Agilnost u strateškom planiranju

Organizacijska agilnost odnosi se na sposobnost prilagodbe struktura, procesa i kulture promjenama u okruženju [6]. Ključni elementi su:

• strukturna agilnost: prelazak na male, međufunkcionalne timove, kao u ING Banku – u 2015. ING je reorganizirao 3500 zaposlenika u 350 squadova, skraćujući vrijeme pokretanja novih usluga s 12 na četiri tjedna [9]
• kulturna agilnost: poticanje eksperimentiranja i učenja iz neuspjeha, što je Ericsson podržao inicijativom Fail Fast, Learn Faster, povećavši brzinu inovacija i smanjenjem troškova R&D [7]
• procesna agilnost: implementacija praksi CI/CD (Continuous Integration/Continuous Delivery ili Continuous Deployment – skup praksi i alata kojima se automatizira izgradnja, testiranje i isporuka softvera), primjerice u Microsoftu, gdje je uvođenje modela DevOps skratilo ciklus isporuke softvera s tjedana na sate [8].

Agilnost u organizaciji znači sposobnost poduzeća da se brzo i učinkovito prilagođava promjenama u okruženju – bilo da se radi o novim tehnologijama, promjenama na tržištu ili potrebama kupaca.

Agilna organizacija ne funkcionira po krutim hijerarhijama i dugoročnim, nepromjenjivim planovima, nego se temelji na suradnji, otvorenoj komunikaciji i fleksibilnosti.

Umjesto da se sve odluke donose „odozgo prema dolje“, agilne organizacije daju veću samostalnost timovima, koji imaju slobodu odlučivanja u okviru svojih projekata. Time se potiču brže reakcije, inovativnost i osjećaj odgovornosti. U središtu je ideja da se planovi stalno prilagođavaju, umjesto da se jednom naprave i slijepo prate.