Videolekcija: Primjeri kršenja i učinci kompromitiranja digitalnog identiteta

Primjeri kršenja digitalnog identiteta uključuju upade u korisničke račune putem ukradenih lozinki, zloupotrebu identiteta na društvenim mrežama ili prijevare putem lažnih e-mailova. Učinci kompromitiranja mogu biti ozbiljni – od financijskih gubitaka i narušavanja reputacije do pravnih posljedica i gubitka povjerenja korisnika. Porast kibernetičkih prijetnji postaje sve ozbiljni globalni sigurnosni izazov. Broj napada raste iz godine u godinu, a njihova složenost i razorni potencijal sve su veći. Napadi često ciljaju osjetljive podatke, izazivaju prekide u radu, narušavaju ugled organizacija te uzrokuju znatne financijske gubitke. Osobni podatci milijuna korisnika redovito su kompromitirani, a ransomware napadi sve češće blokiraju ključne infrastrukture poput bolnica i obrazovnih ustanova. Uz sve veću digitalnu ovisnost društva, povećava se i potreba za snažnijim sigurnosnim mjerama, edukacijom korisnika te zakonodavnom regulativom kako bi se učinkovito odgovorilo na ove prijetnje. Kibernetički napadi na pojedince i organizacije motivirani su različitim ciljevima. Financijska korist najčešći je razlog – napadači kradu podatke, ucjenjuju žrtve ili izvode prijevare. Krađa identiteta omogućuje lažno predstavljanje i zloupotrebu osobnih podataka. Industrijska špijunaža cilja povjerljive poslovne informacije radi konkurentske prednosti. Neki napadi imaju političku ili ideološku pozadinu, poput onih koje provode hacktivisti. Sabotaža se provodi radi narušavanja rada ili ugleda. Napadi se često koriste i za stjecanje pristupa resursima, primjerice u svrhu stvaranja botneta. Katkad je motiv osobna osveta ili izazov, kada napadači žele dokazati svoje vještine. Najčešće tehnike kojima se služe napadači danas su slanje lažnih e-mailova ili poruka čiji je cilj prevariti korisnike da otkriju osobne podatke ili preuzmu zlonamjerni softver; zaraza računala ili mreže zlonamjernim softverom koji šifrira podatke, a napadači traže otkupninu za dešifriranje; DDoS napad koji preopterećuje servere i sustave, čineći ih nedostupnima korisnicima; zlonamjerni softver dizajniran za oštećenje, krađu podataka ili preuzimanje kontrole nad računalnim sustavima; iskorištavanje ranjivosti u web aplikacijama kako bi se izvršili maliciozni SQL upiti za pristup bazi podataka; manipulacija korisnicima kako bi im se iznudile povjerljive informacije, često putem lažnih ili manipuliranih situacija; iskorištavanje ukradenih korisničkih podataka i lozinki za automatski pokušaj prijave na druge platforme; napad gdje napadač presreće komunikaciju između dviju strana, čime dobiva pristup osjetljivim informacijama. Sada ćemo detaljnije prikazati dva poznata kibernetička napada. Napad na Australian National University koji se dogodio 2018. opisan je na stranicama studenata tog sveučilišta pod nazivom Woroni i ovdje se koristimo podatcima s te stranice. Osnovne karakteristike ovog napada na ANU 2018. godine su sljedeće: vrsta napada bila je napad državnog aktera (state-sponsored APT – Advanced Persistent Threat), dugotrajan, ciljan i vrlo sofisticiran. Metoda ulaska na ANU bio je phishing e-mail s malicioznim linkom ili privitkom, kojim su kompromitirane korisničke vjerodajnice. Napadači su mjesecima neprimijećeni pristupali različitim sustavima, koristeći tehnike kriptiranog komunikacijskog kanala i prikrivanja tragova. Pristup je proširen validnim korisničkim računima i stečenim administratorskim privilegijima. Ciljevi napada bili su krađa osjetljivih osobnih podataka: studentske