Vrste prilagodba u nastavnom procesu

1. Prilagođeni uvjeti studiranja

Visoka učilišta Pravilnicima reguliraju mogućnosti osiguravanja pristupačnosti studentima s invaliditetom. Tako su Pravilnikom o studiranju na prijediplomskim i diplomskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, članakom 17., točkama 7. i 10. (Pravilnik, 2024), navedene mogućnosti prilagodba studentima s invaliditetom:

• (7) Prilagođeni uvjeti studiranja uključuju prilagodbu nastavnoga procesa i polaganja ispita bez ugrožavanja akademskih standarda i u skladu s postavljenim ishodima učenja koji su za sve studente jednaki.
• (10) Prilagođeni uvjeti studiranja za studenta s invaliditetom mogu biti: – produljeno vrijeme pisanja ispita i kolokvija; –  grafička prilagodba nastavnih materijala (uvećana slova i prored i sl.); –  digitalizirana literatura; – potpora druge osobe (vršnjačka potpora, prevoditelj znakovnog jezika i sl.); – korištenje pomoćnom tehnologijom i; – druge prilagodbe u skladu s općim aktom sastavnice ili Sveučilišta.

2. Univerzalni dizajn za učenje i poučavanje

Univerzalni dizajn za učenje (engl. universal design for learning – UDL) i univerzalni dizajn za poučavanje (engl. universal design for instructions – UDI) pristupi su kojima se nastoje zadovoljiti potrebe i sposobnosti svih studenata i ukloniti prepreke u procesu učenja i poučavanja. Na taj način razvija se fleksibilno okruženje za učenje u kojem se informacije prezentiraju na više načina, studenti sudjeluju u učenju na različite načine i studentima se pružaju različite mogućnosti demonstracije naučenog.

Univerzalni dizajn za učenje sastoji se od triju načela:

1. višestruki načini uključivanja
2. višestruki načini prikaza
3. višestruki načini aktivnosti i izražavanja.

U ovom poglavlju prikazat će se višestruki načini prikaza sadržaja te prostorne i vremenske prilagodbe. Ove prilagodbe utemeljene su na univerzalnom dizajnu za učenje, tj. mogu biti korisne svim studentima. Primjeri su, gdje nije drukčije navedeno, preuzeti i prilagođeni sa stranice Centra za poučavanje i učenje Sveučilišta u Oxfordu.

3. Strukturiranje tekstualnih dokumenata

• Dokumenti trebaju imati eksplicitnu strukturu s pomoću formatiranja (naslovi, grafičke oznake i numeriranje) umjesto korištenja crtica ili razmaknice za označavanje strukture.
• Umjesto označavanja naslova isključivo stilom ili veličinom fonta trebaju se koristiti stilovi u Wordu (Naslov 1, Naslov 2,…) koje čitač zaslona može prepoznati i koristiti za navigaciju dokumentom.
• Dodati zaglavlje i podnožje s ključnim informacijama (npr. autor, naziv kolegija i lekcije, verzija, datum).
• Treba numerirati stranice.
• Osiguravanje pristupačnosti slika, grafikona, dijagrama i ilustracija. Za dodavanje opisa slikama korištenjem značajke „alternativni tekst” osigurava da su te informacije dostupne svim studentima, uključujući i one koji se koriste asistivnom tehnologijom poput čitača zaslona. Ova je funkcija dostupna u Wordu, PDF-u i HTML-u.
• Kako bi slika sigurno bila dostupna čitačima ekrana, slika treba biti smještena u ravnini s tekstom.

4. Pristupačnost tekstualnog sadržaja

U tekstualnim materijalima preporuča se:

