Uvod u strateško planiranje u visokom obrazovanju

Iako se strateško planiranje percipira kao temelj organizacijskog uspjeha, podatci pokazuju da provedba često zaostaje za planiranjem:

• do 90 % strateških planova ne uspije zbog loše provedbe, a ne zbog lošeg planiranja [26, 31]
• slično, Excitant Consulting navodi da 9 od 10 strategija propada zbog nedostatka operativne kontrole i nejasnih ciljeva [30]
• prema istraživanju In-Parallel Consultinga, 95 % zaposlenika ne razumije strategiju svoje organizacije [29]. Excitant Consulting navodi da je taj postotak 90 %
• prema Excitant Consultingu, nedostatak povezanosti strategije s operativnim planovima jedan je od glavnih razloga neuspjeha [30]
• Forbes izvještava da samo 48 % lidera posvećuje barem jedan dan mjesečno strateškim pitanjima [25, 27], iako više od 90 % njih vjeruje da je to ključno [25]. S druge strane, In Parallel Consulting navodi da 85 % lidera troši manje od jednog sata mjesečno na strategiju [29]
• 61 % zaposlenika na izvršnim radnim mjestima priznaje da teško svladava jaz između strategije i njezina izvršenja [29] i da to troši 60 % resursa
• Meisterplan pokazuje da organizacije koje prilagođavaju resurse prema strategiji imaju pet puta veću vjerojatnost uspješnosti u provedbi [32]
• Reliable Plant upozorava da se 68 % tvrtki ne koristi prioritizacijom projekata za strateško usklađenje, što znatno smanjuje učinkovitost [33]
• 48 % organizacija ne uspije ostvariti ni polovinu svojih strateških ciljeva [27]
• istraživanje provedeno u visokom obrazovanju u Libiji pokazalo je da strateško planiranje objašnjava 53 % varijance u kvaliteti obrazovnih usluga. Drugim riječima, kada se strateško planiranje poboljša, kvaliteta obrazovnih usluga raste za više od polovine ukupnog poboljšanja [23]
• u analizi osam javnih sveučilišta u SAD-u, samo dva od osam imala su formalizirani sustav godišnje evaluacije i revizije strateških ciljeva. Većina ustanova strateškim se planom koristi više kao formalnim dokumentom za akreditaciju nego kao alatom za kontinuirano poboljšanje [41].

Premda u navedenom nema statistike vezane za hrvatski kontekst, ove brojke ističu važnost ne samo kvalitetnog planiranja, već i implementacije, evaluacije i komunikacije.