i akademske evidencije, medicinski i financijski podatci, podatci o zaposlenju, pa čak i informacije stare 19 godina. Napad je otkriven godinu dana kasnije, 2019., što upućuje na razinu prikrivanja i dubinu kompromitacije. Posljedice napada uključivale su izloženost osobnih podataka desetaka tisuća bivših i sadašnjih studenata i zaposlenika, ozbiljnu reputacijsku štetu i zabrinutost zbog mogućih veza napada s državnim špijunskim aktivnostima. Naučene lekcije iz ovog napada bile su potreba za stalnim nadzorom mrežnog prometa, segmentacijom sustava, bržim odgovorom na incidente i jačanjem autentifikacijskih mehanizama. Drugi poznati napad je kibernetički napad na lanac opskrbe iz 2017. koji se popularno naziva slučaj Maersk. Ovaj napad na jednog od najvećih svjetskih kontejnerskih operatera pokazuje devastirajuće učinke u samo nekoliko sati. Vrsta napada bila je NotPetya ransomware. Maersk nije bio izravna meta, već je meta bio lokalni ukrajinski dobavljač programske podrške, odnosno softvera za računovodstvo i financije. Metoda ulaska u Lincos Group bila je preko zaražene e-mail poruke, a ulazak u Maersk bio je putem računovodstvenog softvera MeDoc, koji je bio kompromitiran i korišten za širenje malwarea. Ažuriranjem računovodstvenog softvera u Maersk je ušao i ransomware. Malware se proširio unutar Maerskove mreže zahvaljujući administrativnim privilegijima i ranjivostima u Windows protokolima, poput EternalBlue. Posljedice su bile devastirajuće: izbrisani su svi podatci s 4.000 servera i 45.000 računala, a tvrtka je doživjela globalnu paralizu poslovanja. Financijski gubitak procijenjen je na 250 do 300 milijuna dolara. Oporavak se dogodio zahvaljujući okolnosti da na dan napada u lokalnom uredu u Gani nije bilo struje, što je omogućilo obnovu sustava putem tih servera. Naučene lekcije uključuju potrebu za segmentacijom mreže, ažuriranjem softvera, snažnijim pristupnim kontrolama i globalnim sigurnosnim planom upravljanja incidentima i oporavka. Životni ciklus kibernetičkog napada može se podijeliti u nekoliko ključnih faza. Prva je faza početna infiltracija, gdje napadači ulaze u sustav putem phishing e-mailova ili iskorištavanja ranjivosti. Zatim slijedi eksfiltracija podataka, u kojoj napadači prikupljaju osjetljive informacije. Ransom poruka obavještava žrtvu o napadu i zahtijeva otkupninu. U fazi lateralnog širenja napadači šire napad unutar mreže kako bi maksimizirali štetu. Nakon toga, šifriranje podataka onemogućava pristup informacijama. Konačno, faza utjecaja uključuje financijske gubitke, gubitak podataka i ozbiljan udar na poslovanje i reputaciju organizacije. Prepoznavanje i sprječavanje svakog od tih koraka ključno je za zaštitu od napada. Radi zaštite organizacije moraju poduzimati sljedeće radnje: redovito educirati o prijetnjama poput phishinga, malwarea i socijalnog inženjeringa; ukratko podizati svjesnost o kibernetičkim prijetnjama; osigurati pristup osjetljivim podatcima uz pomoć složenih lozinki i dodatne autentifikacije, tj. MFA (višefaktorska autentifikacija); instalirati sigurnosna ažuriranja za softver, operativne sustave i aplikacije kako bi se spriječile ranjivosti; instalirati antivirusne programe i firewall za zaštitu od zlonamjernih napada; redovito stvarati sigurnosne kopije podataka za zaštitu od gubitaka informacija u slučaju napada koje će biti fizički odvojene od informacijskog sustava. Organizacije moraju razvijati i implementirati sigurnosne politike i procedure upravljanja računalno sigurnosnim incidentima unutar organizacija kako bi se osigurala dosljedna zaštita podataka.