• font bez serifa (npr. Arial ili Verdana)
• veličina fonta od najmanje 12 do 14 točaka
• prored 1,5
• poravnanje ulijevo
• umjesto korištenja kurziva i podcrtavanja, što može biti teško za čitanje, za naglašavanje riječi koristi se podebljani tekst
• korištenje fleksibilnih formata, Microsoft Word, Open Document Text (odt), pristupačni PDF-ovi i HTML-ovi, kako bi studenti mogli prilagoditi izgled, veličinu i font elektroničkih dokumenata
• za izradu pristupačnog PDF-a u Microsoft Office-u upotrijebiti opciju „spremi kao” umjesto „ispis u pdf”: spremi kao > opcije uz provjeru jesu li označeni okviri „oznake strukture dokumenta” i „stvori oznake pomoću naslova”
• prilikom povezivanja na vanjske izvore umjesto fraze „kliknite ovdje” poveznicama treba dati opisni tekst poput „Pronađite izvore pretraživanjem popisa Sveučilišne knjižnice”. To omogućuje studentima koji koriste asistivnu tehnologiju poput čitača zaslona kako bi slijedili poveznicu
• korištenje jakog kontrasta između teksta i pozadine, na primjer, tamni tekst na pastelnoj ili krem ​​pozadini (ne bijeloj). Izbjegavati kontrastiranje crvene i zelene jer osobe s daltonizmom mogu teško razlikovati te boje
• osigurati da boje nisu jedini način prenošenja informacija: koristiti se naslovima kako bi se studentima pomoglo pratiti strukturu sadržaja.

Primjer pristupačnog teksta preuzmite na poveznici.

5. Prikazivanje podataka s pomoću tablica

Prilikom prikazivanja podataka treba izbjegavati korištenje tablica samo u svrhu formatiranja.

Ako je potrebno prikazati podatke u tabličnom formatu, treba upotrijebiti funkciju tablice umjesto formatiranja s pomoću razmaknice. To će omogućiti asistivnoj tehnologiji prepoznavanje formata.

Ako se tablica koristi za prikaz podataka, treba se koristiti naslovima stupaca (nalaze se u odjeljku „Alati za tablice“) kako bi se označilo informacije potrebne za čitanje ćelija.

6. Pristupačnost prezentacija

• Upotrijebiti font bez serifa (npr. Arial ili Verdana) veličine 20 – 28 točaka za glavni tekst i 30 – 44 točaka za naslove. Izbjegavati kurziv jer može biti teško čitljiv.
• Smanjiti količinu teksta na svakom slajdu i upotrijebiti jednostavan raspored (na primjer korištenjem grafičkih oznaka).
• Koristiti opciju rasporeda u PowerPointu umjesto dodavanja tekstualnih okvira na prazan slajd jer to osigurava da čitači zaslona mogu prepoznati naslove. Svakom slajdu treba dodati drukčiji naslov i broj kako bi se studenti mogli kretati s pomoću asistivne tehnologije.
• Prilikom povezivanja na vanjske izvore poveznicama treba dati opisni tekst poput „pronađite izvore pretraživanjem popisa sveučilišne knjižnice”, koji tada vodi na navedeni resurs. To omogućuje studentima koji se koriste asistivnom tehnologijom, poput čitača zaslona, da slijede poveznicu.
• Korištenje jakog kontrasta između teksta i pozadine, na primjer, tamni tekst na pastelnoj ili krem ​​pozadini (ne bijeloj). Treba izbjegavati kontrastiranje crvene i zelene jer osobe s daltonizmom mogu teško razlikovati te boje. Kontrast se može postići na dva načina, svjetlošću i bojom. Najjači kontrast temeljen na razlici u količini svjetla kontrast je crne i bijele boje. Najjači kontrast boja postiže se upotrebom komplementarnih boja (crveno – zeleno, žuto – plavo). Kontrast koji se postiže bojama ne mogu raspoznavati osobe koje su slijepe na boje tako da se kontrast na ekranu treba postizati količinom svjetla, a ne bojom. Najbolje je rješenje za smanjivanje odsjaja korištenje tamnih boja za podlogu (manja količina svjetlosti) i svijetlih boja za tekst. Dobra je kombinacija bijelih slova na tamnoplavoj pozadini (Vulić Prtorić i sur., 2012).
• Osigurati da boje nisu jedini način prenošenja informacija: koristiti se naslovima kako bi se studentima pomoglo pratiti strukturu sadržaja.

Korištenje audiovizualnog sadržaja

Pri korištenju audiovizualnog sadržaja potrebno je omogućiti titlove ili transkripte.

Primjer pristupačne prezentacije preuzmite na poveznici. 

7. Dijeljenje materijala prije početka nastave

Materijale za nastavu dobro je učiniti dostupnima online 24 sata prije početka nastave.

To studentima koji se koriste asistivnom tehnologijom, ali i svima ostalima, daje vremena za pristup materijalima i vrijeme za pripremu. Za studenta s disleksijom ili gluhog studenta može biti ključno da prije predavanja dobije popise novih pojmova koji će se koristiti.

