima i studentima kritički preispitivati kako najbolje oblikovati kolegije za naše studente. BLAŽENKA DIVJAK: Hvala. I na kraju, koje biste preporuke dali visokoškolskim ustanovama, nastavnicima i studentima na temelju svojih razmišljanja? Trebaju li se nastavnici kontinuirano usavršavati u poučavanju i učenju? Ako da, kako i na koji način? BART RIENTES: Odlično pitanje. Moja najveća preporuka, temeljena ne samo na istraživanjima koja smo proveli ranije s Aldijem, nego i na različitim projektima sa Sveučilištem u Zagrebu i Irskom, jest ta da, kada bismo danas koristili iste alate koje smo razvili 2008., propustili bismo brojne mogućnosti za dodatno unaprjeđenje dizajna učenja. Način na koji promatramo dizajn učenja temeljito se promijenio u posljednjih, recimo, pet do šest godina i postoji mnogo sjajnih načina na koje nastavnici mogu testirati i eksperimentirati – primjerice, mogu pokušati poučavati matematiku u trećem tjednu kolegija na nešto drukčiji način za određenu skupinu studenata. Ustanovili smo da moramo dati učiteljima vrijeme da eksperimentiraju i s učiteljima koje smo razvijali sa mnogim univerzitetima u svijetu i, naravno, Univerziteta Zagreba, ovaj BDP alat daje sjajnu priliku učiteljima da vide kakve su implikacije ako promjene nešto u trećem tjednu. Mislim da je to vrlo važno. To je jednostavna stvar koju nismo imali u prošlosti. I u smislu kontinuiranog napredovanja, ako ste radoznao kao učitelji, stalno želite poboljšati svoj rad sa studentima. Nekim učiteljima to dođe prirodno dok je drugima potrebno malo sučelje koje mu prikaže kako, recimo, u trećem tjednu nešto ne funkcionira kako treba, ali ovdje su dva ili tri prijedloga. Tako da, nastavimo fino ugađanje naše nastavničke prakse jer to je izrazito važno za naše studente. Primjer Open University-a pokazuje kako sustavni pristup dizajnu učenja i evaluaciji procesa učenja i poučavanja donosi konkretne rezultate, ali i veće zadovoljstvo svih uključenih. Dizajn učenja treba biti institucijska praksa, evaluacija treba biti redovita, tehnologija je alat za podršku, a ne cilj sam po sebi. Na kraju, ništa bez kontinuiranog usavršavanja nastavnika i drugih relevantnih edukatora, koji biste elemente vi mogli odmah primijeniti u svojoj instituciji. Hvala vam i nastavljamo s učenjem. Koje biste vi elemente mogli odmah primijeniti u svojoj instituciji? Hvala vam i nastavljamo s učenjem.