Osnovni didaktički pojmovi

1. Osnovni didaktički pojmovi - uvod

U ovoj aktivnosti upoznat ćete se s osnovnim didaktičkim pojmovima i konceptima koji su temelj odgojno-obrazovnog procesa. Bit će objašnjeni pojmovi nastave te razlike između nastavnog plana i programa. Uz teorijska objašnjenja bit će prikazani i primjeri njihove primjene u praksi kako bi se naglasila njihova važnost i svrha. Na taj će se način jasnije razumjeti povezanost teorije i stvarnih pedagoških situacija.

2. Nastava

3. Nastavni plan

Nastavni plan je didaktički dokument koji opisuje opseg, dubinu i redoslijed nastavnih sadržaja. U njemu se u obliku tablice propisuju odgojno-obrazovna područja, redoslijed obučavanja tih područja i tjedni broj sati za pojedino područje. On je sredstvo u funkciji ostvarivanja postavljenih vanjskih ciljeva obrazovanja za određenu obrazovnu razinu ili put kojim se trebaju kretati nastavnici i osobe koje se obrazuju da bi dospjeli do vanjskih ciljeva obrazovanja. Nastavni plan se u visokoškolskom okruženju naziva izvedbenim planom i za razliku od studijskog programa njim se planira izvođenje nastave u određenoj godini.

Izvedbeni plan, odnosno izvedbeni nastavni plan s izvedbenim nastavnim programima jest dokument prema kojemu visoko učilište organizira izvođenje nastave za određenu akademsku godinu. Izvedbeni plan izrađen je na visokom učilištu. Izvedbenim planom studija utvrđuje se popis obveznih i izbornih kolegija s imenima nastavnika i suradnika koji će ih izvoditi prema studijskom programu, a također se određuju vrste nastave poput predavanja, seminara, vježbi, konzultacija, terenskog rada ili provjere znanja. U planu se navodi i jezik izvođenja nastave te mjesta na kojima će se ona održavati. Precizira se način izvođenja nastave, bilo uz fizičku prisutnost, na daljinu ili u hibridnom obliku, kao i početak, završetak i satnica nastavnih aktivnosti. Nadalje, plan uključuje način polaganja ispita i ispunjavanja studijskih obveza, ispitne rokove i mjerila ispitivanja, popis ispitne literature te ostale važne informacije nužne za uredno i kvalitetno izvođenje nastave. Na temelju izvedbenoga nastavnog plana za određeni studijski program predmetni nastavnik izrađuje svoj izvedbeni program. 

Primjeri izvedbenih planova s različitih sveučilišta, jedan detaljni za pojedinačni kolegij, a drugi s općim, kraćim informacijama za sve prijediplomske i diplomske studije jednog VU-a:

• Sveučilište u Zadru, Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja, izvedbeni plan kolegija Uvod u pedagogiju
• Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, izvedbeni plan redovitih sveučilišnih prijediplomskih i diplomskih studija za ak. god. 2025./2026.

Nastavni program

Nastavni program je dokument kojim se propisuju opseg, dubina i redoslijed nastavnih sadržaja u pojedinom predmetu. Ovaj je dokument znatno širi od nastavnog plana jer prikazuje opseg, dubinu i redoslijed predstavljanja i poučavanja određenih tema.

Unutarnji ciljevi nastavnog predmeta izvode se iz postavljenih vanjskih ciljeva obrazovanja za određenu kvalifikacijsku razinu, a njegovi sadržaji u skladu s postavljenim unutarnjim ciljevima izvode se iz definiranog standarda zanimanja. Njima se određuje što (koja znanja, vještine i kompetencije) student koji će učiti po njemu treba znati i moći činiti na kraju procesa njegova izvođenja.

Poljak ističe kako predmeti u nastavnom planu za vrijeme školovanja imaju svoj poredak. U primarnom i sekundarnom obrazovanju to je podjela prema razredima. dok je u tercijarnom obrazovanju to podjela prema godinama studiranja.

