Područja strategije primjene digitalnih tehnologija

1. Uvod

Integracija digitalnih tehnologija u visoko obrazovanje ima potencijal unaprijediti kvalitetu obrazovnog procesa, administrativne učinkovitosti i znanstvenoistraživačkog rada [2]. Područja strategije primjene digitalnih tehnologija zapravo predstavljaju kategorije poslovnih procesa koji se odvijaju na visokom učilištu. Upravo zbog toga što se teži što većoj efikasnosti i efektivnosti poslovnih procesa, što se može postići uvođenjem digitalnih tehnologija procesom strateškog planiranja i implementacijom strategije, te kategorije poslovnih procesa postale su područja u strategiji. Moguće je stoga strateški planirati digitalnu transformaciju samo jednog područja, više njih ili svih njih. Dakle, područja strategije primjene digitalnih tehnologija kategorije su poslovnih procesa koje imaju svoju inicijalnu zrelost i koje želimo poboljšati implementacijom strateškog plana.

Kategorijama poslovnih procesa visokih učilišta bavili su se različiti istraživači pa su ih i na različite načine definirali u svojim modelima [4][5]. Mi ćemo se u ovom nastavnom materijalu fokusirati na sedam područja strategije i objasniti kako su ona zastupljena u nekim konkretnim modelima digitalne zrelosti.
Ishodi učenja nastavnog materijala:

• objasniti glavnu ideju relevantnih okvira za procjenu digitalne zrelosti obrazovnih ustanova (2/razumijevanje)
• kategorizirati poslovne procese visokog učilišta u pripadna područja strategije primjene digitalnih tehnologija (4/analiziranje)
• opisati aktualne trendove razvoja visokih učilišta u različitim područjima strategije primjene digitalnih tehnologija (2/razumijevanje)
• procijeniti digitalnu zrelost visokog učilišta (6/vrednovanje).

2. Okviri digitalne zrelosti

Dosadašnja istraživanja pokazala su postojanje više od 20 okvira za digitalnu zrelost obrazovnih ustanova [4]. Oni definiraju različita područja digitalizacije, a unutar njih identificiraju konkretne pokazatelje koji opisuju razinu zrelosti. Mnogi nude i kvantitativne instrumente kojima se može kvantitativno izmjeriti razina digitalne zrelosti. Najčešće su prilagođeni školama – primjer je hrvatski okvir e‑Škole, namijenjen procjeni digitalnih kompetencija i infrastrukture.
Za visoko obrazovanje razvijeni su specifični modeli:

• HeDiCom (engl. Higher Education Digital Competence Framework) – sadrži četiri dimenzije, fokusiran je na digitalne kompetencije nastavnika u visokom obrazovanju [6]
• Higher Education Digital Capability Framework (HEDC) – također četiri dimenzije. Ima i 16 domena i više od 70 sposobnosti [7]
• HEInnovate, razvijen unutar Europske komisije (dio portfelja DigComp/HEInnovate) koji sadrži osam područja [8]
• DigCompOrg, usmjeren na strateško planiranje organizacija [5].

Nadalje, unutar Hrvatske pomoću projekata Hrvatske zaklade za znanost na Sveučilištu u Zagrebu Fakultetu organizacije i informatike razvijen je model Okvir digitalne zrelosti za visoka učilišta (ODZVU) (engl. Digital Maturity Framework for HEI, DMFHEI) koji je izradila dr. sc. Valentina Đurek [5]. Taj okvir definira sedam područja i 42 elementa digitalne zrelosti.

Osim već spomenutih okvira, vrijedi istaknuti još nekoliko važnih modela i alata koji se upotrebljavaju u obrazovanju za analizu i unaprjeđenje digitalne zrelosti:

• SELFIE (Self-reflection on Effective Learning by Fostering the use of Innovative Educational Technologies) – alat Europske komisije koji omogućava školama da samostalno analiziraju svoju razinu digitalne zrelosti [5]
• DigComp – europski okvir digitalnih kompetencija za sve građane koji definira pet osnovnih područja digitalnih vještina [3]
• DigCompEdu – specijalizirani okvir za digitalne kompetencije obrazovnih djelatnika, usmjeren na nastavne prakse i profesionalni razvoj [3]
• OpenEdu – okvir Europske komisije za promicanje otvorenog obrazovanja u visokom obrazovanju, uključuje 10 dimenzija otvorenosti koje su podijeljene u dvije kategorije [5]
• Jisc Digital Capability Framework – razvijen u Ujedinjenom Kraljevstvu, s posebnim fokusom na kompetencije osoblja i organizacijsku podršku razvoju digitalne zrelosti [5].