8. Provjera pristupačnosti materijala

Pristupačnost tekstualnih materijala može se provjeriti uz pomoć Provjere pristupačnosti dostupne u Microsoft Officeu 365. Više detalja može se pronaći u pravilima za provjeru pristupačnosti sustava Microsoft Office.

9. Prilagodba okruženja

Potrebno je prilagoditi okruženje jer studenti s kroničnim bolestima mogu imati potrebu za ustajanjem ili mijenjanjem pozicije sjedenja tijekom predavanja. Također, tu su i poteškoće udovoljavanja zahtjevima kolegija radi liječenja uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja (Jokić-Begić i sur, 2015).

Slabovidnim studentima potrebno je omogućiti da sjede blizu površine na koju se projicira sadržaj i potrebno je prilagoditi rasvjetu.

10. Vremenska prilagodba

Vrijeme potrebno za realizaciju nekog zadatka ovisi o individualnim mogućnostima studenta.

Preporuka je produljiti vrijeme za polovicu od vremena predviđenog za izvršavanje zadatka ostalih studenata. Nekima je produljeno vrijeme potrebno i za izradu eseja, seminarskih radova, izradu nacrta i slično. Studente je o rokovima potrebno unaprijed obavijestiti (Kiš Glavaš, 2012).

11. Prilagodbe u procesu vrednovanja

Formativno ocjenjivanje ključno je za uspjeh u učenju. Mnogi studenti sa specifičnim teškoćama učenja imaju koristi od više načina vrednovanja. Važne su povratne informacije o njihovu radu. Za ispite i druge oblike sumativnog vrednovanja važno je da studenti s invaliditetom imaju priliku unaprijed iskusiti uvjete ispita. To je posebno važno za sve studente koji se moraju koristiti nekim oblikom asistivne tehnologije. Ključno je da studenti nikad ne bi trebali prvi put koristiti bilo koji alat u stresnim uvjetima ispita. Zato ih se treba poticati da se koriste svim tehnologijama koje su im potrebne tijekom učenja.

Preveliko oslanjanje na jedan ili ograničen broj načina vrednovanja sužava mogućnosti da studenti pokažu puni opseg svojeg znanja. Na primjer, od studenata se može tražiti da dovrše zadatke poput eseja, zadataka ili praktičnih vježbi u uvjetima pod nadzorom, često na kraju kolegija/programa studija. Međutim, postoji niz drugih zadataka procjene, uvjeta i vremena koji doprinose promicanju inkluzivnog načina vrednovanja u kolegiju/programima koji mogu vrednovati iste/slične vještine i razumijevanje.

Važan su element kvalitetnog vrednovanja jasni kriteriji vrednovanja za različite zadatke. Kriteriji vrednovanja pojašnjavaju ocjenjivačima i studentima očekivanja od predanog rada, ovisno o vremenu i uvjetima u kojima se izvršavaju.

Prilagodbe tijekom ispitnih situacija studentima s poteškoćama mentalnog zdravlja mogu se odnositi na okolnosti poput veličine prostorije (manja prostorija, manje studenata u prostoriji), osobitosti smještaja studenata unutar prostora (smještaj bliže izlazu, na rubu reda ili uz prozor), individualnog boravka (boravak u prostoriji s pet ili manje studenata), vremenske prilagodbe (pauze, produljeno vrijeme pisanja ispita), korištenja računala (zbog tremora prouzročenog tjeskobom) (Jokić Begić i sur., 2015).

Zadatak: Pogledajte videoprikaz Adjusting to university with autism and anxiety / Prilagodba studiranju osobe s autizmom i anksioznošću o iskustvima studenta s autizmom i njegovim preporukama za podrškom.

Transkript Videa

Dobar dan. Ja sam Bill Harrison. Nedavno sam diplomirao na sveučilištu SAE Oxford gdje sam studirao vizualne efekte i animaciju. Imam 22 godine. Govorit ću o tome kako su moja anksioznost i autizam utjecali na moje obrazovanje.

Blagi oblik autizma dijagnosticiran mi je pri rođenju, zbog čega mi je teško razgovarati s ljudima. Zbog toga mi je vrijeme nasamo vrlo važno. Također, teško mi je podnijeti buku, bilo da je riječ o jednom glasnom zvuku ili različitim jako glasnim zvukovima. To uključuje požarne alarme, mlazne avione, gužvu, vikanje i slično. Zbog autizma također mi je teško slušati uplakanu djecu i bebe.

Zbog autizma moje je obrazovanje bilo nešto drukčije. Od osnovne škole bio sam dio posebne grupe s drugim učenicima s autizmom. Umjesto da nas se poučava na uobičajeni način, većinu stvari učili smo na zabavan način. Na primjer, tražili smo slatkiše po igralištu kako bismo razumjeli snalaženje u prostoru ili smo u kuhinji pripremali tost s traženim dodatcima.

U srednjoj školi na nastavi sam bio s asistentom u nastavi koji mi je pomagao razumjeti sadržaj lekcija, davao mi je odmor kad je to bilo potrebno i pomagao mi tijekom grupnog rada. Imao sam tu podršku do 11. razreda kad sam želio postati neovisniji.

Biti autističan značilo je da mi je ponekad bilo teško snaći se u društvenom životu fakulteta i u samostalnom putovanju. Iako sam živio kod kuće, obično sam bio tih dok sam radio ili se odmarao. Prezentacije na fakultetu bile su mi teške zbog pritiska da dobijem dobru ocjenu, a zbog vremenskog ograničenja žurio bih s prezentacijom.

Ono što mi je pomoglo s autizmom bilo je traženje podrške na fakultetu ako bih bio pod stresom ili se osjećao uznemireno ili pronalazak tihog mjesta ako bi razina buke postala preteška. Također, važno je bilo planiranje unaprijed bilo kakva rada ili putovanja kako bih bio spreman za eventualne promjene.

Osim autizma imao sam i napadaje anksioznosti prije i tijekom fakulteta. Obično bih osjetio „leptiriće u želucu”, pojačalo bi mi se mucanje i često bih plakao više nego inače. Potražio sam pomoć zbog toga iako sam se često ograničavao u tome jer nisam želio pokazati slabost. Otada, moja anksioznost često raste na jesen i zimi.

Drugi razlog za porast moje anksioznosti bili su rokovi na koledžu i fakultetu. Često bih žurio s projektom ili zadaćom kako bih ispunio rok i predao rad ranije. Rezultat toga bio je da nikad nisam pao godinu, ali je ocjena bila niža nego što sam se nadao.

Razgovarao sam o tome s upravom fakulteta i ponudili su mi termine sa savjetnikom. Seanse su dosta dobro funkcionirale. Savjetnik je razumio što me čini anksioznim, dao mi je savjete kako se nositi s trenutcima kad sam tjeskoban i dao mi vremena da objasnim kako se osjećam. Nekima od tih metoda koristim se i danas kad se osjećam anksiozno.

Nadam se da moja priča o autizmu i anksioznosti može pomoći vama ili nekome do koga vam je stalo. Važno je da se nosite s problemima koje možda imate, bilo da je riječ o podučavanju vježbama disanja, odlasku u tihe prostore ili pokazivanju da niste sami. Bio bih jako sretan kad bi moja priča inspirirala ljude. Hvala!

  

12. Pitanja za samoprocjenu i promišljanje

1. Navedite barem četiri načina prilagodba u nastavnom procesu.
2. Navedite barem četiri elementa pristupačnih tekstualnih materijala.  

13. Literatura

Accessible teaching and learning resources (nepoznat datum).

Jokić-Begić, N., Jureša, V., Živčić Bećirević, I., Čuržik, D., Drusany, D., i Musil, V. (2015). Smjernice postupanja za studente sa psihičkim smetnjama i kroničnim bolestima u okviru akademskog okruženja. Sveučilište u Zagrebu

Kiš-Glavaš, L. (2012) Univerzalni dizajn za učenje i akademski standardi. U Vulić-Prtorić, A., Kranželić, V., Fajdetić, A. (ur.) Izvođenje nastave i ishodi učenja. Sveučilište u Zagrebu. str. 17– 42.

Pravilnik o studiranju na prijediplomskim i diplomskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (2024).

Studying with an Autism Spectrum Disorder.

Vulić-Prtorić, A., Fajdetić, A., Lončar-Vicković, S., Ćirić, J., Czerny, S., Barić, A., Romstein, K. (2012). Oblici, metode i tehnike izvođenja nastave. U A. Vulić-Prtorić, V. Kranželić, A. Fajdetić (ur.) Izvođenje nastave i ishodi učenja. Sveučilište u Zagrebu. str. 77– 58.