Raspored predmeta može biti: sukcesivni, simultani i kombinirani.
Sukcesivni raspored znači da se za vrijeme školovanja nastavni predmeti proučavaju postupno jedan za drugim. tj. sukcesivnim slijedom. Prvo se potpuno prouči jedan predmet, a nakon toga prelazi se na drugi. Takav raspored ima prednosti i mane. Prednosti su u tome što se u određenome vremenskom razdoblju oni koji uče koncentriraju samo na jedan predmet i time se olakšava organizacija nastave. No, nedostatak je u tome što se jedan predmet mora proučiti u njegovom potpunom ekstenzitetu i intenzitetu, pri čemu je to polaznicima prilično zahtjevno. Također, znanstvena područja su međusobno povezana te je za bolje razumijevanje potrebno pojedine pojmove, spoznaje i sl. učiti sa stajališta više nastavnih predmeta (kolegija). Strogo sukcesivni raspored ne omogućuje poučavanje pojedinih fenomena sa stajališta više predmeta. S druge strane, simultani raspored znači istodobno proučavanje više predmeta, pa se tim rasporedom ujedno otklanjaju nedostatci sukcesivnog raspoređivanja, što je njegova prednost. Međutim, ima on i lošije strane, često je vrlo teško u istom intenzitetu koncentrirati se na mnogo predmeta. Stoga, kombinirani raspored koristi prednosti jednoga i drugoga te pokušava nadvladati slabosti i predstavlja najbolju opciju.

4. Opis kolegija - sastavnice

Opis kolegija u izvedbenom planu sastoji se od niza elemenata koji zajednički osiguravaju jasnoću, dosljednost i pedagošku učinkovitost izvođenja nastave. Svaki od tih elemenata ima svoju funkciju u planiranju, provedbi i evaluaciji kolegija te pridonosi transparentnosti nastavnog procesa. U nastavku je okvirni pregled sastavnih dijelova opisa kolegija prema uobičajenoj strukturi u hrvatskome visokoškolskom sustavu. Ovdje možete preuzeti taj dokument u Wordu (.DOCX).

1. Opće informacije

U ovom dijelu navode se temeljni podatci o kolegiju: naziv kolegija, ime nositelja i suradnika, godina i semestar izvođenja, očekivani broj studenata, kao i bodovna vrijednost prema ECTS sustavu. Također, unose se podatci o broju nastavnih sati (predavanja, seminari, vježbe) i o udjelu pojedinog oblika izvođenja nastave u ukupnoj ECTS vrijednosti uključujući i predviđeni broj sati samostalnog rada studenata.

2. Opis kolegija

Ovaj središnji dio izvedbenog plana obuhvaća niz elemenata koji određuju obrazovni sadržaj, ishode i metodologiju rada.

1.1. Ciljevi kolegija

Definiraju se ciljevi kolegija, odnosno znanja, vještine i kompetencije koje bi student trebao steći po završetku kolegija. Ciljevi se usmjeravaju na razvoj teorijskih i/ili praktičnih aspekata stručnog i znanstvenog sadržaja kolegija.

1.2. Uvjeti za upis kolegija

Navode se preduvjeti za upis, ako su primjenjivi, poput prethodno položenih kolegija ili potrebne razine predznanja.

1.3. Ishodi učenja kolegija

Opisuju se konkretna znanja i sposobnosti koje bi student trebao pokazati nakon odslušanog i položenog kolegija. Ishodi učenja formuliraju se tako da budu mjerljivi i provjerljivi te usklađeni s metodama poučavanja i vrednovanja.

1.4. Povezanost s ishodima učenja studijskog programa

Navodi se na koji način kolegij doprinosi ispunjavanju ishoda učenja studijskog programa.

1.5. Sadržaj kolegija

Prikazuje se struktura kolegija prema tematskim cjelinama, nastavnim jedinicama ili tjednima. Ovaj dio služi kao temelj za izradu izvedbenog plana nastave.

1.6. Način izvođenja nastave

Određuje se organizacijski oblik nastave (npr. klasična, modularna, online i sl.).

1.7. Vrste izvođenja nastave

Ovdje se precizira koji se oblici nastave koriste u okviru kolegija (npr. predavanja, seminari, vježbe, terenska nastava, mentorski rad) uz pripadajući broj nastavnih sati.