Ovi okviri dodatno dopunjuju razumijevanje digitalne zrelosti obrazovnih ustanova i omogućuju prilagodbu pristupa različitim obrazovnim kontekstima. S obzirom na to da se većina temelji na načelima DigComp ili DigCompOrg, postoji visok stupanj kompatibilnosti među njima.

Tablica: Usporedna tablica odabranih okvira

Slika: Okviri digitalne zrelosti i njihove strukture

Slika pokazuje opći prikaz okvira digitalne zrelosti koji se sastoje od n područja. Područja se zatim sastoje od elemenata (E), koji mogu biti grupirani u organizacijske dimenzije.

3. Sedam područja strategije primjene digitalnih tehnologija

U nastavku dokumenta prikazani su detaljni opisi sedam područja: Poučavanje, Digitalne kompetencije, Digitalna kultura, Digitalni sadržaji, Infrastruktura, Istraživanje, Angažman. Navedena područja usporedit ćemo s područjima dva okvira koja se mogu primijeniti u kontekstu visokih učilišta, DigCompOrg i DMFHEI (Okvir digitalne zrelosti visokih učilišta).
Usporedna tablica područja strategije DigCompOrg i DMFHEI prikazana je u tablici. 

Tablica: Kako su područja strategije zastupljena u okviru DigCompOrg i DMFHEI 

3.1. Poučavanje, učenje i vrednovanje u digitalnom okruženju

Područje poučavanja, učenja i vrednovanja u digitalnom okruženju obuhvaća način na koji se digitalne tehnologije integriraju u nastavne procese. Strategija u ovom području definira kako se tehnologije upotrebljavaju za unapređenje nastavnih metoda, poticanje aktivnog i individualiziranog učenja i kontinuirano i objektivno praćenje studentskih postignuća.

Primjeri:

• Sveučilište u Zagrebu upotrebljava sustav Moodle za upravljanje e-kolegijima i e-ispitima, čime se omogućava digitalna provedba nastave i vrednovanja [9].
• University of Edinburgh primjenjuje e-portfolije kako bi studenti mogli pratiti i dokumentirati svoj napredak tijekom studija [10].
• Vrije Universiteit Amsterdam upotrebljava MOOC-ove kao oblik otvorenog obrazovanja i digitalne nastave na daljinu [11].

U aktualnim strateškim planovima renomiranih sveučilišta, ovo se područje razvija uz pomoć nekoliko ključnih inicijativa. Prvo, intenzivno se razvijaju sustavi za analitiku učenja koji omogućuju uvid u obrazovne podatke u stvarnom vremenu. O analitikama učenja možete naučiti u tečaju pod nazivom Analitike učenja unutar programa Upravljanje digitalizacijom obrazovne ustanove. Drugo, sve veći fokus stavlja se na razvoj adaptivnog učenja koje se prilagođava individualnim potrebama studenata. Treće, integracija virtualne i proširene stvarnosti u nastavu koristi se za simulacije i praktično učenje u digitalnom okruženju [30].

3.2. Digitalne kompetencije

Digitalne kompetencije uključuju znanja, vještine i stavove potrebne za učinkovitu, etičnu i odgovornu upotrebu digitalnih tehnologija. Strategija u ovom području treba obuhvatiti razvoj digitalnih kompetencija kako nastavnog i nenastavnog osoblja, tako i studenata. Poseban naglasak stavlja se na digitalnu pismenost, pedagošku primjenu tehnologije i cjeloživotno učenje.

Primjeri:

• Sveučilište u Zagrebu Fakultet organizacije i informatike provodi edukacije i radionice za nastavnike u okviru Erasmus+ projekata, usmjerene na razvoj digitalnih kompetencija [12].
• Sveučilište u Ljubljani implementiralo je program Digitalna akademska kompetencija (DAK) kojim sustavno razvija digitalne vještine nastavnog osoblja uz pomoć strukturiranih tečajeva i mentorstva [13].
• Universitat Oberta de Catalunya primjenjuje sveobuhvatan sustav za mapiranje digitalnih kompetencija nastavnika utemeljen na okviru DigCompEdu, koji uključuje procjenu, obuku i praćenje napretka [14].

U kontekstu strateških inicijativa, sveučilišta sve češće razvijaju sustave za samoprocjenu i personalizirani razvoj digitalnih kompetencija nastavnika. Također uvodi se obvezna digitalna edukacija kao dio profesionalnog razvoja. Treći trend uključuje razvoj certifikacijskih programa utemeljenih na međunarodnim okvirima poput DigCompEdu [31].

3.3. Digitalna kultura

Digitalna kultura odnosi se na vrijednosti, uvjerenja i prakse koje potiču otvorenost, suradnju, inovaciju i odgovornu upotrebu digitalnih tehnologija. Strategija u ovom području usmjerena je na oblikovanje okruženja koje promiče digitalnu uključenost, etičku upotrebu tehnologije i kulturu dijeljenja znanja.

Primjeri:

• U okviru nacionalnog projekta e‑Sveučilišta, kojim koordinira CARNET u suradnji sa Sveučilišnim računalnim centrom (SRCE), AZVO-om i Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu (NSK), razvijaju se digitalni resursi i prostori za učenje podržani tehnologijom [15].
• University College Dublin ima snažno razvijen centar i tim za digitalnu pedagogiju i inovacije koji djeluju kao središnja mjesta za podršku i razvoj digitalnog poučavanja i inovacija [16].
• ETH Zurich organizira seriju događanja pod nazivom Digital Culture Exchange, gdje se razmjenjuju iskustva i dobre prakse u digitalnom obrazovanju [17].
  Trenutačni strateški planovi sveučilišta u području digitalne kulture obuhvaćaju inicijative za jačanje digitalne etike i sigurnosti, promicanje otvorene znanosti i otvorenog obrazovanja i stvaranje zajednica prakse koje podržavaju razmjenu znanja te suradnju među zaposlenicima [30]. 

3.4. Digitalni sadržaji

Digitalni sadržaji uključuju obrazovne materijale i resurse u digitalnom obliku – bilo da su proizvedeni unutar ustanove, prilagođeni ili preuzeti. Strategija određuje načine razvoja, kuriranja i upotrebe digitalnih sadržaja u skladu s pedagoškim ciljevima i standardima pristupačnosti.

Primjeri:

• Sveučilište u Rijeci objavljuje otvorene digitalne udžbenike putem svoje digitalne knjižnice, čime povećava dostupnost obrazovnih resursa [18].
• Massachusetts Institute of Technology (MIT) nudi platformu OpenCourseWare s tisućama besplatno dostupnih kolegija i materijala [19].
• University of Helsinki upotrebljava WikiLectures kao otvorenu platformu za izradu i dijeljenje nastavnih sadržaja od nastavnika i studenata [20].

Glavni trendovi uključuju digitalizaciju nastavnih materijala u skladu s načelima pristupačnosti, upotrebu umjetne inteligencije za generiranje i prilagodbu sadržaja i implementaciju repozitorija otvorenih obrazovnih resursa unutar institucijskih sustava [31]. O otvorenoj znanosti govorimo u trećem tečaju programa Upravljanje digitalizacijom obrazovne ustanove koji se zove Otvoreno obrazovanje i znanost.

3.5. Infrastruktura i servisi

Područje infrastrukture i digitalnih servisa obuhvaća tehničke resurse, digitalne platforme i usluge koji omogućuju učinkovito i sigurno funkcioniranje visokog učilišta u digitalnom okruženju. To uključuje mrežnu infrastrukturu, servise u oblaku, korisničku podršku, zaštitu podataka i tehničko održavanje sustava. Strategija u ovom području postavlja ciljeve vezane za dostupnost, pouzdanost i sigurnost digitalnih sustava.

Primjeri:

• CARNET, u suradnji s visokim učilištima, kontinuirano unaprjeđuje nacionalnu mrežnu infrastrukturu koja omogućuje visoku propusnost i sigurnu povezanost visokoškolskih ustanova [21].
• Primjer suvremene inozemne inicijative u području infrastrukture i servisa u visokom obrazovanju nacionalni je projekt razvoja digitalnih kompetencija i infrastrukture na danskim sveučilištima (2020. – 2024.). Više danskih sveučilišta, uključujući Aarhus University, sudjelovalo je u projektu „Digital competence development in the digital age from the perspective of the curriculum“. Ova inicijativa obuhvatila je: zajednički razvoj i implementaciju digitalne infrastrukture za podršku digitalnim servisima u nastavi, integraciju digitalnih alata i platformi na nacionalnoj razini, razvoj sustava za podršku razvoju digitalnih kompetencija nastavnika i studenata, organizaciju konferencija i radionica za razmjenu iskustava i najboljih praksi, prilagodbu kurikuluma za digitalno doba, uključujući i uvođenje novih servisa temeljenih na generativnoj umjetnoj inteligenciji [22].
• University of British Columbia koristi se infrastrukturom IBM Cloud za podršku različitim nastavnim i istraživačkim sustavima, osiguravajući skalabilnost i visoku dostupnost [23].

Strateške inicijative uključuju prelazak na hibridnu cloud infrastrukturu, implementaciju kibernetičke sigurnosti u svim slojevima mrežnog sustava i razvoj jedinstvenih digitalnih identiteta i pristupnih točaka za sve korisnike [32].

3.6. Istraživanja u digitalnom okruženju

Ovo područje obuhvaća poticanje znanstvene djelatnosti razvojem i upotrebom digitalnih alata, otvorene znanosti i kolaborativnih platformi. Strategija u ovom području definira pristupe otvorenom pristupu podatcima i publikacijama, digitalnim repozitorijima, alatima za analizu podataka i međunarodnu suradnju.

Primjeri:

• Tim stručnjaka sa Sveučilišta u Zagrebu Fakulteta organizacije i informatike razvio je online alat za podršku procesu dizajna nastave na temelju rezultata istraživanja nekoliko projekata financiranih sredstvima Hrvatske zaklade za znanost i Erasmus+ [24].
• University of Edinburgh vodi Centre for Research Data koji omogućuje podršku istraživačima u primjeni otvorenih znanstvenih praksi da budu učinkoviti u upravljanju istraživačkim podatcima prije, tijekom i nakon projekta [25].
• TU Delft pokrenuo je inicijativu Data Science koja objedinjuje istraživačke timove i omogućuje zajednički rad na složenim projektima [26].

Strateški prioriteti uključuju uspostavu interoperabilnih repozitorija za znanstvene radove i podatke, promociju otvorene znanosti putem edukacije istraživača i implementaciju alata za automatizirano pretraživanje, obradu i vizualizaciju znanstvenih podataka [33-35].

3.7. Angažman i komunikacija dionika u digitalnom okruženju

Područje angažmana i komunikacije dionika obuhvaća načine na koje visoko učilište uključuje različite interesne skupine – studente, nastavnike, administrativno osoblje, partnere i širu zajednicu – koristeći se digitalnim alatima i platformama. Strategija u ovom području postavlja ciljeve vezane za dvosmjernu komunikaciju, uključivanje dionika u donošenje odluka i poticanje suradnje.

Primjeri:

• Sveučilište u Zagrebu Fakultet elektrotehnike i računarstva provodi online panele s dionicima o digitalnim projektima kako bi uključili akademsku zajednicu u oblikovanje strateških inicijativa [27].
• University of Melbourne koristi se chatbotovima i digitalnim platformama za komunikaciju s alumnijima i studentima, pružajući podršku i prikupljajući povratne informacije [28].
• Lund University razvio je aplikaciju CampusConnect kojom potiče sudjelovanje studenata i zaposlenika u akademskoj zajednici putem obavijesti, anketa i foruma [29].

Trenutačni strateški trendovi uključuju razvoj sveobuhvatnih digitalnih komunikacijskih kanala, upotrebu analitike u praćenju angažmana korisnika i uvođenje participativnih digitalnih alata za uključivanje zajednice u strateško odlučivanje [38].

4. Instrumenti za mjerenje digitalne zrelosti

Kao što možemo vidjeti iz tablice usporedbi okvira u zadnjoj koloni, tek rijetki okviri imaju izrađen kvantitativni instrument za mjerenje digitalne zrelosti visokih učilišta. U nastavku ćemo kratko objasniti instrument DMFHEI koji je razvijen u Hrvatskoj u doktorskom istraživanju dr. sc. Valentine Đurek [5]. S obzirom na to da je validiran u Hrvatskoj na 33 visoka učilišta, možemo ga smatrati najkorisnijim za upotrebu u hrvatskom visokom školstvu.
Navedeni okvir ima sedam područja i 42 elementa (tablica), no ona ne odgovaraju u potpunosti područjima iz prethodnog poglavlja. Postoje razlike, no i dalje su pokriveni svi poslovni procesi visokog učilišta, samo je razlika u tome kako su oni grupirani. Svako od tih sedam područja sadrži po nekoliko elemenata. Kako svako područje i svaki element nisu jednako važni, izračunate su njihove važnosti. Nadalje, svaki element iz okvira raspisan je opisnicima mogućih zrelosti upotrebom rubrike u pet razina zrelosti: digitalno neosviješteno, digitalno početno, digitalno osnaženo, digitalno sposobno i digitalno zrelo.

Ovaj instrument je namijenjen za samoevaluaciju ili evaluaciju od osobe (ili više njih) koja dobro poznaje stanje na visokom učilištu koje se evaluira. Poželjno je da evaluiranje visokog učilišta izvrše dvije osobe pa da se rezultati usporede i konfliktne procjene rasprave.
U praktičnom smislu osoba koja provodi evaluaciju mora za svaki od 42 elementa u okviru pročitati po pet kratkih opisnica koje opisuju svaku od pet razina zrelosti i odlučiti se za onu opisnicu koja najbolje odgovara stanju na visokom učilištu. Na kraju se, pristupom kompozitnog indeksa, zbrajaju umnošci težina područja, težina elemenata i prioriteta na temelju opisnica i određuje ukupna digitalna zrelost područja, odnosno ustanove.
Kada smo identificirali područje gdje nam je razina zrelosti nedovoljna, možemo za to područje napraviti strateški plan primjene digitalnih tehnologija.
Popis područja i elemenata prikazan je u tablici, a cjelokupni instrument implementiran je u Excel datoteci koja je vezana za praktičan zadatak ove teme (3. radni list Excel datoteke u kojoj se izrađuje projekt na e-tečaju). Ta Excel datoteka ima implementirane funkcionalnosti za evaluaciju digitalne zrelosti visokog učilišta implementacijom postupka koji je ranije ukratko opisan.
Excel datoteka sadrži i kvalitativne definicije svakog od područja i elemenata kako bi evaluator lakše razumio što evaluira. Osim toga, sadrži i implementaciju rubrike s pomoću koje se vrši evaluacija visokog učilišta. Slika pokazuje radar graf digitalne zrelosti nekog visokog učilišta prema područjima iz DMFHEI okvira.

Slika: Digitalna zrelost visokog učilišta prema područjima DMFHEI okvira 

5. Zaključak

Sustavnim strateškim planiranjem, definiranjem područja digitalne zrelosti i primjenom provjerenih instrumenata, ustanove mogu postići veći stupanj efikasnosti, unaprijediti kvalitetu obrazovanja i učinkovitije se povezati sa znanstvenom i društvenom zajednicom.
Sedam ključnih područja strategije predstavljaju osnovu za cjelovit pristup digitalnoj transformaciji. Njihovo razumijevanje i evaluacija putem okvira poput DigCompOrg i DMFHEI pruža konkretan alat za procjenu postojećeg stanja i planiranje budućeg razvoja. Primjeri iz prakse pokazuju da je moguće ostvariti mjerljive pomake uz dobro osmišljene i strateški usmjerene inicijative.

Uvođenje digitalnih tehnologija nije samo tehnički izazov, već i kulturna promjena koja traži angažman svih dionika. Ulaganje u profesionalni razvoj, infrastrukturu, digitalnu kulturu i otvorenu znanost stvara temelje za održivu i otpornu obrazovnu zajednicu.

Implementacija instrumenta za mjerenje digitalne zrelosti visokih učilišta (Valentina Đurek) dostupna je u 2. radnom listu Excel datoteke u kojoj se izrađuje projekt i potrebno ga je upotrebljavati kod praktičnog zadatka. 

6. Literatura

J. Hattie and G. Yates, Visible Learning and the Science of How We Learn, Routledge, 2014. 

G. Siemens and R. S. J. d. Baker, “Learning Analytics and Educational Data Mining: Towards Communication and Collaboration”, Proc. 2nd Int. Conf. Learning Analytics and Knowledge, pp. 252–254, 2012. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

C. Redecker, European Framework for the Digital Competence of Educators (DigCompEdu), Publications Office of the European Union, 2017. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

European Commission, Promoting Effective Digital-Age Learning: A European Framework for Digitally-Competent Educational Organisations, 2015.  [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

V. Đurek, Okvir za digitalnu zrelost visokih učilišta i instrument za njezinu procjenu, Sveučilište u Zagrebu Fakultet organizacije i informatike, 2022.  [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

J. Tondeur, S. Howard, M. Van Zanten, P. Gorissen, I. Van der Neut, D. Uerz, and M. Kral, "The HeDiCom framework: Higher Education teachers’ digital competencies for the future", Educational Technology Research and Development, vol. 71, no. 1, pp. 33–53, 2023, doi: 10.1007/s11423-023-10193-5   

HolonIQ, "Higher Education Digital Capability (HEDC) Framework", 2024. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

European Commission and OECD, "HEInnovate: Self-assessment tool for innovative and entrepreneurial higher education institutions", 2024.  [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

Z. Martinović, S. Kučina Softić, and V. Mušica, "Creating Virtual Learning Environment for Higher Education Institutions", University of Zagreb, University Computing Centre SRCE, EUNIS 2016. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

Institute for Academic Development, "Portfolios", University of Edinburgh, 2024. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

Vrije Universiteit Amsterdam, "Education at the Centre of Global English", 2023. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

Fakultet organizacije i informatike, Sveučilište u Zagrebu, "FOI započeo s provedbom pet novih projekata", 2021. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

J. Stare, M. Klun, M. Dečman, "A case study on the development of digital competences of teachers at the University of Ljubljana", 2023. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

M. Peters, A. Elasri-Ejjaberi, M.-J. Martínez-Argüelles, S. Fàbregues, "Teacher digital competence development in higher education: Overview of systematic reviews", Australasian Journal of Educational Technology, vol. 38, no. 6, pp. 121–140, 2022. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

CARNET, "Projekt e-Sveučilišta", 2025. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

University College Dublin, "UCD Educational Technologies", 2024. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

ETH Zurich, "Learning from each other", 2025. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

Sveučilište u Rijeci, "Digitalna knjižnica Sveučilišta u Rijeci", 2024. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

Massachusetts Institute of Technology, "MIT OpenCourseWare", 2025.  [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

University of Helsinki, "University of Helsinki Wiki - XWiki", 2024. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

CARNET, "CARNET Infrastructure", 2025. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

European Commission, "Denmark – Digital Public Administration Factsheet 2024", 2024. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

UBC ARC, "Cloud Computing", University of British Columbia, 2025. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

B. Divjak, D. Grabar, B. Svetec, and P. Vondra, “Balanced Learning Design Planning: Concept and Tool”, Journal of Information and Organizational Sciences, vol. 46, no. 2, pp. 361–375, 2022. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

University of Edinburgh, “Research Data Service”, Library - The University of Edinburgh. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

TU Delft, "TU Delft AI Initiative", 2025. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, "FER Global Connect: Technological Trends in Croatian Science and Industry", 2025. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

University of Melbourne, "Student support | Current students", 2025. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

"UL CampusConnect", Google Play Store, 2024. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

Educause, "2025 EDUCAUSE Horizon Report: Teaching and Learning Edition", 2025.  [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

European Commission, "Digital Competence Framework for Educators (DigCompEdu)", 2024. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

Gartner, "Hybrid Cloud Computing: What You Need to Know", 2024; European Union Agency for Cybersecurity (ENISA), "Cybersecurity for SMEs: Challenges and Recommendations", 2023; ENISA, "Digital Identity: Security and Privacy Issues", 2024. 

RDA Research Data Repository Interoperability Working Group, "Research Data Repository Interoperability Primer", 2017. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

The Working Group on Education and Skills under Open Science, "Providing researchers with the skills and competencies they need to practise Open Science", European Commission, 2017. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

DigitalOcean, "10 AI Data Visualization Tools to Present Insights in 2025", 2025. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

EHL Hospitality Insights, "Shaping Corporate Communications: 10 Trends To Watch in 2025", 2025. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

Superagi, "Future of Customer Engagement: Trends and Predictions for Customer Journey Analytics in 2025 and Beyond", 2025.[Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]

Visible Network Labs, "40+ Community Engagement Tools for Building Connected Communities", 2025. [Datum pristupanja: 1. kolovoza 2025.]