Obrnuta učionica

Metoda obrnute učionice u visokom školstvu najviše vrijedi kada je kurikulumski promišljena i usklađena s ishodima učenja, aktivnostima i vrednovanjem. Premještanjem temeljnog objašnjenja gradiva u pripremnu fazu oslobađa se vrijeme susreta za dublju obradu, rješavanje problema i suradnički rad, što potiče razumijevanje, samoregulaciju i profesionalne kompetencije. Uspjeh ovisi o kvaliteti pripremnih materijala, jasnoj strukturi i ritmu rada, sustavnoj formativnoj povratnoj informaciji te dosljednoj podršci studentima uz konzultacije i kratke provjere razumijevanja.

Potrebna je i institucionalna potpora u vidu tehničke infrastrukture, dostupnih predložaka i pomoći centra za e-učenje te informatičke službe VU. Ograničenja postoje kada studenti ne obave pripremu, kada je pristup tehnologiji neujednačen ili kada nedostaje precizna rubrika za vrednovanje sudjelovanja i proizvoda rada. Zaključno, obrnuta učionica nije univerzalno rješenje, ali kao dio hibridnog dizajna, uz jasne ishode, autentične zadatke i kvalitetne načine procjene, može značajno unaprijediti angažman studenata i kvalitetu nastave.