1.8. Obveze studenata

Definiraju se aktivnosti koje studenti trebaju izvršiti tijekom kolegija poput prisustvovanja nastavi te izrade seminarskih radova, eseja, istraživačkih ili praktičnih zadataka.

1.9. Praćenje rada studenata

Navodi se koji će se oblici praćenja koristiti za vrednovanje studenata. To uključuje različite metode kao što su prisutnost, aktivnost, pisani i usmeni ispiti, seminarski radovi, projekti i sl.

1.10. Ocjenjivanje i vrednovanje rada studenata

Definira se način formiranja završne ocjene uključujući broj i vrstu kolokvija, završni ispit dr.

1.11. Obvezna literatura

Navode se naslovi osnovne literature koja je potrebna za svladavanje sadržaja kolegija. 

1.12. Dopunska literatura

Ovdje se upisuje dodatna literatura koja nije nužna, ali može doprinijeti boljem razumijevanju sadržaja i proširenju znanja.

1.13. Načini praćenja kvalitete

Opisuju se metode kojima će se osigurati i pratiti kvaliteta izvođenja kolegija i stjecanja predviđenih znanja, vještina i kompetencija. To može uključivati analizu prolaznosti, studentske ankete, evaluacije ishoda učenja i druge oblike unutarnjeg osiguranja kvalitete.

5. Dodatni pojmovi

U okviru planiranja i strukturiranja nastavnog sadržaja kolegija uobičajeno je koristiti se pojmovima nastavna cjelina, nastavna tema i nastavna jedinica. Premda se u praksi ovi pojmovi ponekad koriste kao sinonimi, u sustavnom pristupu nastavi poželjno je razlikovati ih prema razini obuhvata i svrsi unutar nastavnog procesa.

Nastavna cjelina

„Nastavnu cjelinu čine kompleksniji dijelovi nastavnog programa u kojima dominira određena središnja tematika prožeta nekom osnovnom idejom” (Poljak, 1991). Predstavlja zaokruženi dio sadržaja unutar kolegija koji obuhvaća određenu skupinu međusobno povezanih tema i pojmova. Obično obuhvaća više nastavnih jedinica te je vremenski i sadržajno šira. Često odgovara jednoj većoj logičkoj ili problemskoj komponenti kolegija (npr. „Povijest metodologije istraživanja” ili „Osnove sintakse”). Tijekom planiranja služi kao organizacijski okvir koji pomaže u strukturiranju gradiva prema etapama učenja.

Nastavna tema

Nastavna tema odnosi se na uži sadržaj unutar nastavne cjeline koji obuhvaća određeno teorijsko ili praktično područje. Tema se može razraditi kroz jednu ili više nastavnih jedinica. Iako se u visokoškolskom kontekstu češće koriste cjeline i jedinice u planiranju nastave, ona može poslužiti kao posredna razina između cjeline i jedinice, osobito kada se želi dodatno artikulirati struktura sadržaja.

Nastavna jedinica

Nastavna jedinica je, prema Poljak (1991), opseg nastavnog sadržaja odmjeren za nastavni sat ili dvostruki sat (tzv. blok-sat) te se dobiva raščlanjivanjem cjeline odnosno teme. Označava najmanju sadržajnu i organizacijsku komponentu nastave koja ima jasno definiranu temu, ciljeve, ishode učenja i metode rada. Jedinica može biti predavanje, seminar, vježba ili drugi oblik nastavne aktivnosti, a u funkciji je postizanja konkretnih ishoda učenja.

Razlikovanje ovih razina korisno je u svrhu preciznog planiranja, usklađivanja sadržaja s ishodima učenja te izrade izvedbenih planova koji su jasni, pregledni i metodički utemeljeni.

6. Literatura

Petričević, D., Nikolić, G., Domović, D. i Obad, J. (2017). Kurikulumske i didaktičko-metodičke osnove visokoškolske nastave. Pučko otvoreno učilište Zagreb.

Poljak, V. (1980). Didaktika. Školska knjiga.

Pranjić, M. (2005) Didaktika: Povijest, Osnove, Profiliranje, postupak. Golden marketing - Tehnička knjiga : Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu.